Njegov mandat u Vladi Tihomira Oreškovića trajao je samo šest dana i vjerojatno je ministar s najkraćim stažom u povijesti svih hrvatskih Vlada.
Od šest ministarskih dana Mije Crnoje u siječnja 2016., dva posljednja dana u Banskim dvorima trajali su pregovori o njegovoj ministarskoj sudbini nakon što su mu mediji stavili na teret da je kao mjesto stanovanja prijavio samoborsku adresu na kojoj se nalazi tek drvena baraka, kako izbjegavao plaćanje prireza, te da novac koji je dobio iz povlaštenog kredita za branitelje nije iskoristio za gradnju kuće.
Šesti dan mandata, u dramatičnom obraćanju s Markova trga, objavio kako se povlači s dužnosti, a premijer Orešković i potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko izjavili da će Crnojinu ostavku prihvatiti.
Nakon smjene Mijo Crnoja nije puno istupao. U intervju za Večernji list govori o razlozima ostavke, kreditu i spornoj baraci u Samoboru, tužbama protiv medija za koje kaže da su stvarali lažne konstrukcije, s kojima je u javnosti teško osramoćen, obezvrijeđen i oštećen.
“U mirovini sam i, kako kaže narodna poslovica, “dao Bog pa se zabavio sam o sebi”, mene je to sustiglo.”, kaže Crnoja.
“Bavim se sam sobom i medijima koji su me besramno oklevetali i ocrnili izmišljajući i proizvodeći kojekakve nepostojeće afere, te su me u javnosti neistinito prikazivali kao najvećeg kriminalca nanoseći meni i mojoj obitelji sve vrste šteta – od materijalnih do emotivnih. Zbog svega toga sam bio prinuđen pokrenuti nekoliko sudskih postupaka, a to sve skupa dugo traje, ali istina će, iako sporo, na kraju ipak pobijediti.”
Na pitanje koga tuži, odgovara:
“Sudske sam postupke pokrenuo protiv svih medija koji su o meni proizvodili ili prenosili neistinite i lažne konstrukcije, s kojima sam u javnosti teško osramoćen, obezvrijeđen i oštećen. Nadam se da će presude protiv tih medija i novinara pridonijeti zaštiti budućih potencijalnih žrtava političko-medijskih manipulacija.”
Premda ste kao branitelj dobili zemljište u Samoboru na kojem ste se u roku od tri godine obvezali izgraditi kuću, što niste učinili, u siječnju ove godine, prema presudi Općinskog suda, sporno zemljište ipak nećete morati vratiti. Kako to komentirate?
“Kako bih trebao komentirati, pa i u proizvodnji mojeg slučaja su ponajprije bili odlučujući politički interesi, koji su napuhavani uz pomoć medija gotovo istog trenutka kad sam postao ministar. Tada je započela spirala podmetanja i neistina na temelju kojih su postupale i neke institucije. Prvostupanjski je sud bez političkih pritisaka donio presudu na osnovi jasnih činjenica, dokaza i argumenata. Sada očekujem i potvrđujuću, pravomoćnu drugostupanjsku odluku, te tek nakon toga mogu pokrenuti postupak dobivanja građevinske dozvole i krenuti s izgradnjom kuće.”
Dakle, ipak ćete na tome zemljištu sagraditi obiteljsku kuću?
Svakako, jer ne postoji ni jedan valjan ili opravdan razlog da to ne učinim. Međutim, sramotni sudski spor, koji je pokrenuo Grad Samobor, spriječio me je da to već prije napravim. Dakle, ja iz ove situacije ne mogu nikako sam i na svoju ruku izaći, o tome odlučuju institucije ove države i lokalne samouprave, koje ipak, kako tako-rade svoj posao, pa sam na kraju uvjeren kako će sve biti u redu i da ću već sljedeće godine započeti s izgradnjom obiteljske kuće.
Možete li danas odati ponešto o pozadini svoje ostavke? Jeste li odluku donijeli sami ili pod pritiskom iz vrha stranke, odnosno Vlade?
Naravno da bih mogao danima govoriti o pozadini moje ostavke, a mogao sam to i puno prije, od prvog dana nakon ostavke. Međutim, zanimljivo je da me tada i dugo vremena potom nitko i ništa nije pitao. Vjerojatno je razlog u tome što su mediji imali zadaću od mene napraviti paradigmu posebno negativnog slučaja, što se i dogodilo, pa su me, prema svojim sramotnim potrebama, povremeno javno izvlačili pridonoseći tako i mojem daljnjem sramoćenju.
Žalite li, u konačnici, i vi? Koliko vam je značilo biti izabran na dužnost ministra branitelja u hrvatskoj Vladi pa otići nakon samo šest dana?
Jedino za čim žalim jest činjenica da nisam dobio priliku odraditi posao. I danas tvrdim kako bih ili odlučno i dosljedno riješio nagomilane probleme koji se odnose na hrvatske branitelje, ili bih dao ostavku ako se predviđeni program iz bilo kojeg razloga ne bi mogao provoditi. To je bilo moje stajalište i tada i danas. Šteta je što nisam dobio priliku i dulje ostao na ministarskom mjestu, vjerujem kako bi se vrlo brzo vidjeli pozitivni rezultati, pa bismo sada pouzdano znali što bi se dalje događalo.
U kakvim ste danas odnosima s Tihomirom Oreškovićem i Tomislavom Karamarkom?
S Tihomirom Oreškovićem se nikad poslije nisam ni čuo, a ni vidio. Smatram kako je on izvučen iz nekog skandaloznog mešetarskog šešira, u koji je uskoro nakon toga i vraćen. Već s ove kratke vremenske distance jasno je kako on jednostavno nije bio dorastao bilo kakvoj ozbiljnijoj političkoj dužnosti, pa mu je to i bila glavna referencija.
S Tomislavom Karamarkom sam se nakon ostavke usputno čuo i nekoliko smo puta popili kavicu. On je nažalost veoma brzo prošao kroz scenarij sličan mojem, ali s težim posljedicama, pa sam uvjeren kako je iz svega izvukao dobre pouke. Međutim, u ovom pitanju ne spominjete najbitniju kariku, a to su hrvatske nedorasle nesreće Božo Petrov i Most, koji su za nečiji račun obavili moje rušenje, kao i rušenje Karamarka i cijele Vlade RH. No, to je posebno poučna i puno opsežnija priča o kojoj treba biti riječi u nekoj drugoj prigodi.
Nakon svega što ste doživjeli tijekom kratkog ministarskog mandata, imate li još uvijek političkih ambicija?
Nemam nikakvih političkih ambicija, kao što ih nisam imao ni prije tri godine, ali sam postao ministar na nagovor svojih prijatelja i suradnika te na temelju kvalitetnog programa koji smo imali u vezi s rješavanjem svih važnih pitanja hrvatskih branitelja (…)
Međutim, ako se od mene ponovno zatraži pomoć oko rješavanja braniteljskih pitanja, pomoći hrvatskom narodu, pomoći građanima RH i samoj domovini Hrvatskoj, ja sam spreman.
