Prof. Tonči Matulić, pročelnik Katedre moralne teologije na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu, u Budnici je govorio o prizivu savjesti, kojega danas u polemikama oko pandemijskih mjera koriste kao vrhunski moralni imperativ razne pilitičke skupine i objasnio zašto s teološkog stajališta individualni zahtjevi slobode, savjesti i izbora ne mogu biti vrhunski moralni imperativ.
Profesor Matulić je na pitanje Marka Ljubića o odnosu morala i istine, potaknuto aktualnim prijeporima oko Tita i zlouporabe pokojne Aleksandre Zec, ali i već opasnim količinama laži u javnom prostoru, i s teološkog i sa znanstvenog stajališta pokazao kako se jedino može doći do istine, te da laž, poluinformacija, nedovoljno znanje i nedostatak povjerenja u znanje vode u opasnu moralnu stranputicu.
Matulić je upozorio na međuodnos čovjeka, društva i države, te uvjetovanost svih tih odnosa praiskonskim početkom – stvaranjem i Stvoriteljem, iz kojega nužno i jedino proizlazi svaka moralnost i apsolutni imperativ.
Stranputice u društvenim odnosima objasnio je primjerom na Titovom i komunističkom izigravanju početne naravi antifašizma, koga su kao ideal upravo Tito i komunisti razorili, a današnji zagovornici takvog antifašizma i društvenog poretka su moralno neprihvatljivi, jer identifikacija antifašizma, Tita i komunizma nije moguća zato što je neistina i suprotnost.
Svatko tko nastoji proniknuti u kršćansku narav morala i društvenog ponašanja u izazovima pred kojima smo kao ljudi svakodnevno, pogotovo prema pitanjima kriza, pandemije, odnosa prema institucijama, neistomišljenicima, svatko tko ima nejasan stav o kršćanskim korjenima Europe.
svatko tko na društvenim pozornicama i mrežama zastupa javne stavove i vodi borbe za nekoga, protiv nekoga pozivajući se na kršćanske vrijednosti i načela, trebao bi pogledati ovaj razgovor, Budnicu s moralnim teologom, prof. Tončijem Matulićem. Odgovori su u znanju.
