Sinoć je u Podgorici preminuo kontroverzni crnogorski biznismen Branislav Brano Mićunović. Za jedne kriminalca, za druge legenda i heroj. U Crnoj Gori postojala je izreka “nema kralja nema Tita, sad se ođe Brano pita”.
Brano Mićunović rođen je 1953. godine u Nikšiću, u mladosti je trenirao boks i bio pripadnik elitne 63. padobranske brigade nekadašnje JNA.
U Crnoj Gori i zemljama regije najčešće se spominje kao vodeća osoba organiziranog kriminala iz razdoblja bivše Jugoslavije, kako ga je u studenom 2023. godine označio i američki State Department stavivši ga na popis sankcioniranih tvrtki i pojedinaca sa Zapadnog Balkana.
Nijedna optužba protiv njega nije dokazana kroz sudski proces. U Crnoj Gori ga slave i smatraju legendom i zbog toga jer je 1992., sa svojim drugovima, zabranio Vojislavu Šeselju skup u Nikšiću.
Kad god su mediji pokušavali objasniti mrežu organiziranog kriminala koja potresa Balkan i šire, Brano Mićunović je u gotovo svakom tekstu bio na prvom mjestu, predstavljajući ga kao čovjeka o kojem sve ovisi, kao i da ima svoju vojsku.
Za neke je predstavljao “oličenje čojstva i poštenja”, a drugi su ga nazivali “Bogom i batinom”.
Za pojedince je bio kriminalac i “gospodar Crne Gore”, bez čijeg odobrenja se nije mogao završiti nijedan ozbiljan posao u sivoj zoni. U Crnoj Gori postojala je izreka “nema kralja nema Tita, sad se ođe Brano pita”. Na Facebooku postoji stranica “Brano Mićunović Ponos Crne Gore”.
Ime Brane Mićunovića prvi se put pojavilo u medijima kada je u Njemačkoj 1983. godine ubijen Stjepan Đureković, bivši direktor marketinga hrvatske Ine, zbog čijeg su ubojstva bivši pripadnici jugoslavenske tajne policije Josip Perković i Zdravko Mustač dugo godina kasnije u Njemačkoj osuđeni na doživotni zatvor.
Njegovi prijatelji bili su pripadnici raznih kriminalnih skupina u bivšoj Jugoslaviji. Među njima Đorđe Božović Giška, srpski kriminalac, osnivač i zapovjednik srpske paravojne formacije Srpska garda koja je, kao četnička postrojba, sudjelovala u agresiji na Hrvatsku. Giška je poginuo 15. rujna 1991. godine u napadu na Gospić.
Mićunović je 2017. organizirao prijenos posmrtnih ostataka Dorđa Božovića Giške iz Beograda u Kuče kod Podgorice, odakle mu obitelj vuče porijeklo.
Prijatelji su mu bili i Željko Ražnatović Arkan, Ratko Đokić, Dugi Lainović, Ćenta i Branislav Bata Šaranović, koji je prije nekoliko godina poginuo u uličnom obračunu.
Mićunović je bio optužen za ubojstvo Radovana Kovačevića iz Nikšića u listopadu 2000. godine, ali je 2007. godine pravomoćno oslobođen, jer unatoč više osoba koje su bile prisutne ubojstvu, nitko nije identificirao Mićunovića kao osobu koja je pucala.
Bio je i jedan od optuženika u talijanskom Bariju za šverc cigareta tijekom devedesetih, no zbog zastare sud je odlučio obustaviti postupak.
Mićunović se posljednja tri desetljeća bavio građevinskim i kockarskim poslovima u Crnoj Gori, a poznato je da je bio i vrlo blizak prijatelj bivšeg predsjednika Mila Đukanovića.
Nakon što je Đukanovićeva stranka izgubila vlast 2020. nakon tri desetljeća vladavine, nova vlast najavila je rasvjetljavanje i razotkrivanje Mićunovićevih nezakonitih poslova.
U tome su prednjačile Demokrate Alekse Bečića, sadašnjeg potpredsjednika Vlade, nazivajući ga “šefom mafije u Crnoj Gori”.
Od tada je Mićunović priveden samo jednom, 2021. prilikom policijske kontrole njegovog automobila kada je pronađen pištolj.
Mićunović i njegova pratnja privedeni su u Centar sigurnosti u Budvi, nakon čega je policija utvrdila da pištolj nije Mićunovićev te je on pušten.
Ministarstvo financija SAD-a prošle je godine stavilo Mićunovića na crnu listu zajedno s također kontroverznim nikšićkim poduzetnikom Miodragom Dakom Davidovićem.
U dokumentu se navodi da je Mićunović najpoznatiji po ilegalnom švercu cigareta te da je “korumpirao i potkopavao neovisnost crnogorskih neovisnih institucija”.
Posljednjih godina državne institucije Crne Gore nisu se oglasile da su pokrenule bilo kakvu istragu protiv Mićunovića.
M.M. /Foto: RFE
