U Buenos Airesu je u petak, 11. veljače 2022., umrla Mileva Gaćeša, Ličanka iz Gračaca, koja je za beogradske medije ispričala da je sudjelovala u antentatu na Antu Pavelića.
U pokušaj ubojstva bivšeg poglavnika Nezavisne Države Hrvatske bilo je uključeno nekoliko ljudi. Mileva Gaćeša je ispričalada su u organizaciju atentata bili uključeni njezin brat Milan Gaćeša, njezin muž, svećenik Radojica Popović i ona.
Pavelića su do kuće gdje je živio, u gradiću Lomas del Palomar, nadomak Buneos Airesa, pratili Milo Krivokapić i Blagoje Jovović, koji je i pucao na Pavelića.
Sve se odigralo u ulici koja danas nosi naziv Sanchez, gdje se u jednom trenutku sam s Antom Pavelićem našao Blagoje Jovović. Ranio ga je 10. travnja 1957., na 16. godišnjicu osnivanja NDH.
Mileva je rođena je 1925. godine u selu Štikada kod Gračaca u Liki. kaže da su njenog oca Petra Gaćešu ustaše odvele 1941. godine.
Nakon rata ona je sa skupinom četnika Srba izbjegla u Argentinu. Osim aktivne uloge u praćenju Pavelića i osiguravanja oružja, Mileva je u emisiji OKO, emitiranoj na RTS-u 2019. godine, izjavila da atentat nije organizirala Udba nego ga je izvela skupina četnika. Njezin motiv bio je stradanje oca u Drugom svjetskom ratu.
Na pitanje zašto su ga odlučili ubiti ovako je odgovorila: “Od velikoga bola i mržnje prema njemu, zbog toga što se on šeta slobodno, sa svojom ustaškom gardom, a našim mučenicima ni danas se ne zna gdje su grobovi.”
O atentatu je pričala:
“Mi smo saznali preko rođaka mog muža koji je bio komesar u Mar del Plati. Kad je krenuo u Buenos Ajres, videlo se da su dokumenti na nekog drugog, a da je pred njim bio neko drugi, tako smo saznali da je u Argentini – svjedočila je Mileva.
Ovako je, pričala je, izgledala sama organizacija atentata.
– Bila su dva pištolja, jedan je dao moj muž, a drugi poslao prota ili donio Blagoje, to se ne sjećam. Bila su dva pištolja, pucali smo u jednu vazu da vidimo valjaju li, oba su bila dobra. Koji je od ta dva pištolja Blagoje Jovović upotrijebio, to ne znam ispričala je za Oko magazin.
Atentat na Pavelića dugi niz godina bio je obavijen velom tajni, a pokušaj ubojstva ustaškog poglavnik pripisivan je jugoslavenskoj tajnoj službi. Iza atentata, tvrde srpski povjesničari, stoji Blagoje Jovović, koji je među četnicina nakon toga stekao kultni status.
Mileva Gaćeša / /Foto: rts
Blagoje Jovović rođen je 1922. godine u crnogorskoj obitelji u selu Kosiću u blizini Danilovgrada. Travanjski rat 1941. godine zatječe ga na odsluženju vojnog roka u Strumici na granici tadašnje Kraljevine Jugoslavije i Grčke te je navodno i odlikovan zbog otpora njemačkim snagama.
Poslije poraza vojske Kraljevine Jugoslavije sklanja se u rodno selo, u kojem se sredinom srpnja 1941. nakratko pridružuje ustanku protiv Talijana i kao zapovjednik Kosićkog partizanskog odreda sudjeluje u Pljevaljskoj bitki, u kojoj su partizani teško poraženi.
Nakon što je odbio zapovijed člana Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije Ivana Milutinovića da s kosićkim odredom napadne četničkog vojvodu Baju Stanišića napušta partizane, navodeći da ne želi sudjelovati u bratoubilačkom ratu.
Prešavši u četnike Baje Stanišića, koji mu je prije rata bio zapovjednik u dočasničkoj školi u Bileću, Jovović se polako počinje uspinjati u vojnoj hijerarhiji crnogorskih četnika koji su se priključili tzv. Jugoslavenskoj vojsci u otadžbini i s kojom sudjeluje u borbama protiv partizana na Neretvi u rano proljeće 1943. godine.
Nakon što partizani u listopadu 1943. ubijaju Stanišića u opsadi manastira Ostrog, u kojem se sakrio sa svojim stožerom, Jovović je premješten u stožer bjelopavlićke četničke brigade pod zapovjedništvom svojeg rođaka Jakova Jovovića te je bio stožerni dočasnik.
Kontakti s tajnim službama
Prije nego što su Saveznici u prosincu 1943. na Teheranskoj konferenciji priznali Narodnooslobodilačku vojsku i jugoslavenske partizanske odrede kao jedine snage koje se bore protiv sila Osovine, a četnike prokazali kao suradnike fašista i nacista, Jovović je sudjelovao u pregovorima s Britancima u Italiji. Kao član četničke pregovaračke misije, Jovović se ukrcao na brod u Kotoru i doplovio u talijanski Taranto, u kojem ih je britanski stožer obavijestio da su prekasno stigli i da se saveznička politika promijenila u korist Tita i partizana.
Ti ostvareni kontakti s Britancima Jovoviću će pomoći nakon rata, čiji je kraj dočekao u jednom od brojnih logora za izbjegle četnike u Italiji, u kojoj ga navodno vrbuje tajna obavještajna služba poznatija kao MI6.
Prema Jovovićevim kazivanjima, upravo u Italiji doznaje da se i Ante Pavelić nalazi u toj zemlji te da se pod zaštitom Katoličke crkve skriva u jednom samostanu.
U to vrijeme donosi odluku da će pronaći i likvidirati ustaškog poglavnika kao čin osvete za zla koja su ustaše nanijeli Srbima. Jovović se tijekom boravka u Italiji povezao i s tamošnjom židovskom zajednicom koja ga je navodno izvijestila da je Pavelić pobjegao u Argentinu isplovivši pod lažnim imenom iz Genove pa donosi odluku da će ga slijediti i preko Atlantskog oceana.
Dolaskom u Argentinu lovac na Pavelića povezuje se s ranije pridošlom ekipom odbjeglih četnika Jakova Jovovića, a za život zarađuje kao kamenorezac, konobar i trgovac. Jovović kasnije otvara hotel u kojem je donesen plan za Pavelićevo ubojstvo, a koji je iskovao njegov ratni zapovjednik i rođak Jakov Jovović.
Trajna inspiracija rehabilitatorima četništva
Prema Jovovićevim pričama, atentat se odigrao na 16. obljetnicu uspostave NDH u 21 sat navečer u ulici Sanchez u predgrađu argentinske prijestolnice. Organizatori atentata Pavelića su pratili iz kavane u Buenos Airesu gdje se viđao sa pripadnicima ustaške emigracije, za njim su išli gradskim prevozom i pratili ga do mjesta gdje je živio.
Pavelić je navodno pri izlasku iz minibusa posumnjao da ga netko prati, a kad se u to i uvjerio, izvukao je pištolj i dvaput zapucao prema Blagoju Jovoviću. Atentator je izbjegao hice, uzvratio paljbu i dva puta pogodio Pavelića te je on pao na pločnik.
Misleći da je u potpunosti obavio zadaću, Jovović se dao u bijeg, no Pavelić je preživio te je nedugo poslije tajnim kanalima prebačen u Madrid, u kojem je i umro od posljedica atentata dvije godine kasnije.
To je Jovovićeva priča. Pavelić je u izvješću nakon atentata sam čin drugačije opisao, a za atentat optužio jugoslavenske komunističke vlasti i agente internacionalnog komunizma.
Jovović je poslije atentata jedno vrijeme kao pomorac plovio Atlantskim oceanom, nakon čega se vratio u Argentinu, u kojoj je postao jedna od najviđenijih figura tamošnje četničke emigracije. Uvjerivši se da ga nitko od vlasti ne traži na nekoj od potjernica, Jovović se 1999. godine vraća u Crnu Goru te se sastaje s mitropolitom Srpske pravoslavne crkve Amfilohijem Radovićem, kojem otkriva pozadinu pokušaja Pavelićeva ubojstva, dok u obnovljenom četničkom pokretu u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori postaje kultna figura ‘osvetnika srpstva’.
Nedugo nakon posjeta domovini Jovović se vraća u Argentinu, u kojoj i umire u lipnju 1999. godine. Njegov nećak je Aleksandar Jovović, jedan od poznatijih kriminalaca u Srbiji.
U Zemnu su u kolovozu 2020. jednu ulacu nazvali po Blagoju Jovoviću. Učinili su to 5. kolovoza na dan kad je Hrvatska vojska ušli u Knin i oslobodila grad od četnika.
M.M. /Foto: press
