U nedjelju je Zadru u 62. godini preminuo Ivica Matešić Jeremija, poznati zadarski književnik, kolumnist i hrvatski branitelj te hrvatski vojni izaslanik u Italji, Makedoniji, Kosovu i Albaniji.
Ivica Đovani Matešić Jeremija rođen je u Zadru 27. veljače 1959. godine u arbanaškoj radničko-težačkoj obitelji. Po njegovoj priči “Zaboravljene bitke” u produkciji udruge Žene u Domovinskom ratu snimljen je film “Oni su Hrvatska”.
Autor je sedam knjiga, a osma “Branitelji iz zadarskih Arbanasa u Domovinskom ratu” trebala je biti predstavljena u svibnju ali nažalost zbog teške bolesti i korone promocija je odgođena.
Obnašao je niz vojnih i civilnih dužnosti, kako tijekom Domovinskog rata tako i nakon njega: dragovoljac Domovinskog rata 1990.-1995., dozapovjednik nenaoružanih odreda MZ Arbanasi i Ričine, predsjednik skupštine MZ Ričina, zapovjednik voda veze Sv. Ivan-Poličnik, zapovjednik diverzantskog voda bataljuna “Sveti Mihovil”, pomoćnik zapovjednika 7. Domobranske pukovnije, pomoćnik zapovjednika Zbornog mjesta Zadar, nastavnik na zrakoplovnom učilištu “Rudolf Perešin” u Zadru, gradski vijećnik, predsjednik Turističke zajednice Grada Zadra.
Matešić je bio dugogodišnji kolumnist “Narodnog Lista” (Izravno s bojišnice, Civilna bojišnica), “Zadarskog lista” (Četiri Kantuna).
Bio je vojni izaslanik RH u Italiji od 2005. do 2008., i prvi je hrvatski polaznik Visokih studija obrane (IAZD) Republike Italije. Magistrirao je 2009. godine na fakultetu političkih znanosti i novinarstva pri sveučilištu u Perugiji. Stekao stručni magisteriji iz komunikologije u Zadru 2010.
Zamjenik je načelnika službe za međunarodnu vojnu suradnju MORH-a, od 2010. do 2013. načelnik je službe za međunarodnu suradnju MORH-a. Vojni je izaslanik RH u Makedoniji, Kosovu i Albaniji od 2013. do 2017. Nosilac je više vojnih i civilnih odličja.
Na međunarodnom filmskom festivalu vojno dokumentarnog filma u Braccianu – kod Rima, film Darka Dovranića nastao po scenariju Ivice Matešića Jeremije “Križ moje braće” nagrađen je plaketom “Narodi i vojske” za 2006. godinu.
Trominutni dokumentarni film “Bombardiranje Zadra 1991.” koga potpisuju zajedno Miljenko Dujela i Ivica Matešić nagrađen je u kategoriji povijest istog festivala za 2007. godinu također plaketom “Narodi i vojske”.
Istu plaketu “Narodi i vojske” dobio je zajedno s Bernardom Kotlarom za njihov film “Zadar-Maslenica 1993” u Braccianu 2008 godine.
Njegov epitaf na centralnom križu gradskog groblja u Zadru “Oni su hrvatska njima je dugujemo” uklesan je gotovo na svim spomenicima poginulim braniteljima u Domovinskom ratu Zadarskog kraja.
Također isti je upotrebljen za naslov knjige o nestalima u Domovinskom ratu (“Oni su Hrvatska njima je dugujemo”, grupa autora Zagreb, 2006.). Matešičev tekst nalazi se na spomen ploči dvorane u Jazinama posvečen poginulim pripadnicima Tornada “Nitko im nije mogao reći”). “Vrijeme garde hrvatske 1991” jedan je od najcitiranijih njegovih tekstova.
Njemu se pridružuju pjesme “Ko zlato zemlje oni su bili” i “Cigla na putu”posvećena nestalim pripadnicima Zbora narodne Garde, a naročiti uspjeh polučila je pjesma “Naresla je trava” posvećena Anti Gotovini, Matešićevu zapovjedniku i suborcu.
Odlomci njegovih knjiga objavlje su u knjizi o stradanju Škabrnje “Naša Škabrnja”. Također je citiran u drugom izdanju Vojne psihologije (“Vojna psihologija 2”, grupa autora Zagreb, 2002.) kao primjer za adaptaciju na bojišnicu, odnosno nakon rata za primjer adaptacije ratnika pri povratku u civilno društvo.
Monsignor Marijan Oblak, pokojni zadarski nadbiskup naveo je radove Ivice Matešića u svom djelu “Tisuću petsto godina Zadarske nadbiskupije”. Na znanstvenom skupu “Vukovar kao paradigma muke” dr. Tihomil Maštrović kao svoj referat iznio je rad “Ratna proza Ivice Mastešića”.
Matešić je i autor teksta i njegov kazivatelj na CD Bernarda Kotlara “Ne zaboravimo 1993. Maslenica 2003.” koga je urednik Danijel Kotlar. Prvim se radovima javio na početku Domovinskog rata1991.
Matešić je bio član Društva hrvatskih književnika.
R.I. /Foto:press
