Bivša ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić analizirala je odnose svjetskih sila nakon godine rata, opisala poziciju EU-a i objasnila gdje se Hrvatska nalazi u takvom odnosu moći.Tjedan za nama najbolje oslikava što se dogodilo u godini rata u Ukrajini. Pusić opisuje što je zamijetila ovoga tjedna:
“Katkad se u tjedan dana dogode stvari koje se inače ne dogode u deset godina. Ovo je jedan takav tjedan. Kad usporedimo što se događalo ovaj tjedan s onim pred godinu dana, apsolutno nitko na svijetu to nije mogao očekivati.
Američki predsjednik Biden je bio u Kijevu. Istovremeno, ruski predsjednik Putin sjedio je u Moskvi blizu Kijeva. Tjedan u kojem su i američki i ruski predsjednik, isti dan, održali dva različita govora. Biden u Varšavi o slobodi, Putin u Moskvi o borbi protiv neonacista. Više se ne spominje NATO, nego borba protiv neonacizma i različite čudne interpretacije povijesti – zbog čega Ukrajinci ne postoje, zbog čega je rusko pravo to što oni rade u Ukrajini.”
Pusić ukazuje i na veću homogeniziranost Europe nakon ove godine:
“Zatim su bile i posjete koje bi izazvale više pozornosti da se nisu dogodile nakon Bidenove posjete. U Kijevu je bila talijanska premijerka Meloni iz stranke koja je vrlo desna u Italiji i koja je u koaliciji sa Salvinijem iz Lige Nord i bivšim premijerom Berlusconijem – od kojih je Salvini, sjećamo se, pokušavao hodati po Poljskoj u majici s velikom Putinovom slikom, pred otprilike godinu dana, a Berlusconi je veliki Putinov prijatelj.
Međutim, Meloni je otišla u Ukrajinu da pokaže svoju podšku i podršku Italije ukrajinskoj borbi i obrani od agresije. To je također jedan značajni simbol povećanog konsenzusa na onom što zovemo Zapad – Sjeverna Amerika i Europa – u prepoznavanju opasnosti od Rusije koja se sada manifestira u Ukrajini, ali je direktno na našim granicama.”
“Osim toga, pojavila se jedna zanimljiva interpretacija razloga ruske agresije. Znamo, započela je aneksijom Krima 2014. godine, ali recimo ove agresije na cijelu zemlju. Danas bivši predsjednik Rusije Medvedev piše na društvenim mrežama – do granica Poljske ako treba. Pitanje je samo kojih granica Poljske”, govori Pusić.
Bivša ministrica vanjskih poslova objašnjava kako se pokazalo da Rusija ipak nema toliku moć te da ju Kina pretvara u svog vazala:
“Apsolutno je ta agresija na Ukrajinu homogenizirala svijest o potrebi da se brani od takvih ubilačkih diktatura. Vidjeli smo jučer u Ujedinjenim narodima da je od 193 članice, 141 glasala za osudu ruske agresije na Ukrajinu i za momentalno povlačenje ruskih trupa. 30 je bilo suzdržanih, među njima i Indija i Kina. To je također zanimljivo – što smo naučili iz svega?
S jedne strane, da ono što smo svi mislili, da je ruska vojska strašna, nepobjediva, da za 48 sati mogu biti u Kijevu, nije tako. Čak je predsjednik Zelenski u razgovoru s Bidenom prije godinu dana rekao – možda je ovo zadnji put da razgovaramo – računajući da možda neće preživjeti. Godinu dana kasnije vidimo da je ruska vojska daleko od jedne nepobjedive vojske. Ali također vidimo da su rat i ova cijela situacija doveli do toga da Kina polako može pretvoriti Rusiju u svog vazala.
Kina se želi postaviti neutralno zbog svojih razloga u odnosu na Tajvan i da bi mogla pregovarati i biti posrednik. S druge strane, Kina je vrlo žestoko reagirala kad je amrički ministar vanjskih poslova Blinken rekao da postoji ozbiljna opasnost da će Kinezi slati oružje Rusima. Očito žele za sebe zadržati poziciju posrednika.”
Promjene u odnosima velesila
Istaknula je da dolazi do promjene u odnosima velesila: “Za Europu je Rusija velika sila, ali ona se postepeno pretvara u mlađeg partnera ili vazala Kine. To također govori o svjetskim odnosima.”
No, Pusić upozorava da treba misliti i na poratno razdoblje:
“Rusija je velika važna zemlja. Njezina vrhuška sada vodi zločinačku politiku, ali to je zemlja koja će svakako opstati. Mislim da je važno izvući pouke iz Prvog svjetskog rata kad se pokušalo uništiti Njemačku koja je izgubila rat što je rezultiralo Drugim svjetskim ratom i dolaskom Hitlera.”
Kad je riječ o poziciji EU-a u ovakvoj globalnoj situaciji, Pusić kaže:
“Štitimo zajedničke vrijednosti, ali štitimo i glavu. To je sve neopisivo blizu. Europa se svakako homogenizirala i razvila svijest zbog koje bi vas možda prezreli u europskim krugovima prije nekoliko godina. Europa je sebe vidjela u prvom redu kao ekonomsku zajednicu i zajednicu vrijednosti. Vidjela je svoju mogućnost utjecaja i garantiranja mira kroz ekonomsku suradnju.
To se pokazalo neuspješnim jer je Rusija prevelika i prevažna da bi vodila reaktivnu politiku. Rusija nema reaktivnu politiku. Njezini vođe su uvijek imali svoje ideje, pa tako i Putin, bez obzira što druga strana radi. Pokazalo se da zanemarivanje obrambene i sigurnosne politike u Europi je vrlo opasno.
Danas, Njemačka ne samo da je dramatično povećala svoj obrambeni proračun nego i šalje svoje najmodernije naoružanje u Ukrajinu. Ideja na početku rata je bila da će ona poslati šljemove, danas šalju leopard tenkove. Zato što je to pitanje direktno europske sigurnosti. Agresija na Ukrajinu je direktno pitanje europske sigurnosti, a Europa nepripremljena da se brani je promijenila svoju politiku. Homogenizirala se također.”
Izlazak Italije iz Europske unije
Spomenula je i spekulacije o Italexitu, odnosno izlasku Italije iz EU-a, nakon Brexita, o čemu danas više nema govora. Kaže da se “težište EU-a prebacilo sa zapada na istok EU-a”.
“Biden je svoj govor sa dvorca u Varšavi završio sa – hvala, hvala, hvala Poljska – za ulogu koju je odigrala. Nema nikakve sumnje da je on izdvojio Poljsku kao vodećeg saveznika u novoj sigurnosnoj situaciji u Europi.
U Varšavi na sastanku s Bidenom je bilo devet lidera istočno-europskih članica EU-a, čak je i Mađarska bila predstavljena. Nije bilo ni Njemačke, ni Francuske, ni Španjolske, ni Italije. S rastom značaja obrambene i sigurnosne politike EU-a, to je također nova stvar. Istočno-europske države sve redom su vrlo nove demokracije i svijest o tome da su odgovorne za širu zajednicu kao što je EU je još vrlo nova.”
Naposljetku, komentirala je i poziciju Hrvatske asocirajućui na Mečekovi izjavu “kad se veliki tuku malima je mjesto pod stolom”.
“Nema tog stola pod koji se možeš sakriti. To je poznato iz svih ratova u Europi. Ima samo dva načina, da budeš dovoljno vidljiv da te se ne može zaobići, a drugi je da se sakriješ pa će te netko naći i zgaziti.
U ovom sukobu mi nismo ozbiljni igrač jer smo premali. Ima regija, recimo jugoistočna Europa, gdje bi smo mogli i trebali biti ozbiljan igrač, što sam nismo, ali u ovom ratu nismo jer smo premali i nismo direktno na granici sa Rusijom.
Tu ima država koje su puno maloljudnije, tri baltičke države, bivše sovjetske republike – Latvija, Litva i Estonija. One su na prvom udaru ako Putinu uspije u Ukrajini uspije, one su možda sljedeće.,
Ali, ono što je za nas važno, je da pokažemo sada da smo apsolutno odgovorne članice saveza kojima pripadamo, a to su EU i NATO. To je najobičnija obrana vlastitog interesa jer ukoliko bi na bilo koji način došlo do destabilizacije istočne Europe i našeg susjedstva, a na tome se radi – za nas je silno važno da savezi kojima pripadamo i politički i obrambeni razumiju da smo mi tu važna i odgovorna članica vrijedna angažmana.”
D.M. /Foto: N1
