Crnogorci su shvatili da nema boljeg veleposlanika Crne Gore od plovećeg ljepotana “Jadrana”, školskog jedrenjama Jadran. Za to vrijeme Hrvatska se, primjerice, hvali kako su njezini vojnici u prašini Afganistana njezini najbolji vojni izaslanici. Jadno i kukavno
PIŠE: Silvio Market
“Jadran” je jedrenjak tipa barkantin, deplasmana 720 tona, dužine 57, širine 8,80, visine 2,64 i gaza od 4,20 metra, s tri jarbola i 12 jedara. Osim Jadranskim morem brod je plovio Crnim, Sjevernim, Crvenim i Sredozemnim morem, ali i tri puta Atlantskim oceanom.
Već šesnaestu godinu zaredom Crna Gora nastavlja s prodajom naoružanja bivše JNA (JRM), sličnoj onoj prodaji kakva je na sajmištima. Pored prodaje nekretnina bogatim Rusima, prodaja naoružanja najunosniji im je posao.
Ministarstvo obrane Crne Gore u proteklom je desetljeću i pol, posredstvom privatne beogradske tvrtke “Cofis” rasprodalo većinu vrjednijih brodova, plovila i naoružanja nekadašnje brojne flote JRM-e, čije je brodovlje, više od 80% prije 1991. bilo bazirano u hrvatskim lukama.
Prodajom fregata, raketnih i torpednih čamaca, podmornica, raketnih sistema more-more i obala-more, torpeda i ostale brojne tehnike mala je Crna Gora zaradila, prema neslužbenim procjenama, više od 200 milijuna eura. Ništa od toga ne bi bilo sporno da se ne nameće pitanje – odakle toj zemlji, koja je u vojnom proračunu bivše Jugoslavije sudjelovala s manje od tri posto doprinosa, ta golema ratna flota?
Čak i poznati beogradski vojni komentator Miroslav Lazanski ironično se pitao tko je i kada Crnoj Gori poklonio čuveni školski jedrenjak “Jadran” i preostalu flotu JRM-e?
Nakon odvajanja od Srbije 2006., na teritoriju Crne Gore, prema službenim podacima odjela za materijalne resurse tamošnjeg Ministarstva obrane, nalazilo se 12.136 tona ubojnih sredstava i 74.639 komada naoružanja, te druge borbene opreme. Od navedenog prodano je 3700 tona streljiva, te 45 tisuća komada raznog naoružanja i pripadajuće vojne opreme.
Napad na Dubrovnik, ubijanja ljudi, pljačku i uništavanje Konavala i Dubrovačkog primorja, i prodaju flote koja im ne pripada, crnogorske vlasti na svaki način nastoje otpisati s liste svojih aktivnosti u ne tako davnoj prošlosti. Najgrotesknije je bilo gledati i čuti riječi sa proslave desete godišnjice njihove samostalnosti (21.svibnja 2016.), kada su za razdoblje 90-ih rekli: Crna Gora je unatoč ratnom vihoru u okruženju ostala neutralna.
Lažu i dalje sami sebi, nama i drugima, a mi ostajemo nijemi… Sramotno!
Neraščišćeni računi koje imamo s Crnogorcima, izgleda, nisu brinuli ni prošlu hrvatsku ministricu vanjskih poslova Vesnu Pusić.
Žalosno je, ali istinito kako je 12. lipnja 2012., ministrica Vesna Pusić s crnogorskim ministrom Milanom Ročenom u Podgorici potpisala povelju o hrvatskoj potpori Crnogorcima na putu prema EU-u, i između ostalog darovala prevedeni europski zakonik kojeg su obveznici poreza-stanovnici Hrvatske, platili dva milijuna eura. U ta ista doba (travanj 2012.), crnogorska ministrica obrane Milica Pejanović-Đurišić potpisala je papire o prodaji razarača “Split” za pola milijuna eura, tvrtki za sekundarni otpad iz Tirane. Treba li napomenuti da je i ovo brod kojem je, prema Flotnoj listi JRM-a, ratna luka Lora u Splitu bila matična luka?
Teško je pobrojiti što su Crnogorci sve prodali zadnjih godina. Među najvrjednijim vojnim sustavima, koji su prije Domovinskog rata bili stacioniranimi na obali i otocima RH, svakako je bilo sedam sovjetskih obalnih protubrodskih lansera “Rubež-E” koje je crnogorsko ministarstvo obrane prodalo Egiptu.
Uz lansere išlo je i 40 raketa Styx, te pet raketnih čamaca Osa 1. I Turska je tako kupila podmornice P-831 i P-832 ( Sava i Drava – izgrađene tijekom 80-ih godina u Splitu), zajedno sa sustavom Orca 2000. Dalje, u objektu Torpedne radionice vojarne “Orijenski bataljun” u Kumboru prije pet godina završen je remont 60 torpeda 53 VA, vrijednih 11 i pol milijuna dolara. Kupac: ratna mornarica Egipta.
Inače, torpeda su do 1991. bila uskladištena u Divuljama i ratnoj luci Lora. Posrednik u prodaji je bio opet beogradski “Cofis”. Braća se jesu razišla 2006., ali bratstvo po prodaji oružja je ostalo.
Istaknuta figura crnogorske političke scene Blagoje Grahovac, umirovljeni general avijacije, te bivši savjetnik predsjednik parlamenta Crne Gore za vojna pitanja, godinama je otvoreno upozoravao crnogorsku i europsku javnost na nezakonitu prodaju otetog naoružanja. U kontekstu nedozvoljene prodaje oružja Grahovac navodi tvrtku “Cofis”, ali i neke crnogorske političare poput Filipa Vujanovića, Svetozara Marovića, Bora Vučinića i nekih drugih. Državnom tužilaštvu u Podgorici 2007. god., podnio je kaznenu prijavu, no dosad – uzalud.
Dalje, Crna Gora je na ime ratne odštete isplatila Hrvatskoj samo 405 tisuća eura, iako se procjenjuje da je iznos štete koju je Republika Crne Gore počinila u agresiji na RH 90-ih bila daleko veća (oko 6 milijardi eura po državnoj komisiji RH za popis i procjenu ratnih šteta, 1996. – direktne štete).
Crna Gora je tako isplatila Hrvatskoj tek 375 tisuća eura za stočni fond opljačkan u Konavlima te 30 tisuća eura za jedan brodić ukraden 1991. godine u Cavtatu. Vraćeno je i 19 slika poznatih hrvatskih umjetnika koje su prije rata posuđene jednoj podgoričkoj galeriji.
Najjadnije je saznanje koje se dobilo iz kabineta bivše ministrice Vesne Pusić, 2013. godine: Hrvatska državna politika nema namjeru Crnoj Gori na njezinu putu prema EU postavljati pitanje otete imovine iz RH. Odnosno, to će pitanje ostati na nižoj, bilateralnoj razini.
I dok Ministarstvo vanjskih poslova RH godinama izbjegava poduzeti konkretne poteze za povrat čuvenoga hrvatskoga školskog broda Jadran, a u čemu bi zasigurno mogli računati i na potporu istaknutijih članica NATO saveza, posebno naklonjenih Hrvatskoj, za oteti jedrenjak zanimaju se britanske TV kuće. Tako je BBC za planetarno poznatu emisiju “Top Gear” snimio emisiju o “Jadranu”.
Na upit novinara Richarda Hammonda zašto „Jadran“ ne uplovljava u čarobni hrvatski Dubrovnik, zapovjednik broda je promucao kako ne plove do Dubrovnika, jer još nije razriješena dioba sukcesijske mase bivše SFRJ.
Bilo kako bilo, Crnogorci su shvatili da nema boljeg veleposlanika Crne Gore od plovećeg ljepotana “Jadrana”. Za to vrijeme, Hrvatska se primjerice hvali kako su njezini vojnici u prašini Afganistana njezini najbolji vojni izaslanici. Jadno i kukavno.
Od tehničkih karakteristika broda Jadran valja istaknuti da je to jedrenjak tipa barkantin, deplasmana 720 tona, dužine 57, širine 8,80, visine 2,64 i gaza od 4,20 metra, s tri jarbola i 12 jedara.
Osim Jadranskim morem brod je plovio Crnim, Sjevernim, Crvenim i Sredozemnim morem, ali i tri puta Atlantskim oceanom.
To je istina o našem hrvatskom brodu, sada crnogorskom ponosu. Do kada?
Važne godine jedrenjaka Jadran:
1933. – brod je izgrađen u Hamburgu za ratnu mornaricu Kraljevine Jugoslavije
1943. – napušten i opljačkan u Veneciji, služio je čak i kao most preko kanala
1948. – obnovljen u Tivtu, te ulazi u sastav Vojnopomorskog školskog centra u Splitu
1972. – Split i službeno postaje matičnom lukom nakon što su to bile Divulje pokraj Trogira
1991. – rat ga je zatekao na remontu u Tivtu i od tada je otuđen u Crnoj Gori.
AUTOR: Silivio Marker/glas grada
