Na društvenim mrežama raširila se fotografija patrijarha srpskog Porfirija s ratnim zločincem Dragoslavom Bokanom, vođom Belih orlova, paravojne zločinačke skupine koja je počinila brojne zločine protiv civila u vrijeme agresije na Hrvatsku, a kasnije i u BiH.
Brojni su u čak i u Srbiji reagirali na ovu fotografiju. Na jednoj objavi na Twitteru piše: “Ovo je sve što treba znati o Srbiji i SPC (filijali FSB u Srbiji). Nema dalje. Ajmo vjernici, dajte neko suvislo objašnjenje za srdačne susrete osuđenog razbojnika i patrijarha.”
Vođa Belih orlova Dragoslav Bokan imao je bliske odnose i s Porfirijevim prethodnikom, patrijarhom Irinejom. koji je preminuo 2020. godine.
Crnogorski mediji zabilježili su da je 2019. godine u Manastru Podlastva u Crnoj Gori, na dočeku patrijarha srpskoga Irineja održana svečana akademija na kojoj je govorio i Dragoslav Bokan.
“Beli orlovi” poznati još i kao šešeljevci, bili su četnička paravojna formacija koja je počinila brojne zločine protiv civila u vrijeme agresije na Hrvatsku, a kasnije i u BiH.
Ovo je sve što treba znati o Srbiji i SPC (filijali FSB u Srbiji). Nema dalje. Ajmo vernici, dajte neko suvislo objašnjenje za srdačne susrete osuđenog razbojnika i patrijarha. pic.twitter.com/w7M2t1hbl8
— Boža pub (@boza60) January 13, 2023
Najstrašnije zločine činili su u Slavoniji, Kordunu i Istočnoj Bosni, a među najstrašnijima je paljenje 130 staraca, žena i djece u Višegradu i pokolj 45 civila u Voćinu. Bili su također aktivni tijekom bitke za Vukovar. U optužnici Vojislavu Šešelju se navodi da su ubili preko 250 civila u pokolju na Ovčari.
Njihove formacije su bile aktivne i tijekom rata na Kosovu. Izvješća OESS-a govore da su s Arkanovim Tigrovima sudjelovali u progonu i ubojstvima Albanaca iz Peći.
Trojicu pripadnika „Belih orlova” osudio je Tribunal u Hagu – Milana Lukića (doživotni zatvor), Sredoja Lukića (30 godina) i Mitra Vaseiljevića (15 godina).
Pripadnici te formacije su umiješani i u otmicu 19 putnika iz vlaka 27. veljače 1993. na stanici Štrpci kod Prijepolja u Crnoj Gori . Među otetim, kasnije opljačkanim i pobijenim putnicima su i osmorica crnogorskih državljana muslimanske vjeroispovijesti. Posmrtni ostaci 16 putnika još nisu pronađeni. U Podgorici i Bijelome Polju postavljeni su spomenici posvećeni žrtvama ovoga zločina.
Tko je Dragoslav Bokan
Dragoslav Bokan (Beograd, 15. veljače 1961.) e poznati velikosrpski šovinist i ultranacionalist koji je aktivno sudjelovao u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku, a povezuje ga se i s pokoljem u Voćinu kojeg je srpska paravojna skupina Beli orlovi počinila nad Hrvatima u tom mjestu u prosincu 1991. godine.
Dragoslav Bokan rođen je 15. veljače 1961. godine u Beogradu. Oba roditelja su mu rođena u Hrvatskoj. Po očevoj liniji potječe iz Osredaka, naselje u sastavu Općine Gračac, u Zadarskoj županiji a po majčinoj s Male Graduse u općini Sunja, Sisačko-moslavačka županija.
Poslije završene gimnazije u Beogradu, diplomirao je na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu i završio postdiplomski filozofski studij.
Krajem osamdesetih seli se u SAD. Odmah po povratku u Beograd iz SAD, samim početkom 1991. godine, uz podršku Dragoša Kalajića dobiva posao u Beogradskom izdavačko-grafičkom zavodu (BIGZ) kao urednik posebnih izdanja ekskluzivnih knjiga ezoterijske tradicije europske kulture.
Bokan je 1992. godine osnovao bandu paravojnih ratnih zločinaca, velikosrpskih koljača i silovatelja “Beli orlovi” koji su počinili najstrašnije zločine na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Egzekucije, mučenja, etničko čišćenje, pljačke, silovanja karakteristike su “Belih orlova”. Bokan je izravno odgovoran za srpski ratni zločin u Voćinu nad Hrvatima. Nije jasno koliko je u tim zlodjelima osobno sudjelovao, jer neki ga smatraju većim hvalisavcem nego ratnikom. No svakako je bio zlotvor koji je huškao ljude da mrze zbog nacije i vjere, da ubijaju i ginu za njegove bolesne nacionalističke fantazije. Na skupovima 1991. urlao je: “Sad ćemo stvarno da ruke odsijecamo!”
Kasnije se javno hvalio kako je strijeljao ustaše. O strijeljanju zarobljenika Hrvata i Bošnjaka koji su bacani u Savu, Bokan je za novosadsku televiziju izjavio:
“Žao mi je mladih ustaša dok ih vodim na strijeljanje. Inače, kad vidim svoje protivnike kako mrtvi padaju, javlja mi se osjećaj sreće.”
Bokan je 1993. skinuo uniformu i posvetio se propagandnom ratu u BiH, gdje osniva časopis Naše ideje. Nakon 2000. nastavio je nacionalističku medijsku djelatnost, a zbog jedne pljačke iz 1996. bio je 2009. i osuđen na godinu dana zatvora.
Danas se predstavlja kao “redatelj, pisac, filozof, historičar umetnosti, kulturolog, kreativni direktor, urednik, stručnjak za marketing, konzultant”, a mediji ga opisuju kao salonskog fašista i ekstremnog šovinista. Smatraju ga promotorom zla, mrziteljem žena i primitivcem.
Od njegovih izjava prije dvije godine javno se morao ograditi i Aleksandar Vučić kad je čak i Rumunje optužio da su “nacionalni neprijatelji Srba i Srbije”.
BBC-jev serijal Smrt Jugoslavije govori o optužbama koje su na račun “Belih orlova”, poput one odgovornosti za masakr oko 50 civila u hrvatskom selu Voćinu.
Pisao je za časopis “Pogledi”, bio glavni i odgovorni urednik časopisa Nove ideje i bio kandidat na predsjedničkim izborima u Srbiji 1992. godine (kao vođa stranke “Srpski otadžbinski savez”). Jedan je od osnivača i potpisnika Srpske narodne obnove (SNO) u Staroj Pazovi 6. siječnja 1990. godine.
Osnovao je časopise Lepa Srbija, Rusija danas i Vodič za život. U izdanju Službenog glasnika, Bokan je osmislio i režirao dvanaest zvučnih knjiga. Napisao je zbirku za djecu Junaci srpskog ustanka pod pseudonimom Vuk Devetak.
Bokanova monografija “Politika: Mit, kronika, enciklopedija” osvojila je diplomu “Zlatni pečat” na Beogradskom sajmu knjiga 2008. godine.
Predmet njegovih napada često su Srbi u Hrvatskoj za koje kaže da ne razumije kako mogu živjeti s Hrvatima jer “Hrvati su opasan narod koji mrzi Srbe jednako kao i Šiptari, čak i gore”.
“Koliko su nas pobili! Planine mrtvih Srba, planine mrtvih Srpkinja, planine mrtve srpčadi“, govori Bokan i kaže da su Hrvati dvolični. “Po danu imaju europsko lice, a onda noć pada i nastupa klanje Srba, s rukama krvavim do lakta.”
Hrvati su jezivi, kaže on, kod njih “ima nečeg jezivog, nečeg goreg od fašizma”. Zbog toga su Srbi koji surađuju s Hrvatima u najboljem slučaju “kapoi” u konclogoru za Srbe zvanom Republika Hrvatska.
“Boris Milošević je u toj funkciji, kao i Pupovac, kao kapo, kao ljudi koji surađuju s okupatorima da bi dobili bolji ručak i malo bolji život”, kazao je 2020. u emisiji Balkan info čudeći se Srbima što ne odu iz Hrvatske.
M. Marković/Foto: Twitter
