Poznati književnik i jedan od najistaknutijih crnogorskih pjesnika 20. stoljeća Jevrem Brković, koji je posljednje desetljeće prošlog stoljeća proveo u emigraciji u Zagrebu, preminuo je nedjelju u 88. godini
Brković je rođen 29. prosinca 1933. godine, školovao se u Titogradu i Sarajevu, gdje je završio Višu novinarsku školu. Prve pjesme objavio je u crnogorskoj “Pobjedi”, “Omladinskom pokretu”, “Stvaranju”, sarajevskoj “Zori” i beogradskom “Ninu”.
>>> Jevrem Brković je na današnji dan 1991. napisao pismo isprike: “Nijesu to Crnogorci”
Iz Sarajeva je prešao u Beograd, gdje je radio u Ministarstvu vanjskih poslova (Institut za međunarodni radnički pokret), Borbi, Novostima, Radu. U Titograd se vraća 1958. godine i sve do umirovljenja radi na Radio Titogradu.
Inicijator je i jedan od osnivača Crnogorskog PEN centra i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti.
Najglasniji protivnik Miloševićevog režima
Početkom devedesetih godina 20. stoljeća Brković je, uz Slavka Perovića, bio jedan od najglasnijih antiratnih aktivista i protivnika režima Slobodana Miloševića u Crnoj Gori.
Zbog njegovog otvorenog pisma isprike hercegovačkim Hrvatima i Muslimanima, koje je bilo reakcija na bahato ponašanje crnogorskih rezervista u zapadnoj Hercegovini, u jesen 1991. godine protiv Brkovića je podignuta optužnica za raspirivanje nacionalne mržnje.
Nosioci velikosrpske ideologije, utjelovljene u crnogorskim Bjelašima, činili su sve da zatru Crnogorstvo i da ga izjednače s Srpstvom.
U listopadu iste godine Brković je emigrirao u Hrvatsku gdje je živio i radio do 1999. godine, kada se nakon promjene političke klime vratio u Crnu Goru.
Krajem listopada 2006. godine, Jevrem Brković i njegov vozač i tjelohranitelja Srđan Vojičić, napadnuti su od strane trojice naoružanih ljudi. U napadu je ubijen Brkovićev tjelohranitelj dok je crnogorski književnik zadobio lakše ozljede.
U javnosti se nagađalo da je motiv napad bila tek objavljena Brkovićeva knjiga “Ljubavnik Duklje”, u kojoj se on indirektno podsmjehivao mnogim ljudima iz javnog života Crne Gore bliskim tadašnjoj crnogorskoj vlasti. Počinitelji napada nikada nisu otkriveni.
Bio je predsjednik Dukljanske akademije u Podgorici i najzvučniji glas Crnogorske slobode zbog čega su ga zvali – Ljudina!
Pjesmu “Dubrovniče, oprosti !”, objavio je 10. 11. 1991. godine
Dolaze rušitelji s istoka i juga,
Pod krvavom zvijezdom čizmaši,
Topništvo neko silo i posluga,
Gdje su se tako surovi pronašli ?
Nije iz Duklje taj sumračni svijet
Koliko mržnje, krvništva i zlosti!
S tobom na duši svi će oni mrijet,
Oprosti im, Dubrovniče, oprosti!
R.I /Hina/Foto: press
