Pomorac Petar Marčinko, pomorac iz Čepikuća, koji je nestao prije 30 godina, živ je i nalazi se u Španjolskoj!
Upravo je ovog tjedna Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj stigla potvrda međunarodnih institucija s kojima su surađivali na provjeri dokumenata koji su se 30 godina nakon Marčinkova nestanka misteriozno pojavili u Policijskoj postaji Ston na njegovo ime.
O tom pronalasku DuList pisao u svom tiskanom izdanju sredinom prosinca, a tada su iz Policijske uprave istaknuli da su dokumente zaprimili službenim putem preko Veleposlanstva Hrvatske u Španjolskoj te da je potrebno utvrditi Marčinkov identitet te vjerodostojnost pristiglih dokumenata, piše Du List.
Kako smo doznali iz Policije, obitelj je obavještena o Marčinkovu pronalasku i potvrdi identiteta te će on biti izbrisan iz evidencije nestalih osoba.
Javnosti su kao i Marčinkovim sumještanima u Čepikućama još uvijek ostali skriveni motivi njegova odlaska i ostanka u Španjolskoj prije 30 godina bez da se javio svojima da je živ ili se pak poželio vratiti doma.
Petar Marčinko se kao 39-godišnjak u travnju 1992. iskrcao s broda ‘Dubrovnik’ u španjolskom Gijónu i otada mu se izgubio svaki trag. U rodnim Čepikućama više ga iza toga nisu nikada vidjeli te su im glavama prolazile razne pretpostavke pa čak i onaj najcrniji scenarij – da više nije među živima.
DuList je sredinom prosinca posjetio Marčinkove rodne Čepikuće tragom informacije o pronađenim dokumentima te su nam tada njegovi sumještani o njemu istaknuli sve najbolje. Svi su se nadali da su dokumenti doista njegovi i da je živ. Sigurni smo da će ih vijest o njegovu pronalasku itekako razveseliti.
— Osoba koju navodite trenutno se nalazi u Španjolskoj. Dokumente smo zaprimili službenim putem preko Veleposlanstva Hrvatske u Španjolskoj. U tijeku je utvrđivanje identiteta spomenute osobe za što smo zatražili i međunarodnu policijsku suradnju. Do završetka postupka utvrđivanja identiteta, spomenuta osoba će se nalaziti u bazi nestalih osoba – odgovorili su nam iz policije.
Sumještani o Marčinku sve najbolje.
— Sjećam ga se, kako ne. I mi smo čuli da su mu dokumenti došli i da je živ. Tako bismo voljeli da je živ i da ga opet vidimo. Za mene je kao momak bio ‘prva liga’. Navegavo je, bio je timunjer. Čuli smo raznih priča što mu se navodno dogodilo. Sad su se navodno našli njegovi papiri, kažu da je živ. Volio bih da je to istina. Iz istog smo sela, s njime sam, što se kaže, cigar dijelio. Nije bio ni oženjen, niti je imao djece. Ima četiri brata, dva su pokojna, a dva su živa. Jedan je u Kanadi, drugi u Francuskoj. Svakome je volio pomoći, nije nikada nikome bio dužan.
O njemu mogu reći sve najbolje, nisam nikada čuo da je s nekime imao problema i to će svatko reći. Nitko mu nema što prigovoriti. Bio je odličan, predobar, bio je miran, navegavo je dugo godina. Zašto je ostao u Španjolskoj, što mu se motalo po glavi, tko će ga znati? Uvijek je uza se nosio puno novaca, često bi tratao sve u kafiću. Nije žalio. Iako, nestao je on i prije 1992. kako službeno piše. Od početka 90.-ih nismo čuli za njega i pričalo se da je nestao – ispričao je gospar Ivo Delalija istaknuvši kako bi se Marčinko zasigurno nekome javio nakon toliko godina.
‘Ostavio je dobar dojam’
Jedan od njegovih sumještana, gospar Marko Potrebica, istaknuo je kako je Marčinko na njega ostavio dobar dojam.
— Nikada dovoljno ne može čovjek čovjeka dokučiti. Ipak smo mi velika tajna jedan drugome. Tko će znati zbog čega je odlučio ostati u Španjolskoj? Posebno se sjećam vremena prije nego je Petar nestao. Što se tiče elementarnog poštenja, nikada nisam sumnjao u Petra. U zadnje znam da mi je pričao da su ga jako interesirali socijalistički i utopistički pisci, čitao je jako puno Hegela, Kanta, Freuda. Sjećam se da je razmišljao i o Zaratustri, da je i to štivo čitao – prisjetio se gospar Potrebica.
Dodaje kako Petar Marčinko nikada nije žalio potratati ljude te da nikada nije gledao hoće li netko njega potratati.
— Mislim da sam ga zadnji put vidio 1990. Iznenadilo nas je što su sada pronađeni njegovi dokumenti. Svašta nam je prolazilo glavom. Volio bih da je živ pa makar i da je beskućnik. Samo da ga se nađe i da bude živ. S njime sam što se kaže od djetinjstva koze čuvo’ – govori Potrebica.
U razgovoru sa sumještanima još se moglo u Čepikućama doznati kako se Petar Marčinko 1992. trebao iskrcati s broda. Međutim, s obzirom na ratno stanje, ističu nam naši sugovornici, jedan od braće kupio mu je kartu za Kanadu kako bi došao k njemu.
Ipak, govore nam, iako mu je karta došla na brod, nije se uputio za Kanadu, već je ostao u Španjolskoj.
Ono što nitko ne zna jesu njegovi razlozi, a još uvijek se čeka i službena potvrda koju će kroz dogledno vrijeme doznati policija koja će konačno potvrditi rasplet ove misteriozne priče.
U Čepikućama još uvijek stoji i Marčinkova rodna kuća, Marčinko u Čepikućama nema više nikoga od obitelji.
D.M. /Foto: nestali.hr
