U 68. godini života preminuo je Damir Kranjčar, dvije godine stariji brat pokojne legende Dinama i hrvatskog nogometa Zlatka Kranjčara.
Pola godine od Cicine smrti otišao je i njegov dvije godine stariji brat koji je dugo vodio borbu s bolešću, dok je nije izgubio u ustanovi za starije i nemoćne u Adamovcu, objavio je Večernji list.
Tužnu vijest potvrdio je prijatelj obitelji Kranjčar, potreseni, tugom zaogrnuti Tome Klanac, dobri čovjek iz Posedarja koji je u dušu poznavao oba brata Kranjčara. Osobito je bio vezan za Damira,
– Zapustio sam se. Imam kronični bronhitis, a previše, previše pušim. Ali, u ovom trenutku ne mogu si pomoći. Jako me pogodila bratova smrt – govorio je prije nekoliko mjeseci za Večernji list
Damir nije, poput brata, završio u sportskom svijetu. U mladosti se bavio glazbom, svirao čak i s Rajkom Dujmićem, Vladom Kalemberom, a potom ga je ljubav s Nizozemkom Mary odvela u Utrecht
Prije desetak godina amputirana mu je potkoljenica lijeve noge zbog začepljenja krvnih žila. Da je stigao koji dan kasnije ne bi se izvukao, kako je rekao.
Damir nije, poput brata, završio u sportskom svijetu. U mladosti se bavio glazbom, svirao čak i s Rajkom Dujmićem, Vladom Kalemberom, a potom ga je ljubav s Nizozemkom Mary odvela u Utrecht gdje se nekoliko godina u sanatoriju liječio od manične depresije te radio kao čistač, varilac, grafički dizajner…
– Od malih nogu bio je sklon umjetnosti, posebno glazbi, te je, za razliku od mene, bio pravi boem. I upravo je ta boemština utjecala da Damirov život u jednom trenutku krene stranputicom – stoje Cicine riječi o bratu u knjizi “Cico, od Maksimira do Ulice pjesnika’ autora Nina Škrabe.
Također, Damir je u Nizozemskoj surađivao čak i s Johnnyjem Štulićem.
– Sjećam se našega prvoga susreta. Vozio sam auto, a pred mene je neoprezno iskočio pješak s gitarom. Gotovo sam ga pregazio, poludio sam od bijesa, a onda prepoznao Štulića. Tada smo se počeli intenzivnije družiti, čak smo i radili na jednome CD-u, no kada je počeo rat, bio je izrazito srpski nastrojen što mi je strašno išlo na živce. Tada smo se razišli – rekao je otkrivši da pamti mnoge bratove utakmice.
– Koja mi je Cicina najdraža utakmica? Ma bilo ih je puno, više su me veselili njegovi potezi koji su dizali publiku na noge. Dobro pamtim dva Cicina oxforda, jedan je prodao zvezdašu Keriju, a drugi jednome Španjolcu na utakmici mladih reprezentacija. Mnogo mi se više sviđao tadašnji nogomet od ovoga danas, tada je bilo više majstora, više improvizacije.
Iako su rođena braća Zlatko i Damir nisu se prezivali isto o čemu je Cici ispričao:
“Mi smo zapravo Krajnčari. To je naše originalno obiteljsko prezime. Moj brat se i sad preziva Krajnčar, a ja Kranjčar.”
Kako je došlo promjene prezimena?
„Išao sam vaditi osobnu iskaznicu i službenica mi je pogreškom upisala pogrešno prezime. Nisam odmah skužio, a kada sam vidio, nije mi se dalo mijenjati. Svidjelo mi se, ha, ha, ha… Imao sam 16-17 godina, upisali su me u nogometni registar i tako je ostalo.”
