U SDP-u su ruke od Davora Bernardića digli i Zlatko Komadina i Rajko Ostojić, dvojica potpredsjednika SDP-a koji su dosad u javnim nastupima branili šefa SDP-a.
Okidač je za promjenu stava je Berino NEW BAR pitanje “Di su pare” na saborskom aktualcu kojim je još jednom demostrirao svojke domete. Ponašanjem u Saboru Bero je više sličio na kandidata za predsjednik razredne zajednice nekon provincijalnoj školi, nego kao vođa oporbe.
O stanju u SDPU-u znakovit intervjuu koji je jučer Večernjem listu dao krapinsko-zagorski župan Željko Kolar, koji je slovio kao blizak šefu stranke. Kazao je da je stvar otišla malo predaleko i da, ako se stanje u SDP-u ne smiri nakon konvencije, a potom i nakon izbora za vodstva županijskih organizacija, ne vidi drugo rješenje osim izbora za novog šefa SDP-a
Važno je naglasiti da je Kolar, uz Zlatka Komadinu, jedini SDP-ov župan, a Krapinsko-zagorska županija, uz Rijeku, slovi kao utvrda SDP-a.
Kolarov istup može se tumačiti i kao pokušaj smirivanja strasti s obzirom na to da neki rušenje Bernardića predviđaju već na stranačkoj konvenciji sredinom veljače. No SDP se boji da bi to bio bi to opasan udarac za stanku ali su svjesni da će stranka tonuti sve doblje ako ne naprave ozbiljne kadrovske promjene. Svakom od njih je jasno da Bernadić SDP vodi u propast.
U SDP-u se još od odlaska Zorana Milanovića spominje da bi Tonino Picula bio najbolje rješnje za stranku. Pomirljiv je, diplomatičan, sklon suradnji (“uključiv a ne isključiv” rekli bi) ali i komotan pa ne želi napustiti Bruxelles. Zna koliko je mukotrpan posao voditi stranku, radio bi trostruko više za upola nižu plaću. A primanja, od prosječno 6.700 eura mjesečno (oko 50.000 kuna), teško se odreći.
Večernji list navodi da se osim Picule u SDP-u razgovara i o Sinišu Hajdašu Dončiću, koji ima jaku stranačku bazu, ali i Peđi Grbinu, koji je protiv Bernardića istupio još u rujnu. Spominje se i Mirando Mrsić, koji je prvi javno kazao da želi preuzeti SDP, no više su šanse imali Srbi u “Oluji” nego da će Mirando Mrsić preuzeti SDP. Mrsiću bi se jedino radovali u HDZ-u. S takvim hohštapletom i javnim prevarantom SDP bi potonuo brže nego s Bernardićem.
Jedini kandidat koji bi SDP mogao vratiti ozbiljnost i javni autoritet je Joško Klisović, utjecajni SDP-ovac, šef ureda bivšeg predsjednika Ive Josipovića i kum Zorana Milanovića.
Kod njega je problem nikad javno nije pokazivao želju za preuzimanje SDP-a. No dio ljudi u stranci vide kao nasljednika Davora Bernardića i sve češće spominju njegovo ime.
Joško Klisović je u Vladi premijera Zorana Milanovića bio zamjenik ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić i slovio je kao SDP-ov ministar u sjeni. Danas je saborski je zastupnik i potpredsjednik parlamentarnog Odbora za vanjsku politiku.
Svojedobno je u bvanjskih poslovima osmislio i realizirao koncept gospodarske diplomacije, kojim su poduzetnici, za razliku od ovog koji vodi HDZ-ova ministrica Marija Pejčinović Burić, izrazito nezadovoljni. taj sektor u vanjskih poslvoima nakrcan je uhljebima koji “lijepo izgledaju a ništa ne rade”. Web stranicu Ministarstva, gdje bi trebale biti važne infromacijer, nisu ažurirali gotovo godinu dana, a diplomatska mreža Hrvatske, jedina državna služba s infrastrukturom u inozemstvu je poput mrtvog kapitala.
No, problem s Klisovićm i mogao biti, barem što se SDP-a tiče, je što ima veći autorite u javnosti nego u stranci.
M. Marković/foto:
