Dodao je također kako se već godinama bavi ustaškim pokretom te sudbinom Crkve nakon Drugog svjetskog rata. “Trenutno radim na atentatu u Marseilleu.” Zatim je odgovorio na pitanje kakav je odnos bio vlasti NDH prema nadbiskupu Alojziju Stepincu.
“To su bili kompleksni uzajamni odnosi. Stepinac je na početku pozdravio osnivanje hrvatske države. Dakle, kao Hrvat želio je uspostavu Hrvatske. No vrlo brzo postao je kritičan prema režimu i njegovu djelovanju zbog progona i zločina koji su bili u toj državi prisutni od samoga početka. On već 14. svibnja 1941. oštro prosvjeduje kod Ante Pavelića zbog ubojstva nekoliko stotina Srba u Glini. No, on ne povlači svoju potporu ideji postojanja hrvatske države”, istaknuo je Jareb te dodaje kako je Stepinac smatrao da hrvatski narod treba imati svoju državu.
Također, napomenuo je kako NDH režim, zbog Stepinčevih kritika, nije gledao blagonaklono na zagrebačkog nadbiskupa te podsjetio da su ga optužili da je bio “solunski dobrovoljac, a ne Hrvat”.
Dr. Mario Jereb
Jareb je, inače, bio član mješovite crkvene komisije za razmatranje djela blaženoga Alojzija Stepinca pa je istaknuo kako je za njega “osobno Alojzije Stepinac svet”.
‘Teško da može doći do približavanja’
“Postupak kanonizacije je dovršen, čeka se samo odobrenje ili potpis pape. U međuvremenu je došlo do osnivanja te mješovite katoličko-pravoslavne Komisije. Ona je osnovana s nadom da bi se mogle riješiti neke dvojbe i prijepori koje srpsko-pravoslavna strana ima prema djelovanju Stepinca u vrijeme Drugog svjetskog rata. Držim da su to bila poprilično naivna očekivanja kada je ta Komisija osnovana na poticaj iz Vatikana jer do približavanja nije došlo.
S jedne strane, u jednom novom celofanu zamotane, imate stereotipe nastale 1946. godine od strane Komunista koji su proganjali Stepinca. S druge strane imate činjenice o njegovom djelovanju.
Dakle, između neke promidžbe koju je prihvatila SPC i dobar dio srbijanske i srpske javnosti i činjenica, teško da može doći do približavanja ukoliko netko inzistira na tim stereotipima”, pojasnio je povjesničar te dodao: “Osobno nisam očekivao da do tako nečega može doći, a vjerujem da su tako mislili i drugi članovi katoličkog dijela Komisije.”
“Za kralja Tomislava više dokaza nego za kralja Arthura”
Zatim je odgovorio na pitanje gdje je i kada nastao prvi hrvatski grb te je li važno kojom bojom započinje prvo polje grba.
“Govorimo o hrvatskom šahiranom grbu kao općehrvatskom nacionalnom simbolu. On se prvi put pojavljuje na kraju 15. stoljeća, kada je točno i u kojim okolnostima nastao to mi danas ne znamo, ali znamo da se prvi primjeri pojavljuju na području današnje Austrije. Važno je reći da je od početka riječ o šahiranom crveno-srebrnom ili srebrno-crvenom grbu. Srebro je zapravo podloga našeg shvaćanja kao te bijele, riječ je o metalu.
Od početka do nedavno, bilo je karakteristično za taj grb da se razlikuje po boji početnoga polja. Postoje niz primjera s prvim crvenim ili prvim bijelim/srebrnim i po broju polja. Imate od nekih 16 do 64 polja”, pojasnio je Jareb i naglasio kako sve to pokazuje kako je zapravo boja s kojem započinje nevažna.
“Možemo reći, da ono što se danas u javnosti pokazuje kao problem i kontroverza relativno nova izmišljotina. Ovo što danas vidimo krenulo je 2000. godina iako je i prije bilo nekih rasprava”.
Zatim se osvrnuo na proslavu 1100. obljetnice hrvatskog kraljevstva i to kao autor knjige o kralju Tomislavu.
“Knjiga se zapravo bavi proslavom 1000. obljetnice 1925., ali u uvodnom dijelu morao sam se prihvatiti i pisati o samom kralju Tomislavu i njegovom dobu”. Jareb je istaknuo da je važno da postoji dovoljno povijesnih izvora koji pokazuju da je Tomislav bio stvarna povijesna osoba te da je bio stvarno kralj, a ne mit.
“Po svemu što znamo bio je prvi hrvatski kralj”, rekao je i naglasio da za “kralja Tomislava postoji više dokaza nego za kralja Arthura“.
M.Marković /Foto: Press
