Na današnji dan 17. listopada 1990. u Kninu sam, u društvu Milana Babića, s kojim sam taj dan radio intervju za ondašnji START, gledao utakmicu Hrvatska – SAD. Babić je tada bio gradonačelnik Knina i vođa Kninske pobune. Pet šest dana smo se nadmudrivali da dobijem intervju, a upalio je gerila potez i sačekuša pred uredom oko pola osam ujutro.
To jutro u Kninu je bilo napetije nego ranijih dana zbog najave Hrvata iz Cetinskog kraja da će bagerima proći kroz Knin da bi 17. listopada nazočili otkrivanju spomenika banu Jelačiću u Zagrebu.
U Kninu se tad espresso mogao popiti u samo jednim kafiću za koji su govorili da mu je vlasnik beogradski novinar Jug Grizelj, porijeklom iz Vrlike. U ljeto i jesen 1990. godine bio je novinarska baza.
Novinari vole velike usporedbe i naglašavaju osobnu važnost pa su taj kafić, u glavnoj ulici blizini središnjeg trga i zgrade lokalnog radija (koji smo koristili za svakodnevna javljanja redakcijama), uspoređivali s hotelom Casablanca iz istoimenog filmskog klasika s Humphreyjem Bogartom i Ingrid Bergman.
Hotel koji je stradao u potresu 1986. nije bio obnovljen pa smo svi spavali u bivšem staračkom domu koji je preuređen za smještaj gostiju.
U večernjim satima 17. listopada 1990. za stolom su bili šef kabineta gradonačelnika Kragujevca i tehnički direktor Zavoda ‘Crvena zastava’, Milan Babić i ja. Svratio je i novinar Milan Četnik, reporter beogradske Politike, s kojim se u desetak dana provedenih u Kninu, najviše družio.
Babić nije htio gledati utakmicu Hrvatske, nekoliko puta je prebacivao kanal, ali su gosti iz Srbiji tražili prijenos iz Maksimira. Sjedili smo u nekadašnjem staračkom domu koji je preuređen za prijem gostiju jer je hotel 1986. godine stradao u potresu. Konobari su bili Mara i Šime, oboje Hrvati.
Nakon utakmice sam bio nervozan. Oko ponoći sam taksistu platio 50 maraka da me prebaci u sigurnost Drniša.
Milan Babić – Ispričavam se Hrvatima zbog zločina
MILAN Babić: Ispričavam se mojoj braći Hrvatima zbog zločina koje smo počinili
Objavljuje Maxportal.hr u Subota, 5. kolovoza 2017.
Kad ga je Haaški sud 2004. optužio za ratne zločine, bio je prvi optuženik koji je priznao krivnju i dogovorio se s tužiteljstvom, nakon čega je osuđen na 13 godina zatvora.
Svjedočeći na suđenju Milanu Martiću, Babić je izjavio kako su “prema njegovim saznanjima Srbi u Hrvatskoj prvi upotrijebili silu tijekom Domovinskog rata”.
PRIZNAJUĆI KRIVNJU BABIĆ JE U HAAGU KAZAO:
“Izlazim pred ovaj Tribunal sa dubokim osjećanjem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi sudjelovati u progonu najgore vrste protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati a ne Srbi. Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol sa kojim moram živjeti ostatak života.
Molim moju braću Hrvate da oproste braći Srbima.
Preklinjem moj srpski narod da ostavi prošlost iza sebe i okrene se budućnosti gdje će dobro, suosjećanje i pravda na neki način olakšati rezultate zla u kojemu sam i sam sudjelovao.“
Milan Babić počinio je samoubojstvo u Haagu 5. ožujka 2006. godine.
Mediji su Srbiji su prenosili izjave brojnih političara i odvjetnika koji su izražavali sumnju u Babićevo samoubojstvo. Po tim navodima preminuo je od srčanog udara, a Haag to nije želio priznati jer je u to vrijeme Milošević zbog srčanih problema tražio da ga puste na liječenje u Moskvu.
U Beogradu su tvrdili da je vijest o samoubojstvu plasirana isključivo zbog zabrinjavajućeg zdravstvenog stanja Slobodana Miloševića, kojem bi glavni argument za puštanje na liječenje u Moskvu bila upravo vijest o Babićevom srčanom udaru.
Glasnogovornica haškog suda Aleksandra Milenov izjavila je da se Babić u trenutku samoubojstva nalazio u svojoj ćeliji koja je odvojena od dijela zatvora u kojem se nalaze ostali pritvorenici te kako je pritvorenicima dopušteno unošenje odjeće i drugih osobnih stvari u ćeliju, a to im pravo može biti oduzeto ako se utvrdi sumnjivo ponašanje. S obzirom na to da kod Babića nisu primijećeni nikakvi znakovi sumnjivog ponašanja, on nije bio stavljen pod pojačan nadzor.
Srbijanski dnevnici Politika i Blic, pozivajući se na neslužbene izvore, pišu da se Babić ubio koristeći remen za hlače i najlonsku vrećicu, dok je Babićev odvjetnik izjavio kako mu i dalje nije poznat način na koji se njegov klijent ubio.
“Priča o samoubojstvu je sumnjiva. Nelogično je da se Babić ubio u trenutku kad je završio gotovo sva svjedočenja pred haškim sudom. Moguće je da je baš htio opovrgnuti ranija svjedočenja. On je treći Srbin koji izlazi mrtav iz haškog zatvora. Ovo je udarac i za Tribunal, koji ne želi pustiti Slobodana Miloševića na liječenje u Moskvu, jer ga oni jednostavno imaju namjeru likvidirati”, kazao je tada Milorad Vučelić, visoki dužnosnik Miloševićeve stranke.
Neke indicije upućuju na zaključak da je Babić počinio suicid kako bi zaštitio obitelj koja je u Srbiji živjela u velikom strahu (tada u kućnom pritvoru) nakon Babićevog svjedočenja na suđenju Miloševiću.
Marko Marković/Foto: epa
