Ante Prkačin, saborski zastupnik Domovinskog pokreta nastavio je u petak svoje izlaganje vezano uz Srpsku pravoslavnu crkvu.
“Nastavljam izlaganje od srijede kada sam govorio o Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Odlučio sam izlaziti pred govornicu dok ne kažem sve ono što smatram da je važno o ovoj iznimno značajnoj političkoj temi. Da, dobro ste čuli – političkoj temi!”.
Iako se formalno radi o vjerskoj zajednici, prkačin kaže da je riječ o paramilitarnoju i parapolitičoj instituciji
“Srpska pravoslavna crkva je zapravo jedna paramilitarna, parapolitička institucija koja se puno više bavi ovime što sam rekao nego li vjerom i Bogom. Ona je, zapravo,i ideja ekspanzionizma, šovinizma, imperijalizma”, rekao je Prkačin.
“Na ovim prostorima, takve ideje mogu se provesti jedino – ratom. I to najgorim mogućim ratom, onim ratom u kome je genocid, u kome su etnička čišćenja metodom spaljene zemlje itd.
Čemu je Srbija spremna pokazala je 1913. godine u Drugom balkanskom ratu. Prvi balkanski rat su iz taktičkih razloga preskočili, ali 1913. godine počinili su ono što je šokiralo pola Europe, a posebno englesku spisateljicu koja ih je, kao veliki zaljubljenik u srpsku i crnogorsku vojsku pratila po terenu. Bila je šokirana kada je vidjela što se događa, kada je vidjela što vojska radi s onima koji su joj pali pod nož.
Bilo je to nevjerojatno masakriranje civila, žena, djece. Nisu oni pravili razliku! Ovu sintagmu ‘pod nož’ namjerno sam spomenuo zbog poznatog Srbina Dimitrija Tucovića – za kojeg kažu da je najpoznatiji Srbin iz druge polovice 19. i početka 20. stoljeća. Uz ostalo, bio je i srpski vojnik, odnosno kapetan i sudjelovao je u srpskoj vojsci te je bio užasnut ponašanjem svojih kolega u albanskom selu Ljume gdje je 500 civila izmasakrirano.”
“Gdje je, problem”, upitao je Prkačin?
“Rezervisti, rezervni oficiri srbijanske vojske htjeli su biti malo blaži. Međutim, s vrha je stiglo: ‘ruši, pali i sve pod nož’. Kada su im poslali izvješće da su ostale samo žene i djeca, opet je stigla ista zapovijed. Mlade žene Albanke s djecom u rukama padale su pokošene rafalima… Bitno da je da taj incident nije incident na nižoj razini, nego je to odluka Vrhovne komande, rekao je saborski zastupnik Domovinskog pokreta.
“Isto takvu odluku, isto takav drastičan primjer, 1924. godine u Sandžaku Šahović, gdje srpski komiti i njihovi crnogorski bjelaši, a bjelaši su oni koji su prosrpske orijentacije, dobivaju dozvolu da u roku od 24 sata kolju, žare, pale i ubijaju što stignu. I bili su učinkoviti, likvidirali su 600, po nekima 800, muslimanskih civila. Dakle, opet uz dopuštenje naviše političke vlasti.
Tko misli da u Srebrenici nije vrh srpske vojske i politike znao što se sprema? To je vojska koju podržava i inspirira Srpska pravoslavna crkva”, kazao je Prkačin i najavio nastavk govora
