“U Ukrajini ima barem 50 puta više raspoloživih radnika svih vrsta poslova, nego što Hrvatskoj treba radnih mjesta za popuniti. Iako se i Ukrajince spominje kao moguću radnu snagu, kad god se spominje neko useljavanje, bilo kao smještaj izbjeglica ili popunjavanje radnih mjesta, uvijek je na prvom mjestu potez od Levanta do Bangladeša,” piše Davorin Karačić, vijećnik Neovisnih za Hrvatsku u Skupštini Zagreba, poznat i kao odvjetnik M.P. Thompsona.
“Dok UN provodi vraćanje afganistanskih izbjeglica iz Pakistana u Afganistan, taj isti UN radi sve na dovođenju afganistanaca pod krinkom izbjeglištva, u Europu. Dok se u Siriji događa masovni povratak izbjeglica, mi ih moramo primati, po dogovoru s EU.
Zanimljivo da kad se govori o smještaju izbjeglica, sadržaj prijama govori o naseljavanju, integriranju…… zašto bi se netko integrirao ako tu treba biti tek privremeno?
Spominjući strane radnike koji bi popunili prazna mjesta u Hrvatskoj, priča se najviše o Pakistancima, Indijcima, Irancima, Bangladešanima,,,,,
Kao da se netko natječe u tome da novi stanovnici Hrvatske bude što različitiji od domicilnog stanovništva i da ih pri tome bude što više.
Uistinu nemam ništa protiv pojedinca, neovisno o porijeklu, rasi, boji kože, vjeri… koji svjesno dođe sam biti dio neke zajednice, prihvaćajuči običaje ili regule, ali sve ovo što se događa miriše na dobro pripremljeni plan izmjene stanovništva, odnosno kolonizacije zemlje a takvi planovi najčešće za posljedicu imaju konflikte, getoizacije i na kraju, počesto preuzimanje.
Što je najgore, u tom “planu” uočavam savršenu koordinaciju politike, medija i određenih društvenih skupina uklopljenih u ono što se zove nevladin sektor.
Vratimo se Ukrajincima.
Kad bi svi koji bi htjeli doći raditi u Hrvatsku izvlačili šibicu, na svakog uspjelog bi došlo vjerojatno 10 neuspjelih.
Dakle oni sami bi mogli popuniti sva prazna radna mjesta u Hrvatskoj.
Ali, radi li se ovdje generalno o tek popunjavanju radnim mjesta ili je popunjavanje radnih mjesta tek paravan za neke veće i mračnije planove?
Živimo u društvu koje bi vjerojatno reklo da su oni koji žele da im se u zemlju nasele ljudi sličnog izgleda, običaja i kulture, fašisti, ksenofobi neskloni multikulti trendu, kako je to slično u bijesu izrekao antipatični sijedi uškrobljeni salonski pijanac, sklon štipanju za guzicu određenih potčinjenih individua, ali pogledamo li s druge strane, kako nazvati one koji inzistiraju na tome da novi stanovnici moraju biti što drukčiji od domaćih ljudi?
Hrvatska je srećom puna uspješnih i uspjelih ljudi koji dolaze sa svih strana svijeta, bilo Istočne Azije, Afrike, Bliskog istoka…..i svi su oni došli ovdje biti dio ovog svijeta i podneblja i svojim prisustvom su uistinu obogatili ovu zemlju, marljivo radeći na sebi, na korist sebi i svojoj novoj zajednici.
Nisam siguran hoće li to tako i nadalje biti uspiju li planovi euro elita i njihovih domaćih miniona (slugana) koji bi prodali vjeru i naciju za malo apanaže ili plaće u briselskom sektoru.
Ljevičari pak već laju. Dovoljno je samo malo ući u raspravu s njima pa da se otkrije da njihova ljubav prema različitima ne počiva na čovjekoljublju nego na uvjerenju da će im što različitiji novi stanovnici biti najbolji saveznici u borbi protiv mrske im i tradicionalne europske kulture i naroda.
Niste li naime primijetili po nekim medijima članke domaćih oikofoba ( oikofobija – prezir prema vlastitoj naciji ili okruženje u kojem žive) kako pakosno poručuju da Europa nije ni bijela ni kršćanska i da će se “nacionalisti” s tim morati pomiriti”, piše Karačić.
Slično kao dana Karačič prije desetak godina je govorio bivši ministar Radimir Čačić izjavio da treba dovoditi kršćanske radnike – Ukrajince ili Bugare – koji bi se brže i lakše uklopili u hrvatsko društvo. Čačića su tad bio izložen silnim napadima.
M.M. /Foto:pxll
