Knjiga akademika Josipa Pečarića “HAZU i Tuđmanova bista”, u kojoj autor pomno raščlanjuje pokušaje Hrvatskoj nesklonih istraživača, da se ugnijezde na položaje unutar uglednih nacionalne ustanove poput Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) te iz tako zaštićenih položaja utječu na sudbinu hrvatske države.
O Pečarićevoj knjizi u Domu Hvidre u Zagrebu govorili su književnik Mate Kovačević, odvjetnik Željko Olujić i sam akademik Josip Pečarić, a zanimljivo predstavljanje vodila je Zorica Gregorić. Organizatori predstavljanja su Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara i Centar za potporu i inkluziju u zajednici.
Kovačević je istaknuo kako se u novoj knjizi akademik Josip Pečarić bavi jednom od inačica procesa detuđmanizacije kojom se gotovo dva desetljeća pokušavalo zaustaviti nastanak i zatrti održavanje hrvatske državne neovisnosti.
Podsjetio je kako je taj projekt osmišljen i eksperimentalno iskušan potkraj devedesetih godina prošloga stoljeća, a svoj puni zamah uhvatio je nakon što je 2000. godine vlast u Hrvatskoj preuzela Trećejanuarska koalicija na čelu s bivšim jugokomunističkim aparatčikom Ivicom Račanom.
Taj je proces, ocijenio je, uz mnoštvo popratnih elemenata, trebao završiti ukinućem Hrvatske kao samostalne i neovisne države, a nositelje njezine ideje protjerati iz javnoga prostora.
Napomenuo je kako knjiga “HAZU i Tuđmanova bista / Napadaju Tuđmana – da umreš od smijeha 2” sadrži uvod i dva dijela te završava epilogom na kraju.
U knjizi su objavljeni tekstovi niza različitih autora, koji na ovaj ili onaj način podupiru Pečarićeve razložne, argumentirane, često i podrugljive, ali odmjerene, nu i polemične tekstove, rekao je i dodao kako Pečarić u tim tekstovima slojevito pobija jugoslavensku ideologiju koja počiva na cijelom sustavu laži, kleveta, podmetanja i podlih sudbeno-političkih akcija.
Kovačević smatra kako su Pečarićev tekstovi žanrovski iznimno zanimljivi jer su dinamični. Uostalom, radi se o literaturi internetskoga dopisivanja, u kojoj autor iznoseći vlastita stajališta na neizravan način potiče odgovore svojih prijatelja/čitatelja, čiji odgovori s Pečarićevim poticajima čine jedinstvenu, doduše izmjeničnu i dinamičnu, oštroumnu, dosjetljivu te pronicljivu cjelinu.
Istaknuo je kako je u knjizi više protagonista, te dodao kako su među njima i kontroverzni povjesničar sa zagrebačkoga Filozofskog fakulteta Ivo Goldstein te nekadašnji nakladnik – njegov pokojni otac Slavko.
Nakon propaloga pokuša Goldsteina da uđu u Akademiju 2012. nedavno je nekadašnja mreža detuđmanizatora, koju je na tzv. Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti oblikovao novac iz zaklade Georga Sorosa, pokušala i Stanka Andrića, lokalnoga slavonskobrodskog povjesničara, koji se istaknuo micanjem biste prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, iz tamošnje podružnice Hrvatskoga instituta za povijest primanjem u Akademiju nagraditi njegov pothvat.
Podsjetio je kako je u knjizi obrazloženo na koji je način i ovaj pokušaj omalovažavanja nacionalne povijesti pa i same Akademije spriječio akademik Pečarić.
Odvjetnik Željko Olujić prisjetio se svoje suradnje s dr. Franjom Tuđmanom potkraj 70-ih i tijekom 80-ih godina prošloga stoljeća. Dodao je kako je zahvaljujući dr. Tuđmanu doznao mnoge informacije iz nacionalne povijesti.
Zahvaljujući Tuđmanovu političkom umijeću, razboritom upravljanju procesima tijekom 90-ih godina uspjelo mu je, kao nikomu dotad, obnoviti hrvatsku državu, ocijenio je Olujić.
Autor knjige akademik Pečarić podsjetio je na svoju poruku hrvatskim akademicima o dr. Franji Tuđmanu:
“I ja sam na listi najutjecajnijih znanstvenika na svijetu. Imam i najviše znanstvenih radova od svih hrvatskih znanstvenika na tim listama, ali kolege akademici znaju da uvijek tvrdim da je akademik Franjo Tuđman mnogo iznad nas”, rekao je Pečarić i dodao kako te liste nisu napravljene za iznimne slučajeve kad je netko uspješan u dva područja pa sinergijom svoga rada u jednoj i drugoj ostvari čudesne rezultate.
Naglasio je kako je akademik Franjo Tuđman upravo to ostvario, utemeljio je Republiku Hrvatsku!
D.M /Foto: Z. Gregurić
