Ivan Baćak rođen je 1963. u Letki kod Tomislavgrada. Oženjen je Marinom, rođenom Luburić iz Studenaca kod Ljubuškog, roditelji su petero punoljetne djece, od kojih su troje već završili fakultete, dvoje se još školuju, jedan se sin oženio, jedna kći udala.
U Tomislavgradu je završio osnovnu školu i gimnaziju. Studirao sam teologiju u Sarajevu, Zagrebu i Splitu, završio filozofski studij na FTI DI u Zagrebu, diplomirao novinarstvo na FPZ u Zagrebu.
“Prije rata sam radio kao prevoditelj australskim hodočasnicima u Međugorju, a od početka rata sam u svom Tomislavgradu na raznim dužnostima, od djelovanja kroz IPD brigade Kralja Tomislava, preko dužnosti predstojnika odjela za informiranje i veze s iseljeništvom, do pročelnika Ureda predsjednika Vlade u HB županiji, u vrijeme kada je predsjednik Vlade bio nedavno preminuli, pokojni Filip Andrić.
Kroz to vrijeme sam sa suradnicima, od kojih zasigurno poznajete prof. Marka Tokića, pokojnog književnika, prof. Jozu Mašića, prof. vlč. don Iliju Drmića, da spomenem samo urednike i najaktivnije kolumniste, za potrebe povezivanja branitelja međusobno i s njihovim obiteljima u Hrvatskoj i po svijetu, utemeljio Tomislavgradske ratne novine – TRN, koje smo izdavali sve do pred kraj Domovinskog obrambenog rata.
Također smo, već u svibnju 92. godine, na sugestiju tadašnjeg zapovjednika brigade Kralja Tomislava, danas umirovljenog generala HV-a Žarka Tole, i uz svesrdnu potporu predsjednika HVO-a, prof. Mije Tokića, utemeljili hrvatsku Radio postaju Tomislavgrad.
Od 1998. godine sam djelovao u Mostaru, najprije kao zamjenik Glavnog tajnika, kasnije i član Predsjedništva HDZ-a BiH, a potom, u Sarajevu, kao savjetnik hrvatskog člana Predsjedništva BiH, pa zamjenik ministra unutarnjih poslova FMUP-a i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH. U međuvremenu sam se privatno bavio obnovljivim izvorima energije. Trenutno sam zamjenik pročelnika kabineta župana Splitsko-dalmatinske županije. Pisao sam za brojne portale, povremeno surađivao s Hrvatskim slovom i Katoličkim tjednikom u Sarajevu.”
Kako ste se uopće našli na listi HDZ-a za ove parlamentarne izbore, kako na 14., posljednjem mjestu?
Već neko vrijeme s prijateljima u Splitu radim na okupljanju i povezivanju Hrvata podrijetlom iz ovih krajeva u Zajednicu Hrvata iz BiH i prijatelja Herceg-Bosne, koja će usko surađivati s postojećom Udrugom studenata Herceg-Bosne u Splitu, zavičajnim društvom Zavelim, Hrvatskom udrugom Benedikt, Hrvatskim Tropletom, Hrvatskim Zvonima, i sličnim udrugama i zajednicama u Hrvatskoj i BiH.
Povezali smo najprije stotinjak Duvanjki i Duvnjaka u prvu whatsapp grupu, potom skoro dvije stotine intelektualaca od Neuma do Orašja, od Drvara do Mostara. Među njima je i nekoliko umirovljenih generala i visokih časnika HVO-a i HV-a, novinara, sveučilišnih profesora, svećenika, liječnika, umirovljenih i još uvijek aktivnih političara iz više političkih opcija.
Na koncu nam se javilo više od 1600 zainteresiranih za takvo povezivanje i umrežavanje. U tom i takvom okruženju su krenule i rasprave o izborima koji su pred nama, pa i o mogućim kandidatima za liste. Raduje me činjenica da su se iz tih grupa na listama našli poznati novinar Tvrtko Milović i mladi asistent s mostarskog Sveučilišta Krešimir Tabak, kao i predsjednik HSK, Vinko Sabljo i još neki prijatelji.
Na prijedlog jednog od članova ove šire grupe, gosp. Ilije Cvitanovića, moje ime se počelo pojavljivati kao mogući kandidat. Ne znam ni sam kako, pretpostavljam uz potporu nositeljice liste HDZ-a za jedanaestu izbornu jedinicu gđe Zdravke Bušić s kojom se poznajem još od vremena dok je bila najbliža suradnica pokojnog prvog hrvatskog predsjednika dr Franje Tuđmana, te uz ohrabrenja mladića koje poznajem još iz sastava prve Mladeži HDZ-a, prijatelja Ante Bakovića i Marija Kapulice koji je i predsjednik Zajednice utemeljitelja, uz čvrstu potporu umirovljenog generala HV-a, Miljenka Filipovića i bez protivljenja predsjednika GO HDZ-a Split Petra Škorića i predsjednika ŽO HDZ-a Ante Sanadera, našao sam se na listi za 11. Izbornu jedinicu.
Kako su, uz nositeljicu liste, potpredsjednicu HDZ-a Zdravku Bušić, prva dva mjesta bila predviđena za gradonačelnike Ljubuškog, Nevenka Barbarića i Kreševa, Radoju Vidovića, tražio sam od predlagatelja posljednje mjesto na listi iz više razloga.
Prvo, jer sam navikao djelovati iz drugog reda, radije „vodu noseći“ nego „koseći“. Drugo, htio sam zaokružiti nekako i svoje političko djelovanje i ispričati ne samo moju priču, nego priču svih nas koji smo se na neki način u političkim vodama našli silom prilika, u vremenima kada to mnogi nisu htjeli jer su se, recimo otvoreno, bojali. I kao treće, ali ne i najmanje važno, htio sam pomoći svojim imenom i sudjelovanjem u kampanji našoj Zdravki te vratiti na neki način dug stranci s kojom sam osobno imao uspona i padova, pa i prekida suradnje, stranci koja je bila politički okvir za stvaranje i organiziranje prvih temelja države Hrvatske i koja je odigrala značajnu ulogu u povezivanju i predstavljanju Hrvata u BiH.
Kako je kampanja prilagođena uvjetima pandemije COVID-a, znao sam da ću moći iskoristiti svoje poznavanje rada na društvenim mrežama te na taj način pokušati probuditi interes kod mlađih naraštaja u BiH i po svijetu. Moramo više angažirati naše mlade jer su i nama naši očevi i djedovi, u nezgodnim vremenima i okolnostima, povjeravali svoje tajne i pronalazili načina kako nas potaknuti na angažman i borbu, onda za oslobođenje, danas za cjelovitu i potpunu slobodu.
Zašto bi Hrvatice i Hrvati iz BiH i cijeloga svijeta birali zadnjega s liste HDZ-a, liste broj 7?
Ponovio sam ovih dana nekoliko puta, da uvažavajući sve druge kolegice i kolege, osim nositeljice liste Zdravke Bušić, rijetko tko ima takvo iskustvo poznavanja prije svega ljudi različitih generacija iz svih krajeva Herceg Bosne, a onda i iskustvo djelovanja kroz institucije lokalne i područne samouprave, sve do nacionalne razine u BiH, ali i u Hrvatskoj. Osim toga znam, kao i Vi, da je krajnje vrijeme za poduzimanje demografskih mjera kojima bismo bar pokušali zaustaviti odlazak mladih obitelji i konačno počeli stavrati uvjete za povratak prognanih i protjeranih, kao i svih iseljenih Hrvata u svoje domove u cijeloj BiH I Hrvatskoj.
Osim toga, uradit ću ono što, koliko znam nije do sada uradio ni jedan naš zastupnik s područja Herceg Bosne u Hrvatskom državnom Saboru, dakle planiram, ako mi birači daju povjerenje na ovim izborima, otvoriti ured u Mostaru i organizirati uredovne dane, po potrebi od Neuma do Orašja, u Usori, Banja Luci, Vitezu i Sarajevu, Tomislavgradu i Ljubuškom. Osim toga, broj mobitela i svi mogući kanali komunikacije putem društvenih mreža su otvoreni mladima iz BiH i cijeloga svijeta, čiji glas ću biti u najvišem hrvatskom zakonodavnom tijelu.
Čuli smo HDZ.ov program, nas zanima zašto ćete se u Hrvatskom Saboru zalagati Vi osobno, ako dobijete povjerenje birača?
Zalagat ću se za relaksaciju odnosa s predstavnicima Bošnjaka i Srba, s ciljem zaustavljanja „rata“ drugim sredstvima, kao što su zloporaba instituta tzv. „udruženog zločinačkog poduhvata“ kojim se u političkom Sarajevu maše kao batinom koja bi trebala valjda disciplinirati, a neki misle i zauvijek ušutjeti Hrvate u BiH. Kako lijepo reče naš proslavljeni general, nakon završenog suđenja u Haagu: „rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti svi zajedno“! Upućeni smo jedni na druge i za sve nas, osim suradnje, drugog puta nema.
Tim više jer kod predstavnika sva tri konstitutivna naroda postoji suglasje o europskom putu, a od koga očekivati pomoć na tom putu nego od Hrvatske?
Zalagat ću se i za pomoć institucijama BiH u rješavanju migrantske krize koja se nikako ne bi smjela pretvoriti iz humanitarnog u političko i sigurnosno pitanje. Naime, nedopustivi su pokušaji ciljanog smještanja migrantske populacije na područja i u domove protjeranih ili izbjeglih Hrvata koji na taj način ponovno postaju žrtve.
Zalagat ću se za zaštitu obiteljskih vrijednosti koje i sam baštinim, za čuvanje kulturne i povijesne baštine hrvatskog naroda u Bih i po svijetu, i navlastito za promicanje istine o domovinskom obrambenom ratu.
U kojim područjima privrede i gospodarstva vidite najveću mogućnost suradnje RH i BiH, posebno kada govorimo o područjima s hrvatskom većinom u BiH?
Prije svega ogroman prostor se otvara za međunarodnu suradnju i projekte s financiranjem iz EU fondova (npr. Intereg RH – BiH – Crna Gora) gdje su mnoge hrvatske županije s obje strane granice već imale neka iskustva zajedničkog rada na manjim, a uskoro će imati i na višim projektima, koji donose puno veće iznose novca. Stoga ću se zalagati i za prometno povezivanje hrvatskih krajeva u BiH s prekograničnim područjima u RH lobiranjem za dugoročno planiranje prometne infrastrukture, primjerice brze ceste od Mostara preko Širokog i Gruda do Imotskog i spoja na čvor Zagvozd na autoputu ili izgradnje brze ceste od Trilja preko Kamenskog do Tomislavgrada, dovršetka ceste preko prijelaza Vaganj itd.
U nekim planovima postoji i ideja o izgradnji željezničke pruge koja bi za početak povezala splitsku luku i Duvanjsko polje. To djeluje sada kao snovi, ali ja dobro pamtim kako je i moj otac još 1972. godine sanjao i ne samo sanjao nego uplatio novac za dionice buduće Hrvatske autoceste. Taj su novac tadašnje vlasti preusmjerile za izgradnju pruge Beograd – Bar, i slične projekte, ali sada imamo svoju državu i vrijeme je prostore BiH bolje povezati s Hrvatskom i sa svijetom. Zalagat ću se i za razvoj programa demografske obnove i revitalizacije Hrvata u BiH, konkretnim prijedlozima kao što je osiguranje novčane pomoći svakom novorođenom djetetu, posebno osiguranjem potpore obiteljima s troje i više djece.
IZVOR: Oluja.info
