S diplomatske točke gledišta, postavlja se pitanje nije li, nakon nečuvene izjave predsjednika Vučića kojom je izjednačio Hitlerovu Njemačku i suvremenu, demokratsku Hrvatsku, našeg veleposlanika u Beogradu trebalo odmah pozvati “na konzultacije” u Zagreb?
Kao povjesničaru diplomacije preostaje mi jedino da – ne bez ironije – potsjetim na još jednu tragičnu bizarnost iz povijesti hrvatsko-srpskih odnosa.
(Na slici: mladi Vučić krsti se zajedno sa svojim političkim seniorima, Šešeljem i Nikolićem )
Riječ je o činjenici da je ustaška NDH, već od 27. lipnja 1941. sve do 4. listopada 1944., tj. ulaska sovjetske Crvene Armije u Beograd, imala redovne diplomatske odnose s četničkom “Vladom narodnog spasa” Milana Nedića.
“Konzularno predstavničtvo NDH” imalo je sve ovlasti za obavljanje diplomatskih aktivnosti te je, de facto, funkcioniralo kao veleposlanstvo.
Dakako, najvažnije pitanje bilateralnih odnosa Zagreba i Beograda, oba pod okupacijom Hitlerove soldateske, bili su masovni progoni i zločini nad Srbima u NDH. Već u veljači 1942. dvojica uglednih srpskih pravnika sastala su se u Zagrebu, prvo s ministrom Artukovićem a zatim i s Poglavnikom NDH Pavelićem.
Predali su mu popis 80-tak zatočenih istaknutih Srba te se založili za ukidanje “radnih logora”, za zaštitu egzistencije i imovine Srba u NDH, kao i za slobodu ispovijedanja pravoslavne vjere u NDH. Pavelić je obećao da će “izvidjeti problem”, ali ubrzo se pokazalo da ni u Beogradu niti u Zagrebu stvari nisu bile “dobro posložene”, ni protokolarno niti politički.
(Na slici: “glavar Konzularnog predstavničtva NDH” u Beogradu dr. Ivan Gligo, pod cilindrom, 5.rujna 1943.,sudjeluje na komemoraciji povodom smrti bugarskog kralja Borisa.)
Naime, visoki diplomat Nedićeve vlade pred NDH-aškim konzulom Vincetićem narednih se dana ogradio od srpskih pregovarača, tvrdnjom da oni zapravo nisu imali odobrenje predsjednika Vlade Milana Nedića za pregovore u Zagrebu.
Međutim, još važniji bio je prigovor Beograda ustaškoj vlasti u Zagrebu da u nastavku pregovora mora osigurati “tajnost”, jer u vrhu hrvatskog Domobranstva “… sjede bivši jugoslovenski oficiri koji bi sve mogli pokvariti.”
Nastavak ove povijesno-diplomatske priče u drugom tomu moje “Povijesti hrvatske diplomacije” koji će, nadam se, izaći za nekoliko mjeseci…
Dr. Darko Bekić/Foto:arhiv
