Popis stanovništva u Crnoj Gori iz prosinca prošle godine razotkriva gorku stvarnost za Hrvate u Crnoj Gori čiji podaci, kao i podaci o hrvatskom jeziku, ostaju nevidljivi u statističkim tablicama. Đe su Hrvati u tom popisu? Đe je prepoznati hrvatski jezik, koji je stoljećima duboko ukorijenjen u tkivo Boke kotorske?
Ovaj izostanak nije samo tehnička greška; on je simptom dubljeg zanemarivanja i marginalizacije jednog od najstarijih kulturnih identiteta u Crnoj Gori.
Je li moguće da u državi koja se diči multikulturalnošću, jedan cijeli narod, sa svojom bogatom poviješću, kulturom i jezikom, nije dostojan ni rubrike u popisnim podacima? Hrvati u Boki i generalno u Crnoj Gori, koji su dali izuzetan doprinos ugradivši se u temelje crnogorske povijesti, danas su gotovo nevidljivi. Iako ih brojke ne prikazuju, hrvatska prisutnost u povijesnim, kulturnim, i društvenim okvirima Crne Gore je neosporna i nezaobilazna.
Ne smijemo zaboraviti da je to narod koji stoljećima živi na obalama Boke kotorske da je to narod koji je konstitutivan, narod koji ima svoj hrvatski jezik kao ustavnu kategoriju. Hrvatski jezik, koji odjekuje kamenim ulicama i pješčanim obalama Kotora, Perasta, Tivta, Risna, Bara bio je i ostao jezgro kulturnog identiteta bokeljskih Hrvata.
Zaboraviti ga ili ga ne prepoznati u službenim dokumentima, znači odbaciti nasljeđe generacija koje su oblikovale našu zemlju. Jezik je srž identiteta a izostavljanje hrvatskog jezika s popisa je otvoreno ignoriranje tog temeljnog prava. Ovo nije samo pitanje statistike; ovo je pitanje postojanja, priznavanja i poštovanja.
Boriti se za očuvanje kulturnog i jezičkog nasljeđa Hrvata u Crnoj Gori je časna obaveza svakog građanina Crne Gore koji razumije multikulturalnost, jer u ovim brojkama ili njihovom odsustvu, ogledaju se sudbine čitavog naroda. Hrvatska prisutnost se ne može izbrisati, jer Hrvati u Crnoj Gori nisu samo broj; oni su povijest, oni su kultura, oni su jezik koji prkosi vremenu. Vrijeme je da se hrvatska zajednica prepozna ne samo kao demografska činjenica, već kao jedan od stubova identiteta Crne Gore.
Metodama koje podsjećaju na staljinističke režime, Hrvati u Crnoj Gori, prema podacima MONSTATA, (Uprava za statistiku Crne Gore) jednostavno – ne postoje. Ovaj opasan presedan nije samo statistička omaška, već duboko zabrinjavajuća manifestacija perfidne politike asimilacije, dezintegracije i tihe eliminacije jednog naroda, s ciljem njegovog potpunog nestanka iz kolektivne svijesti Crne Gore.
Može li iza ovakvog zanemarivanja biti skrivene namjere da Hrvati u Crnoj Gori polako iščeznu, lišeni svog identiteta i prava na postojanje, postepeno i neprimjetno uklopljeni u neki drugi, tuđi narativ? Interesantno je napomenuti da na presici Monstata ni sami novinari nisu primijetili ovaj vrlo opasan presedan.
Kao što se u Knjizi mudrosti piše: “Očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća; i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru. Ako su u očima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti. Za malo muke zadobili su dobra velika, jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni.”
Je li upravo ovakva sudbina namijenjena Hrvatima u Crnoj Gori? Očekuje li se od Hrvata da u tišini nestanu, bez traga, vapaja i krika iščeznu kao da nikada nisu ni postojali, hoće li hrvatski odlazak s pozornice povijesti biti obilježen samo tišinom?
Međutim, povijest nas uči drugačije. Ako su u očima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti. Kao narod, Hrvati su mnogo puta bili suočeni s izazovima opstanka a svaka kriza ih je samo ojačala i učvrstila u katoličkoj vjeri, jeziku i kulturi. Svaka muka koju su podnijeli, bila je samo dokaz njihove snage i izdržljivosti, njihovog prava da postoje i njihovog dostojanstva.
Hrvati u Crnoj Gori nisu broj koji se može obrisati iz tablice, niti tiha sjenka koja će nestati s karte povijesti. Hrvatska zajednica je mnogo više od statističkih podataka – oni su svjedoci vremena, čuvari kulturnog i duhovnog nasljeđa koje stoljećima oblikuje ovu zemlju. Neka se ne zavaravaju oni koji misle da će hrvatski narod može tek tako iščeznuti. Svaka nova prepreka samo potvrđuje njihovo pravo na postojanje, na hrvatski jezik, vjeru i identitet. I u toj borbi, kako Knjiga mudrosti kaže, nada je puna besmrtnosti.
Crna Gora, ona slobodna, pravedna i iskrena u svojoj multikulturalnosti, mora stati u obranu Hrvata, jer ovo nije pitanje politike, ovo je borba za opstanak jednog naroda, njegovog identiteta, jezika i kulturnog nasljeđa. U ovoj borbi, Crna Gora pokazuje da li ostaje dosljedna svojim temeljnim vrijednostima ili se prepušta vjetrovima nepravde i zaborava. Multikulturalnost ne smije biti prazna riječ, već načelo koje podrazumijeva jednako uvažavanje i priznanje svih naroda koji su utkali svoje biće u ovu zemlju.
Obrana Hrvata u Crnoj Gori je moralni imperativ, jer oni nisu samo statistika, već dio srca i duše ove države. Svaki pokušaj da se njihova prisutnost umanji ili izbriše, napad je na samu ideju Crne Gore kao zajednice naroda koji se međusobno poštuju i podržavaju.
Hrvati su stoljećima bili most između kultura, čuvari jezika, običaja i tradicije koji su oplemenili crnogorsku baštinu. Njihov opstanak i prepoznavanje u društvu su test za sve nas – test koliko smo spremni da branimo istinske vrijednosti slobode i jednakosti.
Crna Gora ne smije okrenuti leđa Hrvatima. Ako se danas ne usprotivimo nepravdi koja im je nanesena, sjutra ćemo se svi suočiti s posljedicama gubitka temelja na kojima počiva multikulturalno i demokratsko društvo.
Braniti Hrvate znači braniti Crnu Goru – našu zemlju koja slavi različitost i prepoznaje bogatstvo koje svaki narod donosi. Jer ovo nije politika, ovo je borba za pravdu, za ljudsko dostojanstvo, za slobodu da svako bude ono što jeste, bez straha da će biti izbrisan ili zaboravljen. Ovo je borba za budućnost Crne Gore u kojoj svi narodi, veliki i mali, imaju jednako pravo na svoj glas, svoje ime i svoju slobodu.
Na kraju, kao književnik i prijatelj Hrvata, reći ću: Probudi se, hrvatski rode! Ne dozvoli burama i olujama novog vremena da slome tvoje zastave slobode, tvoje katedrale bogougodne, tvoje knjige ispisane najljepšim stranicama tvoje povijesti.
Tvoj identitet, tvoj jezik i tvoja kultura nisu prolazni plamen koji će nestati na udaru vjetra – oni su vječna baklja koja će sijati kroz tamu vremena. Borba za očuvanje hrvatskog identiteta u Crnoj Gori nije samo obaveza, već zavjet predaka, koji mora ostati kao jak bedem jer toliko dugujete svim potomcima.
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicist
