Nakon što je osvojio niz medalja u muškoj konkurenciji u dizanju utega, Novozelanđanin Gavin Hubbard (39) je nastavio karijeru kao ‘žena’ postavši priča dana na Commonwealth Igrama u australskom Gold Coastu.
Hubbard, 39-godišnji muškarac, bivši prvak u dizanju utega u muškoj kategoriji, u svojim tridesetim godinama odlučio se za tretman ženskim spolnim hormonima, čime je, iako je muškarac, zadovoljio uvjete Međunarodnog olimpijskog odbora za natjecanje u ženskoj kategoriji.
Do sada je u ženskoj konkurenciji osvojio nekoliko medalja, među kojima i dva srebra na svjetskom prvenstvu prošle godine u američkom Austinu.
Bio i među glavnim favoritima u konkurenciji žena za odličje na Commonwealth Igrama. Nakon trzaja je bio u uvjerljivom vodstvu u ženskoj konkurenciji, međutim kod izbačaja je teško ozlijedio lakat, popucali su mu ligamenti, pa je tako propustio osvojiti još jedno odličje natječući se sa ženama.
Niti jedan savez nije uložio službeni prigovor međutim ostale ekipe na Igrama Commonwealtha izjavile su kako smatraju da taj nastup nije pošten.
“Muškarac je muškarac, a žena je žena. Znam da se posljednjih godina događaju mnoge promjene, ali Laurel je nekada bila prvak u muškoj konkurenciji,” najglasniji u otporu bio je izbornik samoanske reprezentacije Jerry Wallwork.
“Njezin slučaj je prihvaćen na najvišim razinama, ali to nije pošteno,” dodao je.
Oglasio se i šef Misije Republike Nauru, otočne države u Tihom oceanu.
“Laurel je počela dizati utege kao muškarac i ima iskustvo u dizanju utega kao muškarca, a zatim je nastavila kao žena. Smatramo da je to nepošteno i da joj to daje nepravednu prednost,” kazao je dr. Kieren Kweke.
Iz novozelandske reprezentacije su poručili kako su poštovali sva pravila i kako je razina testosterona ispravna.
Podršku su pružili i iz Instituta za dizanje utega Oceanije.
“Ne možete zaustaviti kritike, ali učinila je ono što joj je potrebno, pa joj pružite priliku i pustite je da nastavi”, kazao je tajnik Paul Coffa.
Već je nadmoćno pobjeđivao u ženskoj konkurenciji 19. ožujka 2017. kada je na međunarodnom natjecanju u Australiji podigao 268 kg, čak 10 kg više (što u dizanju utega predstavlja veliku razliku) od drugoplasirane dizačice Deborah Acasona koja je tom prigodom izjavila:
„Svi zaslužujemo imati jednake šanse. Teško je kad vjerujete da nemate [jednake šanse]. Ako nismo na istom, zašto se bavimo ovim sportom?”
Što kažu pravila?
Prema Međunarodnom olimpijskom odboru, muškarac se može natjecati u ženskoj kategoriji pod uvjetom da u periodu od jedne godine prije prvog natjecanja te sve do kraja natjecateljske karijere održava razinu testosterona ispod 10 nanomola po litri.
Međutim, MOO zanemaruje važne znanstvene činjenice prema kojima promjena razine spolnih hormona kod muškaraca ne može promijeniti već izgrađene tjelesne predispozicije – kosti i mišiće.
Muškaraci i žene su fiziološki različiti i te razlike jednostavno nije moguće izbrisati.
Kada se radi o trčanju, muškarci su u načelu brži od žena objašnjeno u izdanju časopisa Runner’s World iz 2015.:
„Na svakoj udaljenosti do maratona, razlika između svjetskih rekorda muškaraca i žena iznosi 9 do 10% – a kod rekreacijskih je trkača razlika slična ili čak veća.” Profesor bioloških znanosti sa Sveučilišta Ohio, Chris Schwirian, rekao je za Runner’s World:
„Muškarci postižu bolje rekorde na 100 do 800 metara uglavnom zato što muškarci u prosjeku imaju veću mišićnu masu, a velik su dio toga brzotrzajni mišići, što im omogućuje da postižu veću snagu i brzinu i anaerobno proizvode energiju. Na svim udaljenostima većim od 800 metara glavni je uzrok razlike viši prosječni anaerobni prag muškaraca (VO2max), zato što oni u načelu imaju manje tjelesne masti, više hemoglobina i mišićne mase te veća srca i pluća nego žene.”
Muškarci u prosjeku imaju duže i veće kosti, što im daje mehaničke prednosti pred ženama, budući da imaju veću težinu, visinu i šire koštane okvire kao potporu mišićima. Njihove su kosti također gušće te imaju čvršće ligamente, što ih čini manje podložnima sportskim povredama.
R.I. /Foto: Twitter
