ZABRANU pozdrava „Za dom spremni“ podržava 45 posto građana, a komunističke znakovlje zabranilo bi 70 posto državljana Hrvatske, pokazalo je istraživanje koje su u petak na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu predstavili profesori Nebojša Blanuša, Enes Kulenović i Zoran Kurelić.
U sklopu projekta ‘Govor mržnje u Hrvatskoj’ predstavljen je i istoimeni zbornik u kojem se nalaze radovi profesora s Pravnog fakulteta u Zagrebu, Filozofskog fakulteta u Rijeci te Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Riječ je o prvom multidisciplinarnom istraživanju govora mržnje u Hrvatskoj petak, predstavljen je u petak na FPZ-u u Zagrebu, a njegovi rezultati pokazuju rascjep koji se nalazi između građana kada je riječ o svjetonazorskim pitanjima, iz čega pak proizlaze različite interpretacije o tome što je govor mržnje.
U istraživanje je uključilo 1000 ispitanika, a njihove odgovore istraživači su povezali sa stavovima o religiji, povijesnim osobama i odnosu prema demokraciji.
Odgovori na pitanje je li bolja demokracija ili su društvu potrebne autoritarne vođe, pokazuju da oni koji smatraju da su društvu potrebne snažne vođeu većini su su oni ispitanici koji ne bi zabranili Za dom spremni te koji podržavaju Franju Tuđmana.
„Tu su razlike i s obzirom na politički svjetonazor. Najmanje bi zabranjivali oni koji sebe identificiraju s nacionalizmom, a oni koji bi najviše zabrinjavali su liberali. Čak 70 posto smatra da bi trebalo zabraniti komunistička obilježja, što je neka vrsta obračunavanja s prošlošću“, rekao je profesor Nepbojša Blanuša predstojnik Odsjeka za hrvatsku politiku FPZG-u.
Rezultati pokazuju da su građani koji su skloni zabrani simbola i znakovlja izrazito nezadovoljni demokracijom, dok ispitanici koji nisu skloni zabranama uglavnom dolaze s desnog spektra. K
ada je riječ o preferenciji političkih stanaka, postoji jaz između birača opozicije koji bi zabranjivali fašističke simbole, dok su oni koji ne podržavaju sankcioniranje pozdrava „Za dom spremni“ uglavnom skloniji HDZ-u.
Zabranu tog pozdrava ne podržavaju ljudi skloniji religiji. S obzirom na regiju, za razliku od stanovnika Dalmacije i Slavonije koji ustaški pozdrav ne bi zabranili, ispitanici iz sjeverne Hrvatske te Istre, Primorja i Gorskog Kotara skloniji su kažnjavaju „Za dom spremih“ građana, što istraživači tumače kao posjednicu ratnih događanja.
Govoreći o pravnom aspektu zabrane govora mržnje, profesor Enes Kulenović dotaknuo se američkog modela u kojem se država izuzima iz pravne regulacije, odnosno, gdje govor mržnje nailazi na osudu javnosti i gdje se kažnjava u školama, sveučilištima i medijia. Takav model pretpostavlja da društvo samo regulira takve ispade, što u Hrvatskoj ipak nije slučaj.
„Postoji određena nekonzistentnost u primjeni zakona, ponašanju policije i sudova kada se radi o pozdravu ‘Za dom spremni’. Ako nema dovoljno jasne podrške javnosti da se to sankcionira otvara se prostor u kojem oni koji se njime služe prolaze nekažnjeno“, rekao je Kulenović.
Profesor Hrvoje Cvijanović, također jedan od autora, komentirao je kako su pred Hrvatskom dvije opcije – mađarski model koji ide u smjeru zabranjivanja crvene zvijezde i na etiketi piva te američki put u kojem građani sami reguliraju te probleme.
Profesor Višeslav Raos istaknuo je da je temeljno pitanje do koje granice može ići sloboda govora, odnosno, koliko su institucije sposobne očuvati liberalno-demokratski poredak i istovremeno širiti prostor slobode.
„Što se događa s državom koja je načelno liberalno-demokratska, ali u kojoj ljudi koji bi je trebali izgrađivati ni sami ne znaju u kakvom točno sistemu žive? Kako od političke elite očekivati da bude suglasna u sankcioniranju govora mržnje kada ni sami među sobom različito interpretiraju ustavne odredbe”, zapitao se Raos.
MP/foto: Ilustracija
