Paola Zlodi odrasla je u Šiljakovini krah Velika Gorice, a nakon Osnovne škole Jurja Habdelića školovanje je nastavila u Školi za cestovni promet u Zagrebu i to kako bi postala profesionalni vozač kamiona.
Kao dijete je kaže bila zaigrana, vesela i jako znatiželjna, a veći dio vremena provodila je s ocem. I iako je u djetinjstvu htjela biti kozmetičarka, ljubav prema kamionima je prevladala.
Koliko ste samo puta čuli da su žene grozne za volanom automobila, da ne znaju parkirati, da tko im je uopće dao vozačku, a ova mlada žena ruši sve predrasude.
“Ljubav prema kamiona rodila se zajedno sa mnom, odrasla sam uz kamione jer se otac bavio time te sam mu ja uvijek bila pratnja. Već s 14 godina sam prvi puta sjela za volan kamiona i okušala se u vožnji, a upravo sam tatu prvog provozala-prepričava Paola te se prisjeća kako tada nije znala ništa previše o kamionu, brzine su kaže kompliciranije, kamion velik i sve je pomalo drugačije, ali uz laganu vožnju i pomoć tate uspjela je u kratkom vremenu naučiti sve o kamionu i potom je išlo lakše”, ispričala je mlada Paola za cityportal.hr.
Ističe da je tada bilo i straha i predrasuda, ali bila je uporna i ni u jednom trenutku nije pomislila odustati, a prva vožnja bila je zanimljiva i smiješna.
Žene među „muškim“ zanimanjima više nisu rijetkost, tako niti one koje voze kamion, ali opet pitamo, kako muškarci reagiraju, gledaju li je kao neku malu koja je tu zalutala i ima li podršku kolega.
“Različiti su pogledi muškog roda, od podsmijeha i okretanja očima do divljenja, srećom većina mojih kolega su oni koji znaju da vještine vožnje nemaju nikakve veze sa spolom.”
Kao mladoj ženi nije joj se bilo lako probijati, ali kako i sama kaže, najveća podrška su joj obitelj i prijatelji koji su cijelo vrijeme uz nju, te ističe da bez njih ne bi uspjela ostvariti svoj san.
“Trenutno radim u građevinskoj firmi na Mercedes kamionu kiperu i jako sam zadovoljna jer me ekipa prihvatila te sam dosta toga naučila uz njih-kaže nam Paola”, te prepričava svoj radni dan.
“Ustajem u pola 6 ujutro spremim se i krećem prema firmi u kojoj preuzimam kamion, nakon toga odlazim na utovar ispunim sve papire i tad sam spremna na vožnju do mjesta za istovar, većinom vozim u Zagrebu i okolici, radno vrijeme mi završava u 16 sati te vraćam kamion u firmu i krećem kući.”
Šalimo se pa pitamo idu li nokti i štikle zajedno s kamionom, a spremno nam kaže odgovara da zašto ne, i smatra da to ne stvara nikakve probleme, a uz to dodaje da joj je lakše voziti kamion nego automobil jer se osjeća sigurnije i opuštenije.
U budućnosti bi kaže voljela osnovati svoju prijevozničku tvrtku i dalje uživati za volanom, a obzirom na ljubav prema poslu, volju i upornost u to ne treba ni sumnjati da će ostvariti sve što poželi.
Na kraju razgovora poslala je poruku djevojkama koje nemaju hrabrosti za „muške“ poslove.
“Nema toga što žena ne može napraviti, nikad ne gubite samopouzdanje, budite uporne i radite ono što volite.”
Foto: Cityportal
