Pismo iz Amerike: Važnost hrvatskih predsjedničkih izbora

Od uspostave države Hrvatske 1990. godine do danas, jedan mali broj Hrvata stalno ponavlja da sadašnja država nije dobra i da to nije država hrvatskog naroda, piše u otvorenom pismu pod naslovom “Važnost hrvatskih predsjedničikih izbora” koje je iz SAD-a uputio poznati hrvatski iseljenik Šime Letina.

Njegovo pismo u nastavku prenosimo u cijelosti:

Takav odnos prema vlastitoj državi podsjeća me na onaj davni i negativni odnos bivših tzv. hrvatskih komunista i partizana, pripadnika Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), koji su od 1941. do 1945., zbog režima, javno demantirali i rušili Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH).

Kritički prigovori na današnju političku i gospodarsku situaciju, nedostatak slobode i demokracije, porast korupcije, kršenje Ustava i državnih zakona, logični su i opravdani, ali nisu logični ni opravdani prigovori koji dolaze od ljudi kojima nije stalo do hrvatske države, od onih koji umanjuju njezinu potrebu i važnost, ili od onih koji svoje prigovore opravdavaju vlastitim problemima, pesimizmom i frustracijom.

Također je neodgovorno i opasno isticati da je današnje loše stanje u Hrvatskoj odraz naše narodne sudbine, koja tobože ne ovisi o hrvatskom narodu nego o stranim silama, te da je uzalud bilo što poduzimati, jer se ništa ne će i ne može promijeniti bez volje i milosti velikih sila. Ljudima koji promiču takve stavove, kako bi prekrili svoju lijenost i promicali defetizam, treba jasno i otvoreno reći:

1.Hrvatsku državu nisu nam dale velike sile, već ju je hrvatski narod uspostavio devedesetih godina pod vodstvom predsjednika Tuđmana, a hrvatski branitelji je krvlju obranili od srpsko-crnogorske agresije.

2.Opstojnost hrvatske države ovisi o mnogim i raznim čimbenicima, unutarnjim i vanjskim, ali prvenstveno i ponajviše o volji i spremnosti hrvatskog naroda, a ne o volji i naklonosti velikih sila.

Važnost države

U uspostavi i obrani današnje države Hrvati su uložili ogromne žrtve. Pripadnici hrvatske političke emigracije više od 40 godina radili su za njenu uspostavu. Bili smo svjesni da je država uvjet narodnog opstanka, narodne slobode i demokratskog poretka. No samo rijetki su tada razmišljali o tome, kakva će ta država biti.

Hrvatska republikanska stranka bila jedina politička organizacija koja je u svom programu isticala ne samo važnost države nego i važnost njezina državnog sustava. Isticala je da buduća hrvatska država mora biti potpuno slobodna i demokratska i da u njoj mora biti slobodan ne samo hrvatski narod nego i svaki pojedinac. Znala je da se uspostavom države postiže tek oslobođenje, koje je samo uvjet slobode.

I zato je dr. Ivo Korsky različito opisao oslobođenje i slobodu. Po njemu oslobođenje je časovita djelatnost u kojoj osjećaji igraju primarnu važnost, jer potiču na djelovanje, dok je sloboda trajno stanje koje mora imati razumski temelj da bi se moglo održati. Osjećaji brzo planu, i kao eksplozija ruše, dok razum polagano radi i izgrađuje.

Sloboda je čovjekovo idealno stanje, njegov najsavršeniji životni oblik, ali mu nije dana na tanjuru. Dana mu je samo sposobnost da je spozna i da je mukotrpnim radom ostvari. Oslobođenje mogu ostvariti i oni koji ne znaju što je sloboda, ali slobodu izgrađuju samo ljudi koji su je u sebi proživjeli. (Ivo Korsky: Hrvatski nacionalizam, 1983., str. 12.)

Potvrda nacionalne svijesti i političke zrelosti

Uspostavom države Hrvati su potvrdili nacionalnu svijest i političku zrelost. Pokazali su da hoće i mogu živjeti zasebno i samostalno i da su spremni za odgovornost prema sebi i prema drugima. Hrvatski narod nikad nije shvaćao svoje osamostaljenje i uspostavu države kao izolaciju i zatvaranje u sebe.

Prof. Ivan Oršanić je napisao: “Danas samo lud čovjek može misliti, da samostalnost i nezavisnost znače neko odjeljivanje i izlučivanje od života s drugim narodima na svijetu. Nezavisnost znači samo sigurnost i potrebu sigurnosti, da jedan narod može slobodno i nezavisno od drugih naroda stavljati svoju političku, kulturnu, vjersku i ekonomsku zrelost u međunarodnu suradnju kako hoće i s kim hoće, slobodno, a ne po bratskom nasilju.” (Ivan Oršanić, Naš put, br. 53/54, Toronto, 1966, str. 2).

Briga za narod

Briga za narod i državu nije ničija privilegija niti dužnost jedne stranke, već je to naša hrvatska i građanska dužnost. Tu svoju dužnost možemo izraziti i ispuniti na više načina, a posebno putem slobodnih izbora i kroz njih ostvariti promjene. No, pritom moramo imati na umu da pozitivne promjene neće i ne mogu nastati sve dotle dok Hrvati glasaju za iste stranke i njihove kandidate. Birači moraju glasati za ljude koji žive za Hrvatsku, a ne od Hrvatske.

Izbori su naše građansko pravo i dužnost         

Većina ljudi u demokratskim zamljama izborno glasanje shvaća ne samo kao osobno pravo nego i kao građansku dužnost. Takve ljude obično se smatra savjesnim i odgovornim građanima.

Iako svi birači vjeruju i javno ističu da na izborima glasaju za “najboljeg kandidata”, kad biste ih upitali na temelju čega donose zaključak tko je najbolji kandidat, mnogi ne bi znali odgovoriti. To je dobar znak da svoju odluku u biranju “najboljeg” kandidata ne donose na osobnom ili stvarnom znanju nego na temelju podataka koje im je netko podmetnuo u meinstream medijama, a u hrvatskom slučaju to znači na tuđoj volji, jer je danas veći dio tih medija u rukama stranaca.

Birači se moraju pripremiti za izbore. To znači da moraju upoznati životopis svih kandidata, njihove intelektualne sposobnosti, moralne karakteristike, političke stavove, njihov politički program ili program stranke koja ih kandidira. Nije isto hoće li pobjednik svoj izbor i pobjedu koristiti za sebe ili za opće dobro, za interes hrvatskih državljana ili za interes svoje stranke, obitelji i prijatelja.

Kako prepoznati dobrog kandidata, odnosno dobrog lidera ili državnika? 

Dobar lider/državnik posjeduje poštenje, uljudnost, istionoljubivost, znanje, hrabrost, dobronamjernost, poniznost, mudrost i samodisciplinu. Pošten i pouzdan državnik iznosi cijelu istinu, a ne samo dio istine koji ide u prilog njemu ili njegovoj stranci. Drži obećanja i ne laže o ljudima koji se s njime ne slažu. Ima osjećaj za pravdu. Zalaže se za opće dobro a ne za vlastito. Zalaže se za pravedne zakone i kada mu se pruži prilika daje inicijativu za promjenu onih koje smatra nepravednima. Rimski pravnik Ulpian je smatrao da je pravedan čovjek onaj koji posjeduje stalnu volju i spremnost da svakome da njegovo pravo.

Karakteristike loših poIitičara i državnika

Karakteristike loših vođa, političara i državnika su taština, bahatost, nepoštenje, zlouporaba vlasti, nedostatak brige i poštovanja prema drugima. Političar bez karaktera i moralnog kompasa ponekad zna djelovati šarmantno, ali njegova karakteristika je makijavelizam i narcisoidnost. U svom narcisoidnom i psihopatskom ponašanju zna vješto manipulirati ljudima.

Tomislav Jonjić je pravi kandidat u pravo vrijeme

Tomislav Jonjić je Hrvat, katolik, hrvatski branitelj, odvjetnik, doktor povijesti, diplomat i pisac. Rođen je 19. svibnja 1965. u Imotskom. Roditelji su mu bili politički zatvorenici u Titovoj Jugoslaviji, otac više od 5 godina na Golom otoku, a majka 4 godine u Požegi. Vrlo rano je shvatio važnost katoličke vjere, obitelji i suverene hrvatske države. Nikad nije bio član Komunističke partije. Objavio je više knjiga i znanstvenih stručnih članaka. Urednik je Političkog zatvorenika, časopisa koji izdaje Hrvatsko društvo političkih zatvorenika.

Kao predsjednički kandidat, Jonjić je u 30 točaka izradio dobar politički program.

Ima jasnu viziju o budućnosti Hrvatske, te političku mudrust za ostvarenje državnih ciljeva i vođenje politike. Svjestan je postojećih problema u današnjoj Hrvatskoj, ali on zbog njih ne odbacuje državu, već se iskreno zalaže za promjene, s željom da ona bude bolja.

Zalaže se za povijesnu istinu a odbacuje povijesni mit, znajući da je svaki mit neistinit i da ga upotrebljavaju oni koji nemaju pravih argumenata. Njemu je puno više stalo do pitanja, kako urediti hrvatsku državu, učiniti je boljom, slobodnijom, demokratskijom, socijalno pravednijom, ekonomski stabilnijom i moralno savršenijom od pitanja o ustaštvu ili o partizansko-komunističkom antifašizmu, pod kojim se krije jugoslavenstvo.

Vjeruje da Hrvati najprije moraju urediti svoju kuću, ojačati svoje gospodarstvo i stvoriti potrebne uvjete, kako bi Hrvatska u međunarodnoj zajednici mogla biti ravnopravan član, a ne sluškinja koja pokorno izvršava naloge i volju većih i jačih članica zajednice. Zalaže se za slobodu i prava svih Hrvata i hrvatskih građana, posebno za slobodu i prava Hrvata u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori.

Dr. Jonjić je najbolji predsjednički kandidat i zato ga podržite i preporučite rodbini i prijateljima u Hrvatskoj da glasaju za njega”, napisao je u otvorenom pismu Šime Letina, hrvatski iseljenik iz Washingtona.

O AUTORU: 

Mr. sc. Šime Letina je rođen 19. veljače 1943. godine u Visočanima kod Zadra, gdje je završio osmogodišnju školu, a daljnje školovanje je nastavio u zadarskom sjemeništu, gdje je završio gimnaziju i dvije godine filozofije i teologije.

Domovinu je napustio 1966. godine i od tada živi u inozemstvu. Od srpnja 1966. do kolovoza 1967. boravio je u izbjegličkom logoru Traiskirchen u Austriji, gdje upoznaje Brunu Bušića, Rudolfa Arapovića, Benjamina i Dubravku Tolić, Mirka Vokića te veliki broj mladih Hrvata, s kojima će kasnije politički raditi na uspostavi slobodne i demokratske države Hrvatske. Nakon Austrije put ga vodi u SAD gdje i danas živi sa suprugom Josipom.

U SAD-u je završio povijest i politologiju, a nakon toga magisterij iz politologije i bibliotekarstva. Više od 40 godina je radio u Kongresnoj knjižnici u Washington D.C.  Svoj radni vijek završava 2014. godine odlaskom u mirovinu.

Bio je član Hrvatske republikanske stranke (HRS), koju je 1951. godine u Argentini osnovao prof. Ivan Oršanić. 

D.M. /Foto: Press