Nakon vala iseljavanja u Irsku i Njemačku te duljeg ili kraćeg rada u inozemstvu, sve je više onih koji se vraćaju u Slavoniju. Ekipa HRT-a razgovarala je s njima o tome što hrvatsko tržište rada može naučiti od zapadne Europe, u čemu je Hrvatska u prednosti i kako se snaći u novoj zemlji i kulturi.
Posljednjeg desetljeća sa slavonskih kolodvora i terminala zračnih luka mladi ljudi uglavnom su putovali u jednom smjeru.
“Broj povratnika je relativno mali. U pitanju su uglavnom ljudi koji su prekvalificirani za one poslove koje rade vani. Ima i onih uspješnih priča, dakle ljudi nauče nešto, steknu neki novac pa sve vrate ovdje”, govori Željko Pavić s Katedre za sociologiju FFOS-a.
Upravo je to Brankova priča. U Irsku je otišao prije 20, a vratio se prije 10 godina – u vrijeme prvog velikog vala iseljavanja. Ovaj komercijalist radio je u restoranima i postao kuhar. Uskoro otvara svoj restoran.
“Naučio sam jezike, naučio sam dosta nekih drugih recepata i mislim da je sad vrijeme da primijenim to malo na naše područje ovdje”, rekao je Branko Grozdanić iz Osijeka u razgovoru za HRT.
U jednom se svi sugovornici slažu: kada je kultura rada u pitanju, Hrvatska se ne može mjeriti sa Zapadom.
“Odnos prema radniku, napredak u poslu, što je mislim najbitnije. Vi danas možete početi kao kitchen porter, a za 2 godine završiti kao menadžer. Jednostavno je tako i oni cijene rad”, naglašava Igor Vukadinović iz Osijeka.
“Start je tamo dosta težak”
U Irsku je Zen u prvom redu otišao zbog ljubavi. No nakon pola godina pukla je ljubav i prema djevojci i prema Irskoj. Teško se mirio s kulturnim razlikama i lošim vremenom.
“Start je tamo dosta težak, prvenstveno zbog nekretnina, skupi su najmovi. Vjerojatno vam prvi posao neće donijeti neku bajnu lovu”, govori Zen Špehar iz Osijeka.
Istraživanja pokazuju kako se Hrvati iseljenici u domovinu u velikoj većini slučajeva ne namjeravaju vratiti. Oni koji to ne isključuju, žele to ako su zadovoljeni brojni uvjeti. Svatko mora u životu odvagnuti što mu je važnije – kaže Igor.
“Mi živimo u savršenoj poziciji. Po vremenu, hrani, kvaliteti života, po svemu”, naglašava Igor.
O vraćanju više razmišljaju oni koji teže stabilnosti, sporijem i opuštenijem načinu života, a koji u većoj mjeri ne uključuje novac.
