Pupovac objavio Izjavu o “historijskom stradanju i egzodusu Srba”

Povodom 28. godišnjice “Oluje” Srpsko narodno vijeće je objavilo Izjavu sjećanja 2023. Izjava će se čitati na sjednicima svih srpskih vijeća, kako navode, “u znak sjećanje na egzodus Srba i sve stradale u ratu”. SNV je Izjavu objavio na Facebooku

IZJAVA SJEĆANJA 2023.

Srpsko narodno vijeće na 28. godišnjicu „Oluje“ sjeća se posljednjeg velikog historijskog stradanja i egzodusa Srba koji je njome prouzročen. Također se sjećamo svih pripadnika srpskog, hrvatskog i drugih naroda, koji su privremeno ili trajno ostali bez svojih zavičaja, svojih bližnjih i svoje imovine u ratnim godinama koje su prethodile ljetu 1995. godine.

Trebamo se sjetiti da je rat na prostorima nekadašnje zajedničke države i jezika živote većine, a prije svega živote onih koje je zatekao u manjini, učinio nesigurnim i stradalničkim. Tamo gdje su Hrvati ostali u manjini, kao što je bio slučaj s područjem Krajine, bili su ubijani, premlaćivani, zlostavljani, protupravno zatvarani, zastrašivani i protjerivani, njihove kuće uzurpirane ili uništavane, a crkve skrnavljene, pljačkane i rušene.

Slične su životne opasnosti i strahote prolazili i Srbi, stanovnici hrvatskih gradova ili općenito područja pod kontrolom tadašnjih vlasti Republike Hrvatske. Neki su ubijani, neki protupravno zatvarani, većina zastrašivana, protjerivana i diskriminirana, nemalom su broju njih kuće minirane ili su izbacivani iz svojih stanova, a mnogi su otpušteni s posla ili im je uskraćeno državljanstvo. I toga se trebamo sjećati.

Također se trebamo sjetiti da je teret obnove kulture mira i pomirenja u Hrvatskoj, ali i drugdje, i dalje u najvećoj mjeri na manjinama. Naročito na srpskoj manjini. Postupci netolerancije, diskriminacije, nepriznavanja zajamčenih prava (na pismo i obrazovanje) ili njihovo osporavanje (na političku participaciju) te širenje antisrpskih osjećaja i govora mržnje još uvijek su prisutni, a samo je njihov intenzitet promjenjiv. Kao što smo više puta isticali u svojim izjavama, tome značajno doprinose državne politike sjećanja i njihove komemorativne prakse. Zbog njih, oni koji su manjina nerijetko žive u strahu od komemoriranja vlastita stradanja.

Ovom prilikom i na ovu godišnjicu sjetimo se i žrtava srpske nacionalnosti u Hrvatskoj koji jednako teško ostvaruju pravo na status civilnih žrtava rata kao što je bilo teško odredbu o tom pravu ozakoniti. Otežavanje priznanja statusa civilnim žrtvama rata srpske nacionalnosti, kao i javna nevidljivost njihove patnje i traume, kojoj su kontinuirano izložene, još je jedna u nizu loših praksi u poštivanju prava pripadnika manjina.

To se otežavanje, kako svjedoče organizacije civilnog društva i kakva su naša saznanja, prakticira na različite načine i prijeti da zakonom zajamčeno pravo svim civilnim žrtvama rata za srpske žrtve postane izvor novih trauma i mrtvo slovo na papiru. Gotovo je ista stvar sa suđenjima za ratne zločine počinjenim nad civilima i ratnim zarobljenicima srpske nacionalnosti.

U mnogim slučajevima postupci nisu ni pokrenuti ili su prekinuti. Oni koji se vode iznimno su rijetki i jednako teško protječu i dovode do osuđujućih presuda kao što se teško dolazi do rješenja o statusu civilnih žrtava rata, čak i u slučajevima kad je riječ o djeci koja su zbog stradanja svojih roditelja postala ratna siročad.

Unatoč svojem višestrukom historijskom stradanju u 20. stoljeću, Srbi u Hrvatskoj otpor diskriminaciji i nepravdi i dalje će pokazivati svojom otpornošću na mržnju i odgajanjem budućih generacija u poštovanju i solidarnosti s našim komšijama, odnosno susjedima. Bolje da nas ne bude s takvom otpornošću i takvim odgajanjem, nego da nas ima bez toga.

Na kraju, s ratnim stradanjem naših sugrađana Hrvata u svojem sjećanju suosjećamo kao i sa stradanjem naših sunarodnjaka Srba. Zbog takvog suosjećanja možemo biti gdje smo danas, a istovremeno biti tamo gdje nismo, a trebali bismo biti – na svakom mjestu nedužnog stradanja bilo koje grupe, bilo kojeg naroda.

Na usmjerenost na sámo stradanje i patnju, na sáme ratne žrtve, a ne na političke ciljeve sjećanja i na političke ciljeve državnih komemoracija omogućuje nam da se sjećamo tako kao da su Hrvati Srbi i kao da su Srbi Hrvati. Kao žrtve oni to i jesu, ma koliko se govorilo kao da nisu i radilo kao da nije tako.

Dr. Milorad Pupovac, predsjednik SNV-a /Foto: pxll