Enormno velik broj pravnih „stručnjaka“ prodefilirao je hrvatskom političkom scenom, a država iz godine u godinu plaća enormne odštete proizašle upravo zbog kriminalnih zakona, te nezakonitog postupanja ili nepostupanja tijela i institucija države.
Orsat Miljenić, Zoran Milanović, Ivo Josipović, Stjepan Mesić, Jadranka Kosor, samo su neki od njih, a obzirom da se radi o pravnim „stručnjacima“ time je njihova odgovornost pred zakonom i znatno veća. „Nečinjenje“ kao oblik kaznenog djela očito je još uvijek nepoznanica za te ugledne pravnike, a što je posebno zabrinjavajuće nepoznanica i za državno odvjetništvo koje na taj učestali oblik kršenja zakona ne reagira, vjerojatno kako i samo ne bi moralo postupati unutar svoje vlastite kuće koja na taj način već godinama štiti kriminal. I tako lančano sve u krug i već godinama na štetu države i njenih građana.
No, početkom funkcioniranja pravne države usklađeno sa europskim zakonodavstvom, i taj oblik kriminala biti će procesuiran i sankcioniran, a politička scena očišćena od najvećeg kočničara razvoja Republike Hrvatske u modernu i gospodarski razvijenu članicu EU, a to je pravosuđe.koje je prema riječima sadašnjeg ministra Ante Šprlje samo djelomično korumpirano što bi prema njegovim standardima očito trebalo značiti zadovoljavajuće.
Kako još uvijek nisu sankcionirani niti njih 20-ak korumpiranih sudaca čija imena javnosti još uvijek nisu dostupna, očito se ministar Šprlje nema namjeru suprostaviti kriminalu unutar pravosuđa čime će i sam postati dijelom tog „pravnog“ sustava.
Nezavisna lista „MOST“ preuzela je odgovornost nad resorom pravosuđa inzistirajući na reformama i odgovornosti unutar tijela i institucija države prozivajući SDP-ove i HDZ-ove kadrove odgovornim za stanje u državi. no, izuzev promjene ministra ništa se drugo nije promijenilo u pravosuđu koje je ministar Šprlje preuzeo pod punom odgovornošću da će kao MOST-ov odabir stručno, savjesno i odgovorno učiniti nužne promjene.
Brojne prijave nezakonitog i nepravilnog rada sudova i državnog odvjetništva stoje u ladicama, a korumpirano sudstvo i pravosuđe je i nadalje u svom procvatu i bez ikakvih rezultata u borbi protiv kriminala i korupcije.
Ali, s druge strane rizvrsnim rezultatima u zaštiti kriminala i korupcije unutar pravosudnih tijela i sudova.
Ante Šprlje Maja Grubišin, državna tajnica u MPRH; Orsat Miljenić, bivši ministar pravosuđa
Politička stabilnost, pravna sigurnost, razvoj gospodarstva i socijalna pravednost temelj su rada sadašnje Vlade Republike Hrvatske koji je predstavio premijer Andrej Plenković i u samoj kampanji, a i pri formiranju sadašnje Vlade. No, taj program rada je ozbiljno ugrožen neučinkovitosti Ministarstva pravosuđa na čelu sa sadašnjim i ministrom Antom šprljom koji je na mjesto ministra pravosuđa imenovan na prijedlog MOST-a sa zadatkom provedbi nužno potrebnih reformi koje će pridonijeti uspostavi pravne sigurnosti koja je u Republici Hrvatskoj ozbiljno narušena, te bez koje nije moguće pokretanje investicija i razvoj gospodarstva na zdravim osnovama.
POLITIČKI POKROVITELJI ZAŠTITE KRIMINALA U HRVATSKOM PRAVOSUĐU!
I predizborni HDZ-ov program temeljio se upravo na uspostavi pravne sigurnosti kao temelja za razvoj gospodarstva, a što je u potpunoj suprotnosti sa nečinjenjem Ministarstva pravosuđa na čelu sa Antom Šprljom koji se nije očitovao niti na jednu od više desetaka prijava nezakonitog i nepravilnog rada unutar pravosuđa koje su i video zapisima zabilježene, te potom i javno objavljene.
Mostov ministar pravosuđa Ante Šprlje nastavio je uhodanu praksu svojih prethodnika kada je u pitanju zaštita kriminala unutar pravosudnih tijela i institucija države. Iz njegovog dosadašnjeg obnašanja čelne dužnosti u Ministarstvu pravosuđa ne vidi se niti jedan potez kojii bi vodio uspostavi pravno uređenog i učinkovitog pravosuđa kojem bi i Republika Hrvatska kao punopravna članica EU trebala pripadati. Predizborna obećanja MOST-ovaca koji su u kampanjama često i vrlo kritički prozivali i javnosti ukazivali na neučinkovit i korumpirani pravosudni sustav, utihnula su nakon pozicioniranja uske skupine MOST-ovih odabranika na vodećim čelnim pozicijama ministarstava i državnih tvrtki koje predstavljaju „strateški interes“.
No, sada se može postaviti i pitanje o čijim „strateškim interesima“ se radi? Jesu li u pitanju interesi države ili nečiji drugi interesi koji nisu dijelom onih nacionalnih interesa koje je ne tako davno proklamira čelnik MOST-a, sada predsjednik Hrvatskog sabora Božo Petrov. Ne tako davno, istupi Mire Bulja plijenili su pozornost javnosti upravo zbog otvorenog ukazivanja na nezakonit i nepravilan rad državnog odvjetništva, te prozivanja njihovih čelnih osoba Mladena Bajića i Dinka Cvitana zbog višegodišnjeg držanja kaznenih prijava u ladicama i selektivnosti u radu državnog odvjetništva. No, utihnuo je i Miro Bulj, pa se s razlogom postavlja pitanje što se to dogodilo sa saborskim zastupnicima MOST-a i na koji način su ušutkani govoriti o kriminalu unutar pravosuđa.
Za ministra Šprlju, radi se o samo dijelom korumpiranom pravosuđu kako to i sam u javnosti naglašava, što ukazuje kako za ministra Šprlju korumpirani suci ne predstavljaju ugrozu nacionalne sigurnosti, već pozitivnu pojavu koju ne treba mijenjati. Po dosadašnjem radu i „djelima“ samog ministra Šprlje i njegove desne ruke imenovane na mjesto državne tajnice Maje Grubišin proizlazi kako u pravosuđu apsolutno sve štima, te nemabaš nikakve potrebe za bilo kakvim promjenama, izuzev informatizacije pravosudnoga sustava koji se već godinama informatizira na trošak poreznih obveznika u iznosima od više stotina milijuna kuna.
No, Dinko Cvitan se u svom Izvješću o radu državnih odvjetništava za 2015.g. navodi kako mu državni odvjetnici nemaju čak ni kompjutore, iako je državno odvjetnišštvo već odavno potrošilo milijune kuna državnog novca u informatizaciju sada još uvijek neinformatiziranog sustava.
Dinku Cvitanu nedostaje i adekvatnog prostora za rad, nedostaje i stručnih i educiranih kadrova, nedostaje i novca za plaćanje sudskih vještaka. Kako glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan u 14 godina svog djelovanja na mjestu ravnatelja USKOK-a i sada glavnog državnog odvjetnika nije uspio pronaći ili osposobiti nužno potrebne kadrove, a niti je uspio informatizirati sustav za koji su već utrošeni milijuni kuna iz državnog proračuna, postavlja se pitanje što će Dinku Cvitanu i postojeći, a kamoli novi poslovni prostori u kojima bi boravili nestručni i needucirani kadrovi kojih očito ima na pretek.
A odobravnje sredstava za plaćanje sudskih vještaka tek nakon što inspekcija utvrdi prijave protiv USKOK-a koji se tereti kako je plaćao sudske vještake i po 11 puta većim cijenama od propisanih, te nakon što inspekcija utvrdi koliko je privilegiranih i bez javne nabave odabranih sudskih vještaka od USKOK-a i državnog odvjetništva oprihodovalo desetke milijuna kuna, tko je taj uski i odabrani krug sudskih vještaka, te koji su rezultati državnog odvjetništva u pedmetima na kojima su utrošeni milijuni kuna državnog novca.
Propali „slučajevi“ državnog odvjetništva i USKOK-a poput „Kamioni“, Mesićev, Bajićev i Sanaderov „hardver i softwer“, „Space“, „HPB Bankomat“, „Željko Sačić, i deseci drugih predmeta koji će državu koštati stotine milijuna kuna, te već brojne u javnosti dokazane nezakonitosti i nepravilnosti u radu državnog odvjetništva i USKOK-a, i više je nego dovoljan razlog za smjenu ne samo Dinka Cvitana, već i svih čelnih osoba državnih odvjetništava i njihovih zamjenika za koje se nakon provođenje inspekcijskog nadzora utvrdi njihov nezakonit i nepravilan rad.
Neovisnost u radu državnog odvjetništva ne podrazumijeva toleriranje nezakonitog i nepravilnog rada državnih odvjetnika i njihovih zamjenika, slijedom čega provođenje inspekcijskih nadzora i kontrola rada državnog odvjetništva ne predstavlja zadiranje u njihovu neovisnost u radu, već obvezu Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske.
I člankom 6. Zakona o državnom odvjetništvu je regulirano kako „Glavni državni odvjetnik RH, državni odvjetnik te zamjenik glavnog državnog odvjetnika ili zamjenik državnog odvjetnika ne smije biti pozvan na odgovornost za izraženo pravno mišljenje u predmetu koji mu je dodijeljen u rad, osim ako se radi o kršenju zakona od strane Glavnog državnog odvjetnika, državnog odvjetnika ili zamjenika glavnog državnog odvjetnika koje je kažnjivo djelo“.
Pojedine odgovorne osobe državnog odvjetništva, ali i Ministarstva pravosuđa očito su zanemarile završni dio čl. 6 Zakona o državnom odvjetništvu koji glasi „osim ako se radi o kršenju zakona od strane Glavnog državnog odvjetnika, državnog odvjetnika ili zamjenika glavnog državnog odvjetnika koje je kažnjivo djelo“.
Stoga, nek odgovorne osobe nadležnih tijela i institucija konačno krenu raditi svoj posao kao što to često zna reći gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, jer u protivnom i same će postati predmetom obrade nadležnih tijela i institucija iza kojih se trenutno osjećaju moćno i nedodirljivo.
D. Lukić/foto:FaH
