Jedna crtica iz djetinjstva Vladimir Putina mogla bi objasniti psihološki profil zbog kojeg je pokrenuo agresiju na Ukrajinu.
Invazija na Ukrajini iznenadio je mnoge analitičare prije svega jer se Putin do sada u svim sukobima ponašao strateški,osiguravajući svoj cilj korak po korak.
U pokretanju invazije koja Ukrajini donosi smrt i razaranje, Rusiji bijedu, a njemu izolaciju, neki čak vide i razlog da sumnjaju kako je ruski vladar teško bolestan i svjestan da mu vrijeme ističe. No jedna crtica iz njegovog djetinjstva mogla bi objasniti psihološki profil zbog kojeg je pokrenuo krvavi rat.
Bivši časnik KGB-a, koji je za svoju službu domovini mogao pokazati tek rabljenu perilicu koju je dovukao kada se s obitelji vraćao iz propalog DDR-a u zemlju koju nije poznavao ni priznavao, već je tada pokazao ključne elemente svoje politike.
Kada je masa Nijemaca tjedan dana nakon pada Berlinskog zida navalila na sjedište KGB-a u istočnom Berlinu, stražar se povukao. No pred masu je izašao omanji časnik KGB-a.
“Ne pokušavajte ući na silu u ovu zgradu. Moji drugovi su naoružani i imaju dopuštenje pucati u slučaju krajnje nužde” rekao je. Neki bi iz toga mogli iščitati osobnu hrabrost, obzirom da je mogao ostati u zgradi, no očita je (još jedna) ključna crta – ako se osjeća ugroženim, neće prezati od nasilja, niti protiv civila. To što se sustav urušava potpuno je nevažno; on je i dalje spreman ubijati za njega.
Nazvao je zapovjedništvo lokalne vojarne Crvene armije i tražio zaštitu te podršku tenkova. Odgovor ga je promijenio zauvijek. “Ne činimo ništa bez naredbe iz Moskve. A Moskva šuti.”
Od tada, fraza “Moskva šuti” proganjala je mladog časnika, koji je prkosno ali bespomoćno gledao kako revolucija ruši njegov svijet. Danas, učinio je sve kako bi on postao Moskva, ruski predsjednik, premijer i tko zna što sve ne.
“Mislim da su njegove godine u Njemačkoj ključ za razumijevanje Putina. Bez njih danas bismo imali drugačijeg Putina i drugačiju Rusiju”, kaže njemački biograf Boris Reitschuster
Lekcije tog 5. prosinca Putin nikada nije zaboravio. Ta noć mu je pokazala koliko su krhke političke elite i kako ih lako narod može zbaciti s vlasti.
O njegovom djelovanju u Istočnoj Njemačkoj malo se zna. Njegova tadašnja supruga Ljudmila ističe kako im je ipak bilo ugodno.
“Život u Dresdenu bio je puno drukčiji nego u SSSR-u. Ulice su bile čišće, ljudi su prali prozore jednom na tjedan” kaže Ljudmila no dodaje kako je zavidjela njemačkim susjedima.
“Sudeći prema tome kako su živjeli, zaposlenici Stasija imali su bolje plaće nego naši dečki. Trudili smo se štedjeti kako bismo kupili auto” rekla je Ljudmila u intervjuu 2000, kao supruga tada novog, slabo poznatog vršitelja dužnosti predsjednika.
Putinov kolega prisjeća se kako je Putin satima znao listati zapadnjačke kataloge da bi ostao u trendu te kako je uživao u “svom malom raju”.
“Standard u DDR-u bio je bolji nego u SSSR-u. Osim toga, u Njemačkoj je postojalo više različitih stranaka i struja, iako i dalje sve pod čvrstom rukom komunističke partije” prisjetio se Vladimir Usolcjev i dodao je kako je “u Rusiji izgradio političku strukturu u mnogočemu sličnu DDR-ovoj”.
Početkom listopada, stotine građana Istočne Njemačke zatražili su azil u praškom veleposlanstvu Zapadne Njemačke. Dopušten im je prolaz zapečaćenim vagonima.
U Dresdenu je ogromna masa ljudi pokušala probiti policijski kordon i ukrcati se na vlak. “Mislili smo da je nasilje neizbježno. Šef policije je rekao da je situacija nemoguća” prisjeća se tadašnji komunistički gradonačelnik Dresdena, Wolfgang Berghofer.
Zapovjednici tenkovskih postrojbi Crvene armije smještenih u gradu jasno su mu rekli da će se “pokrenuti ako Moskva naredi”
Od tada je postalo samo gore. Pad Berlinskog zida, masa koja upada u Stasi, Mihail Gorbačov koji ne želi poslati tenkove na kontrarevolucionare, Putin i njegovi kolege koji panično pale dokumente u KGB-ovoj ispostavi… Dva tjedna kasnije Helmut Kohl u Dresdenu je održao povijesni govor. Pohvalio je Gorbačova što nije poslao tenkove, ujedinjenje se činilo neizbježnim. Taj govor je bio važna lekcija za Putina.
Kohl je koristio riječi poput “očevina”, “domovina” i ostale domoljubne fraze koje su praktički bile zabranjene u Njemačkoj politici još od sloma nacizma.
Slijedio je pad Berlinskog zida, upad mase u Stasi, Mihail Gorbačov ni želi poslati tenkove na kontrarevolucionare, Putin i njegovi kolege panično pale dokumente u KGB-ovoj ispostavi (…) Putin se vratio kući
“Jedan prijatelj im je darovao 20 godina staru perilicu. S tim su se vraćali u Lenjingrad. Postajao je snažan dojam da je služio svojoj domovini, a nije imao ništa za pokazati” kaže Maša Gessen, biografkinja i žestoka protivnica Putina.
Vratio se u zemlju koju nije prepoznavao niti želio prihvatiti. Umjesto svjetske velesile, vratio se u državu uništenog gospodarstva. Želja za obnavljanjem sovjetskog imperija kod Putina nije samo megalomanska politička težnja nego i rješavanje osobne traume.
Nakon povratka iz Dresdena, bivši agent KGB-a morao je neko vrijeme raditi kao taksist, zatim je postao pomoćnik gradonačelnika, a potom seli u Moskvu i započinje vrtoglavi uspon do vlasti. Upravo zahvaljujući mreži suradnika koju je izgradio u Dresdenu
Putinova sklonost nasilju i želja da se nametne, tvrde njegovi biografi, seže daleko dublje. Jedan od najvrednijih svjedoka Putinove osobnosti je Vera Gurevič, nekoć njegova učiteljica u osnovnoj školi.
“Na prvoj fotografiji je on u sedmom razredu. U to vrijeme sam i ja bila još sasvim mlada. Putin tada nije bio nešto snažan, ali je bio vrlo drzak. Stalno bi nekome dokazivao da je iznad njega, razmetao se kako bi dokazao da je u stanju obraniti se od nekoga. Što je (kasnije) postajao moćniji, to se sve jasnije ispoljavala ta njegova karakterna osobina”, tako je 2000. godine Putinova govorila za Spiegel TV.
Njena svjedočanstva su se posljednja dva desetljeća pomno bilježila, što je više prolazilo vrijeme, sve su se ozbiljnije i analizirala. Jedan od upečatljivijih opisa mladog Putina je i slučaj iz doba kad je imao 14 godina i u nekoj tučnjavi svom školskom kolegi – slomio nogu. I nije mu bilo žao.
“Rekao je da neki razumiju samo nasilje”, ispričala je Vera Gurevič kako joj je opravdao to što je učinio.
Bivša njemačka kancelarka Angela Merkela procijenila je da Putin živi u potpunom drugom svijetu, da je opsjednut obnovom ruskog carstava. Poruku “Moskva šuti”, iz vremena dok je službovao u Dresdenu, očito je preokrenuo u Moskva neće šutjeti.
No, iz vremena provedenog u Dresdenu mogao je zapamtiti i lekciju da su domoljublje i želja za slobodom moćniji od bilo kakve sile i bilo kakve ideologije. “Naša ljubav, jača je od njihovih topova”, kazao bi kardinal Franjo Kuharić.
M.M. /Foto: press
