Predsjednica vlade Republike Srbije, Ana Brnabić, je slavodobitno najavila izmjene zakona o pravima narodnih manjina te ponosno ustvrdila: „ Srbija je šampion u poštovanju ljudskih i manjinskih prava.“
Nadodala je kako međunarodna zajednica drži srbijanski zakonski te institucionalni okvir zaštite nacionalnih manjina dobrim i u skladu s europskom pravnom stečevinom. Milorad Pupovac nije kontrirao izjavi predsjednice vlade Republike Srbije, što dade naslutiti kako bi i sam bio sretan s identičnim tretmanom srpske narodne manjine u Hrvatskoj, „šampionski“ kako tvrdi Brnabić.
Uvažavajući tako napredna dostignuća, najbolja u svijetu, vrijeme je da i hrvatska vlada konačno prihvati napredne tekovine demokratskog svijeta. Dostignuća posebno valja primjeniti na Milorada Pupovca i njegovu kliku, jer model dopire iz njihove matične države.
Taj vrhunski model savršeno slika parlamentarna zastupljenost narodnih manjina u Srbiji. Brnabić hvali uvođenje prava da narodna manjina osnuje stranku s tek 1000 potpisa. Ali nemaju zajamčeni mandat u parlamentu Srbije. Srpska narodna manjina u Hrvatskom saboru ima zajamčena tri mandata – dovoljno je da postoje i natječu se između manjinskih lista.
Predstavnici hrvatske manjine u Srbiji upozoravaju da su ih srbijanski predstavnici najviše vlasti u periodu 2012.-2016., primili NIJEDNOM.
Plakate u predizbornoj kampanji ne lijepe jer žive u strahu za aktiviste koji bi se usudili to učiniti.
Medijska nazočnost hrvatske manjinske problematike u Srbiji može se okarakterizirati apsolutnom tišinom. Nažalost sličan tretman doživljavaju i kod hrvatskih mainstream medija.
Broj Hrvata u Srbiji je posebna priča.
Davne 1961. u Srbiji je popisano 200 000 Hrvata. Na popisu 2011., je tek 50 790 Hrvata. Razvidno je da im je broj u razdoblju od sedamdesetak godina smanjen 4 puta. U međuvremenu oni nisu rušili ustavnopravni poredak Srbije, nisu dizali pobune i razarali po Srbiji, nikada nisu vikali Hrvatska do Zemuna. No, za razliku od jalove hrvatske diplomacije, zasićene ostatcima srbofilnog kadra, srpska diplomacija uspješno nameće nove hrvatske krivnje.
Nadalje, na 1 euro koji Srbija izdvoji za hrvatsku zajednicu u Srbiji, Hrvatska izdvoji 37 eura za srpsku narodnu manjinu u Hrvatskoj.
Na kraju, valja se prisjetiti da su Hrvati priznati narodnom manjinom u Srbiji tek 2005.
Uvažavajući navedeno, te izjavu srbijanske premijerke, logično je na Pupovca i slične primjeniti reciprocitet „srpskog „šampionskog“ tretmana narodnih manjina.
Možda bi tada progovorio o stvarnim problemima, možda bi priznao stvarno stanje i možda bi se pripadnici ostalih narodnih manjina u Hrvatskoj tada izvukli iz njegovih vrlo opasnih političkih igara.
Ž.M.-Zenga
