U petak je u Čapljini pokopana 19-godišnja Marija Ćorić. U utorak u Splitu ubila pijana 38-godišnja Ivana Tena Gotovac koja je onda pobjegla s mjesta nesreće.
PIŠE: Željko Marušić, prometni stručnjak
Bi li vozačica Audija jučer protutnjala kroz crveno svjetlo na semaforu splitske Poljičke ceste da je znala da su na tom i svim sličnim raskrižjima postavljene radarske kamere te da je sankcija, uz visoku novčanu, 3, 6 ili 12 kaznenih bodova, ovisno o trenutku presijecanja poprečne semaforske linije, dakle da će joj se vozačka dozvola poništiti? Naravno da ne bi!
Bi li vozač BMW-a, večeri 20. listopada, nagazio gas te iz pravca Hajdukovog stadiona, prema ulasku u Brodosplit, ulicom Puta Supavla, kao na trkaćoj stazi, pokušao pokazati kako se široki zavoj prolazi uz ‘atraktivno’ kontrolirano proklizavanje, koje se otelo kontroli i prešlo u ‘smrtonosnu piruetu’, da su na dva mjesta, u toj opasnoj ulici, postavljene radarske kamere?
Malo morgen!
A bi li krajnje neodgovornoj vozačici Audija, nakon što je pokosila pješakinju, kao i onoj za volanom Renaulta, koja je 11. listopada na zagrebačkoj Aveniji Dubrovnik naletjela na stariju pješakinju, uz sav šok koje su doživjele, palo na pamet pobjeći s poprišta, ne pokušavajući pružiti pomoć unesrećenima, da su znale da se sve snima?!
Naravno da ne bi!
Ove su tragične nesreće, po tko zna koji put, pokazale kako su radarske kamere na svim semaforiziranim raskrižjima i opasnim dionicama nacionalni prioritet. Možemo danima pričati o edukaciji, koja je itekako važna, savjetovati vozače da poštuju propise, ukazivati, apelirati… Cijeli grad oblijepiti plakatima s porukom ‘Poštujte naše znakone’, svakodnevno na radiju i televiziji emitirati edukativne emisije…
Ništa, ni približno, nije učinkovito kao ova mjera! A ona bi rasteretila policiju, zaštitila sve sudionike u prometu koji se ponašaju propisno i odgovorno, štitila ljude i imovinu, nacionalne interese…
Projekt integralnog videonadzora opasnih prometnim mjesta lako bi dobio izdašnu financijsku potporu EU-a, u financiranje mogla bi se i trebala uključiti osiguravajuća društva, jer ima ta mjera intenzivno smanjuje rashode i povećava profit, a višestruko bi se isplatilo dio sredstava izdvojiti iz državnog proračuna. Koliko bismo samo ‘uštedjeli’ zbog manje stradalih, poginulih, teško ozlijeđenih i unesrećenih u prometu?
Koliko bismo tek smanjili izravne i neizravne štete, materijalne i nematerijalne? Dakle, to bi trebao biti nacionalni prioritet, jer bez toga, teško da ćemo se razmjernom smrtnošću ikada približiti prosjeku EU-a. On je kod nas, godinama, bio 60 posto veći, a trenutačno je 70-ak posto iznad europskih 49 poginulih godišnje na milijun (realnih!) stanovnika!
Postoje gotovi sustavi na svijetu, no mi smo itekako sposobni, konzorcijem znanstvenih i stručnih institucija, ‘domaće pameti’, osmisliti vlastiti sustav, sami proizvesti mehaničke i električke i elektroničke okvire i instalacije, napajanje i umrežavanje, te izraditi vlastiti, našim uvjetima prilagođen softver, a kupovati samo bitne elemente, sklopove i uređaje.
To nam treba biti put, premda će mnogi biti protivni, jer je ‘domaćoj pameti’ i proizvodnji teško uzeti proviziju! Puno je ‘elegantnije’ kad se iz vani kupuju cjelokupni, gotovi uređaji, odnosno sustavi.
Također, treba li jasniji pokazatelj, poticaj od sinoćnjeg usmrćivanje pješakinje, prolaskom kroz crveno svjetlo, i bježanja s mjesta nesreća, da odmah uvedemo mehanizam 12 kaznenih bodova, koji uz visoku novčanu te zatvorsku kaznu znači i izravno, automatsko poništavanje vozačke dozvole!
Zar krajnje krimogeno neodgovornoj vozačici treba dati drugu šansu u prometu?!
