Zastupnik Domovinskog pokreta Ante Prkačin u Saboru je održao još jedan govor u kojem je govorio o povijesnim temama.
“Danas nisam planirao govoriti, uskočio sam kao zamjena. Planirao sam ispravljati krive navode. Načuo sam da je Milorad Pupovac s ove govornice kritizirao Škoru i mene, specijalno mene, zbog mojih stavova o SPC-u.
Iskreno rečeno, jedva sam to čekao. Da bi se bilo koji od mojih stavova osporio, treba iznijeti laž i falsifikat, a to Poslovnik Hrvatskog sabora ne dozvoljava”, počeo je Prkačin.
Kazao je da su mu na umu tri teme:
“Prva je amatersko ponašanje hrvatske politike prema ‘non paperu’, prema događanjima u BiH i prema BiH. Drugo što mi se mota po glavi je obećanje prije tri, četiri mjeseca, opet Pupovca, obećano Hrvoju Zekanoviću da će mu objasniti razliku između nekadašnje hrvatsko-srpske koalicije i ove sada. Bez obzira što je to bilo upućeno kolegi Zekanoviću ja sam to nestrpljivo očekivao jer sam se namjeravao uključiti i u tu raspravu.
Treća tema je ponoviti sve bitno o Srpskoj pravoslavnoj crkvi toj sotonskoj instituciji, tom najpodmuklijem neprijatelju hrvatskog naroda u posljednjih 100 godina, kao što sam već rekao ovdje. Bio bih najpodmukliji čovjek kad to ne bih bio u stanju argumentirati”, kazao je.
“No, pošto neće biti vremena za sve teme, hajdemo usporediti dvije hrvatsko-srpske koalicije. Za površnije poznavatelje povijesti, nakon revolucionarne 1848. godine kada je Europa puna revolucija, posebno Habsburškoj monarhiji, kad dolazi do prijepora i oružanih bitaka između austrijskog i ugarskog dijela monarhije, pa se to smiruje, i to intervencijom Hrvata i Rusa. Nakon toga monarhija doživljava dva teška vojna poraza. Prvi 1859. godine kod Solferina; ima jedna krasna pjesma napisana o pogibiji hrvatskog vojnika kod Solferina i kad uzmete “Zlatnu knjiga hrvatskog pjesništva” pogledajte tu pjesmu. ( Prkačin je vjerojatno mislio na pjesmu “Kod Solferina” koju je napisao Lavoslav Vukelić i koja je početkom 20. stoljeća bila u svim čitankama. op. a.))
“Druga teška bitka i još teži poraz je 1866. u bitci kod Sadove, gdje je Austro-Ugarska doživjela novi poraz i to uvjetuje podjela na austrijski i ugarski dio. Tu počinje hrvatska katastrofa jer je Hrvatska podijeljena, Istra i Dalmacija Austriji, ostatak Mađarskoj.
Došlo je do krize dualizma. Hrvati su u jednom trenutku spremi podržati Mađare, dolazi do tzv. Riječke rezolucije, Frano Supilo i Ante Trumbić inzistiraju da se podrži Ugare jer su obećali Hrvatima da će u slučaju rasformiranja dualizma omogućiti Hrvatima da spoje sve krajeve.
Nakon toga je došlo do Zadarske rezolucije gdje Srbi predlažu Hrvatima da ih proglase jednakopravnim u Hrvatskoj pa će ih podržati. Srbi, zapravo posrbljeni hrvatski pravoslavci, njih je tada 25 posto u Hrvatskoj, tada je bilo koalirati s njima bilo normalno, a danas je napravljena koalicija sa Srbima koji nemaju nikakve snage, koje smo morali prvo vojno potući.
Da smo se mogli s njima dogovoriti prije rata, čast svaka, ali povijest je prosuđivati ovu hrvatsko-srpsku koaliciju”, kazao je zaključno Prkačin.
M.Marković /Foto: pxll
