U emisiji 55 minuta kod Željke Markić saborski zastupnik Nino Raspudić govorio je o aktzalnim temama. Izdoviji smo dvije. Prva je o Milanoviću i ubojstvu obitelji Zec.
“Nisam se libio niti kod političkih ideoloških neistomišljenika pohvaliti što se ima pohvaliti. Primjerice, Marija Selak Raspudić organizirala je projekciju filma Slavice Šnuro o roditeljima djece poginule u Domovinskom ratu. Nitko od centra na lijevo nije se pojavio. Ovi isti koji sad silno pokazuju senzibilitet u vezi smrti jednog djeteta.
Rekao sam da se djeca nisu svrstavala po politikama i po nacijama, nego da su to žrtve i ako će se mijenjati ulice da je potrebno 400 ulica. Jer zašto bi život jednog djeteta bio važniji od života drugog djeteta.
Oni kažu da je to simbol. Ali simbol čega? Da nas dovode u situaciju da ja trebam najprije njima se na njihov upit deklarirati kao ljudsko biće koje ne podržava ubojstvo djevojčice. To je on što se naziva moralno kamatarenje. Ja bi to čak nazvao samoprozvani menadžeri tuđe patnje koji onda toj priči daju jednu interpretaciju koja u temelje hrvatske države utkaje spremnost na zločin, da se ubija djevojčice.
Važna je bila Milanovićeva demistifikacija obitelji Zec jer dolazi od predsjednika koji je pobijedio kao kandidat ljevice. Možemo i SDP šute jer nemaju drugu figuru osim njega koju bi mogli kandidirati na predsjedničke izbore da ga može ugroziti pa da kaže da Milanović više nije lijevo, sad ćemo mi dati svog kandidata. Ljevica je bijedno pala na ovom testu obrane ljudskih prava kroz Covid. Teško će stradati ljevica u Hrvatskoj dugoročno zbog ovakvog pasivnog držanja uz Plenkovića i ovakav stav.
Bijes koji Milanović pokazuje u obračunima s ovom parapolitičkom civilnom scenom i njihovim akterima pokazuje da je svjestan koliko je dijelom i politički bio žrtva tog miljea. Ako uzmemo to okružje u SDP-u tada i cijele te civilne scene i medija i lijevih intelektualaca, oni su stalno SDP gurali u tu jednu vrstu radikalizma i ideologije jugoslavenskog spoja što njemu to očito nije bilo prirodno. I to je jedna dugoročna politička šteta jer u SDP-u je bilo kapaciteta da postane hrvatska lijeva socijaldemokratska opcija, a ne samo puki sljednik jugoslavenskog totalitarizma koji se sad samo prikačio na genderističke i druge ideologije.”
Druga tema je Hrvoje Zekanović.
“S odmakom godina vidi se kontinuitet postupanja gospodina Zekanovića. Ono što je meni bilo znakovito u ovoj situaciji kriminalnog izbora novog ravnatelja HRT-a. Gospodin Šveb, koji je već teško oštetio HRT jer nije izvršio nalog čelništva HRT-a da aplicira za prijenos Svjetskog rukometnog prvenstva, a prijenos dobiva RTL, da bi kasnijih godina Švebove firme surađivale s tim istim RTL-om.
Kasnije, u izboru Šveba za ravnatelja HRT-a sve je od početka bilo nelegalno. Onda je bio cirkus oko Saborskog odbora za informiranje gdje se glasalo, a na kojoj je bilo samo pet nazočnih od 13 članova. Blokirali smo saborku govornicu zbog protuzakonitog i protustatutarnog glasanja. I pokazalo se da smo bili u pravu jer saborski Odbor za Ustav i poslovnik poništio je ovo što su radili. Time smo barem uspjeli pred fokus javnosti iznijeti što se radi i kako izabiru Šveba.
Nakon svega toga, slušam od Zekanovića u Saboru i gledamo istu stvar koju HDZ-ov PR pušta – da je to cirkus, a nije cirkus kad su kršili poslovnik.
Mi smo branili ustavnopravni poredak Republike Hrvatske u tom trenutku. Reagirao sam i burno mu rekao da za razliku od njega koji je HDZ-ova oporba mi smo oporba HDZ-u. I da HDZ upravo treba takve kao on – pseudoporbu kakva on jest.
On se žetonizirao davno. Samo je tražio nekakav povod da ima kao neki moralni rezon zašto sad odlazi iz te opcije i priklanja se Plenkoviću i većini.”
M.M. /Foto: 55minuta
