U Zagrebu je, na klinici Jordanovac, umrla hrvatska novinarka Jasna Babić, dobitnica HND-ove nagrade “Otokar Keršovani” za životno djelo. Imala je 60 godina.
Vijest je objavio njen dugogodišnji prijatelj, novinar Novog lista, Ladislav Tomičić, koji je za Jasnu najviše brinuo proteklih godina.
U profesionalno novinarstvo ušla je 1987. kao već afirmirana novinarka, a 2017. kad je zaokružila 30 godina novinarskog rada i 60 godina života dobila je nagradu za životno djelo Otokar Keršovani.
Ostat će upamćene njezine riječi koje su citirane na dodjeli nagrade za životno djelo Otokar Keršovani za 2016. na koju nije mogla doći. »Slobodu nam nitko neće dati, novinari imaju onoliko slobode koliko su je sami napravili. Ni više ni manje. I ne želim uopće da mi Sabor, da mi bilo tko jamči slobodni prostor, jer to znači da mi je darovan. Kad je nešto darovano, kad je sloboda darovana, bila to i sloboda novinarstva – onda se brate mili može i oduzeti. Onaj tko daje taj i uzme«.
HND navodi da su vrsnoća i strast kojom je prepoznavala naloge vremena i ispisivala važne tekstove krajem turbulentnih osamdesetih ključna odrednica njezina novinarstva.
Sredinom osamdesetih zapažena je njezina serija reportaža objavljivana u Poletu, s putovanja autostopom od »Triglava do Gevgelije«, danas gotovo zaboravljeni žanr, u kojemu je ispisivala dojmove i slike Jugoslavije i početke rastakanja jednoga sustava. Za vrijeme rata radila je kao ratna reporterka, da bi se nakon toga posvetila istraživanju afera koje su devedesetih potresale Hrvatsku, podsjeća novinarska udruga.
Sudjelovala jeo d Poleta i Danasa do Nacionala, Slobodne Dalmacije, Večernjeg lista, Globusa, 24 sata, Nacionala, lista kojemu je jedan od osnivača.
“Mnogi su ljudi mislili da nešto sa mnom nije u redu kad se ne mogu zadržati dugo ni u jednoj redakciji. A naprosto sam bila, reklo bi se – lasta”, rekla je ovog ljeta u intervju za Novinar, glasilo Hrvatskog novinarskog društva.
Kada su je kolege predlagale za nagradu za životno djelo isticali su njene dojmljive reportaže, ali i otkrivanje brojnih afere. Za niz tekstova 1996. o prisluškivanju novinara, sindikalnih lidera i oporbenih političara dobila je i nagradu HND-a za istraživačko novinarstvo »Marija Jurić Zagorka«.
Pisala je i knjige. Najpoznatija je “Zagrebačka mafija” u kojoj je imenovala najveće igrače zagrebačkog podzemlja i njihove veze s politikom. Napisala je i “Urotu Blaškić”. Posljednjih godina je sustavno istraživala inkvizicijske procese protiv vještica. I baš je dan uoči Noći vještica otišla pisati za neku nebesku redakciju.
U uvodniku HRT-ove emisije Nedjeljom u 2, emitirane 2. siječnja 2011., novinarka Đurđica Čočić opisala ju je kao »jednu od rijetkih iz novinarske sorte koja je cijeli svoj radni vijek posvetila otkrivanju afera, raskrinkavanju kriminalaca, pisala o mafiji, ubojstvima, ratnim zločinima, ali i političkim manevrima od Tuđmana do Ive Sanadera«, a novinar Ladislav Tomičić za isti je uvodnik rekao da je Jasna Babić »jedna od deset posto hrvatskih novinara koji još uvijek mogu hodati uzdignute glave«.
Na zadnjem susretu, ispred Klinke za ortopedska pomagala u Božidarevićevoj u Zagrebu, na čuđenje iznenađenje amputirane noge, srakastično je uzvratila: “Dobro je da mi glavu nisu odrezali, što sam sve napisla.”
Jasna Babić rođena je 13. veljače 1957. u Zagrebu, a komemoracija će joj biti u ponedjeljak 6. studenog u 10 sati.
Zbogom, Jasna
Domagoj Juričić, nekadašnji predstojnik ureda Kolinde Grabar-Kitarović, je u podcastu Krešendo Nove tv ispričao kako je…
Dragan Marković Palma preminuo je u 65. godini nakon kratke bolesti. Osebujni bivši gradonačelnik Jagodine…
Bivši ministar zdravstva Vili Beroš iz istražnog je zatvora u petak uputio predsjedniku Sabora zahtjev za aktivacijom saborskog mandata osvojenog na…
Komentiraj