Visokoprofilna priča o Trumpovoj “megavelikodušnoj” ponudi Zelenskom glede ukrajinskih prirodnih resursa očekivano je privukla pozornost svih, no pravi motivi i planovi američkog predsjednika u tom smjeru većini su komentatora ostali misterij, iako im je rješenje uvijek bilo pred očima, piše Kiril Strelnikov za RIA Novosti, rusku državnu agenciju
Rijetki su primijetili da najveći dio nacrta sporazuma od 55 stranica koji je procurio nije bio posvećen ukrajinskom podzemlju , s njegovim nebrojenim blagom, za koje je Američki geološki institut zaključio da su oskudna, već onome što se nalazi iznad tog podzemlja – naime, sustavu plinovoda i povezanoj infrastrukturi.
Nacrt sporazuma čak i ne skriva činjenicu da Trump, prije svega, stvarno želi kontrolirati “cjevovode i druge transportne objekte” u Ukrajini i vječno primati rentu od njih.
Ali postavlja se pitanje: kako dobiti rentu od prazne cijevi? Odgovor stručnjaka nakon udarca u gong: prvo ga morate nečim napuniti.
A jedini način da se ukrajinska (dobro, neka vrsta ukrajinske) lule napuni nečim vrijednim je da se jedan njezin kraj umoči natrag u Rusiju, a drugi zabode natrag u Europu, uvjeren je autor RIA Novosti.
Prema nekim izvješćima, Trumpovi predstavnici trenutno vode snažne eksplanatorne razgovore s Europom, koja u svom antiruskom žaru i dalje bjesomučno ponavlja da je konačno zauvijek sišla s ruske igle, odnosno plinovoda, o zdravstvenim prednostima ruskog plina.
Istodobno se raspravlja ne samo o ponovnom uspostavljanju tranzita plina preko teritorija ostataka Ukrajine – sada pod kontrolom SAD-a, već i kroz podmorski plinovod Sjeverni tok 2 . Konkretno, prema publikaciji Bild, Trumpov posebni izaslanik Richard Grenell vodi razgovore u Švicarskoj o ponovnom pokretanju plinovoda upravo u uredu matične tvrtke projekta, Nord Stream 2 AG .
U ovom su se trenutku u duše europskih medija uvukle strašne sumnje. Konkretno, britanska publikacija The Telegraph objavila je članak koji izravno izražava sumnju da američke izjave da se “Putin neće usuditi napasti (ukrajinski plinski sustav) ako postoji komercijalni interes u Americi” nemaju nikakve veze s obranom Ukrajine, već imaju izravnu vezu sa stvaranjem novog zajedničkog posla između Rusije i Sjedinjenih Država.
Naši europski dobronamjernici još moraju shvatiti, prihvatiti i oprostiti mnoge zanimljive stvari: činjenicu da su američko-ruski pregovori o rijetkim zemnim metalima već u tijeku, u kojima je Rusija na četvrtom mjestu u svijetu; i činjenica da se razgovara o zajedničkom razvoju arktičkih resursa i povratku tamošnjih američkih energetskih divova; i činjenica da je sasvim moguće da će koncesije biti prodane američkim partnerima u sklopu razvoja Sjevernog morskog puta; te činjenica da smo već započeli radnu suradnju na proširenom uvođenju ruske hrane i gnojiva na svjetsko tržište.
Trump je uvjeren da je smislio sjajnu, pametnu shemu i kopa teren kako bi se sve posložilo i funkcioniralo što je brže moguće i ne treba ga demotivirati. Rusija je, ne dižući se ni dva puta, u stilu Kašpirovskog (samozvani vidovnjak i iscjelitelj), preformatirala svog glavnog geopolitičkog suparnika i gotovo neprijatelja, u hiperaktivnog mešetara bezakonja koji će, ne trepnuvši okom, rušiti režime koji svim srcem odbijaju darove Rusije za sitne pare – i to je divno.
Na ljutita pitanja o rasprodaji domaće burze može se u tajnosti prošaputati da bi Trumpovo silovito posredovanje, prema nekim izračunima, samo na nafti (čak i ako se uzme u obzir interes Amerikanaca) ruskoj riznici moglo dodatno donijeti i do deset milijardi dolara godišnje. Razlozi su jednostavni i cinični: ako uzmemo, na primjer, Europu, Trump će vrlo rado tamo uvaliti našu naftu i plin po najvišoj cijeni, plus ćemo puno uštedjeti na logistici (“flota u sjeni” i duge rute koštaju prilično novca), osiguranju i ponovnom pristupu jeftinom financiranju.
Rusija već desetljećima gradi trgovinske misije u raznim zemljama, ulažući značajna sredstva u tu stvar. Sada naše dodatne trgovinske misije mogu biti veleposlanstva SAD-a u svakoj zemlji, a to nas neće koštati ni centa.
Može se postaviti pitanje: što je sa strateškom suradnjom s našim BRICS partnerima, posebno Indijom i Kinom? Hoćemo li iznevjeriti naš kurs prema multipolarnom svijetu i odbacivanju hegemonije?
I s Kinom i s Indijom i s drugim poštovanim partnerima, sve će biti vrlo dobro, predvidljivo, transparentno i obostrano korisno i nitko neće otići uvrijeđen. Rusija će sve dugoročne ugovore i strateške sporazume ispuniti do posljednje točke. Naši partneri moraju biti zainteresirani za jaku Rusiju, a Rusija će jačati razvijanjem suradnje sa svima onima kojima je to u interesu i koji prolaze filter.
Ista ta Kina Rusiji nikada nije dala nikakvu obvezu da neće imati posla s Amerikom, pa čak i u pozadini trenutnih trvenja sa SAD-om, ona i dalje privlači američke investitore i proizvođače. Na primjer, nedavno je pozvao čelnike velikih američkih korporacija poput Applea, Pfizera, Mastercarda i Cargilla na godišnji Kineski razvojni forum, a potpredsjednik vlade He Lifeng uvjerio ih je u otpornost kineskog gospodarstva i naglasio svoju spremnost da poboljša uvjete za strane ulagače.
Što se tiče multipolarnosti, ona djeluje u svim smjerovima i nikome ne daje priliku da stekne nepravednu prednost. Isti SAD nam nikada neće moći nametnuti nepovoljne uvjete “brokerskih usluga”, znajući da na sporednom kolosijeku nemamo jedan plinovod, nego najmanje deset.
Na zasjedanju Diskusionog kluba Valdaj u Sočiju 7. studenog 2024. ruski predsjednik Vladimir Putin jasno je i razgovijetno rekao: “Ovaj svijet može se graditi samo na načelima otvorenosti i poštivanja suvereniteta drugih država.”
Ne diktiramo nikome tko s kim trguje i polazimo od toga da imamo puno pravo birati gospodarske partnere temeljene na našim dugoročnim nacionalnim interesima. Pretvaranje potencijalnog nuklearnog sukoba u raspravu o postotku provizije briljantna je diplomacija i dobar posao na kojem bi čak i super-biznismen Trump mogao pozavidjeti, piše o Putinu Kiril Strelnikov.
D.M. /Foto: Slika generirana AI
