Politički doajen Vladimir Šeks u razgovoru za HRT-ovu emisiju “Iza zavjese” govorio je o Sanaderu, Tuđmanu, Glavašu, Manoliću, lustraciji i otvaranju arhiva.
Istaknuo je kako je ono na čemu su zakazale hrvatske politke nakon 2000. godine – oživotvorenje Hrvatske kao socijalne države. Hrvatska se prazni, odumire, Hrvatska se nalazi pred jednim izazovom – vodi se posebna bitka za Hrvatsku – da se sačuva. Egzodus hrvatske mladeži je biblijskih razmjera, naglasio je Šeks.
Na pitanje zašto lustracija nije provedena nakon Oluje, nakon Daytona, Šeks je rekao kako se predsjednik Tuđman u to vrijeme držao „one devize“ da je jedno od temelja stvaranja hrvatske države – pomirba zavađenog i suprotstavljenog hrvatstva.
Na tvrdnje Josipa Manolića da je Udba stvorila Hrvatsku Šeks podgovara:
Ta teza da je Tuđman projekt Udbe i da je hrvatska država projekt udbe je jedna od onih laži stoljeća. Nikada se u historiografiji nije pojavila takva morbidna teza. To je jedna opačina. On ne samo da nije projekt Udbe, već su ga oni progonili, utamničili i osudili ga. Sve do 1990. su ga vlasti osudile na prisilnu šutnju i zabranu javnog nastupanja. Svojom borbom je dobio mjesto kod demokratskih medija i demokratskih zemalja.
Uspio je steći simpatije kao politički disident. Režim mu je morao dati putovnicu s kojom je započeo projekt za samostalnu Hrvatsku. Kada bi navedena teza bila točna to bi značilo da je Domovinski rat bio beskoristan jer je Udba stvorila Hrvatsku. Ovdje se radi o osvetničkom sindromu jer Manolić Tuđmanu ne može zaboraviti način na koji ga je 1993. udaljio od vlasti.
Zašto Hrvatska nije provela lustraciju nakon Oluje ili Daytona?
Tuđman je smatrao da su oni koji su bili dio starog režima, dio represivnog partijskog aparata, da oni koji su se priklonili i aktivno sudjelovali u stvaranju hrvatske države a je to već jedan oblik lustracije. Time što su ratovali protiv starog režima da je već izvršena lustracija. Zato je on uzeo velik dio Udbe u svoje redove, jer su oni djelovali za hrvatsku pobjedu. No, priznajem da se zakasnilo.
Puno je razloga zašto se lustracija nije provela ranije, ali još nije kasno. Prvo, trebamo otvoriti sve arhive iz jugosavenskog komunističkog razdoblja. 0d 1945. do 1990. godine, arhive Udbe. Tu bi Hrvatska trebala postupiti kao i Njemačka – da se osnuje Povjerenstvo s nauglednijim ekspertima gdje će se na znanstveni način doći do toga da se jedan i drugi totalitaran režim razmotri i da se provede lustracija.
Je li bilo sankcija?
Da, imali su sankcije. Jedna je stvar kaznene odgovornosti za one koji su naređivali politička ubojstva, za tzv. klasične zločine i ubojstva. Zatim, treba vidjeti gdje su pripadnici Udbe i KOS-a, odnosno njegovi agenti sve kršili temeljna ljudska prava.To znači da bi pogledom u arhive Udbe Povjerenstvo ispitalo svaki slučaj i utvrdilo da li se radi o autentičnim dosjeima jer su oni falsificirali dosjee i događaje. To povjerenstvo treba sve ispitati i javno obznaniti ako je netko kršio ta prava. I u hrvatskom pravosudnom sustavu suci kažu da su provodili zakone i da nisu krivi. Bilo je i novinara koji su izigravali i domaće zakone i sudjelovali u režiranju montiranih političkih procesa.
Kako komentirate pokušaj državnog udara na Tuđmana?
Tuđman je 1992. godine odlučio potpuno minimalizirati Stjepana Mesića. Mesić je došao u sukob s Tuđmanom jer nije djelovao kako je to predviđeno po političkom sustavu. Kulminiralo je kada se Mesić priklonio onima koji nisu shvatili bit pomirbe. Važna je bila država, a ne režim. Tu je Mesić s Manolićem zanemarivao desno krilo. Manolić je pak bio nešto drugo – on je bio mozak i strateg cijele operacije koja je išla za smanjivanjem Tuđmanovih ovlasti. Tuđman mu je rekao da Amerikanci i zapadni svijet traže dekomunizaciju, a on je bio dio komunističkog režima kojeg se nije oterasio. To su bili razgovori između Tuđmana i Manolića. Tuđman mu je ponudio mjesto da ide u Ustavni sud i u Županijski dom, no on se s time nije mirio. 1994. je Manolić isključen iz HDZ-a.
S Mesićem ste u dobrim odnosima.
Mi imamo povijest koja seže već 50 godina. Bilo je tu uspona i padova. Najžešći konflikt smo imali 1992. i 1993. godine. Nakon 2000. je Sabor RH, to jest, sve političke stranke donio odluku da se Mesić odlikuje. S druge strane, HDZ je mene predložio predsjedniku Republike Stjepanu Mesiću za drugo državno najveće odličje.
Što danas mislite o njemu?
Ne treba zaboraviti da se Mesić nakon što je nestao iz politke 1994. kao feniks 2000. uzdigao i bio izabran za predsjednika Republike i dobio drugi mandat. Da nije bilo ograničenja dobio bi i treći. Čudno je da je hrvatski narod zaboravio što je bilo 1994. Otkrivanje ovih zadnjih dijelova baca jedno novo svjetlo i govori o tome da je Mesić govorio ono što su neki željeli čuti.
Zašto je HDZ izgubio izbore 3. siječnja 2000. i kako gledate na te povijesno ključne momente?
HDZ je zanemario borbu protiv kriminala i korupcije. Tada se u hrvatskoj javnsoti steklo uvjerenje da su oni blizu HDZ-a zaštićeni od zakona. Pojavile su se kriminalne radnje, a nije bilo reakcije.
Uz to, presudila je i smanjena osjetljivost na socijalne probleme – težak položaj umirovljenika, nezaposlenih…bahatost vladajućih.
Zašto ste tako jednoznačno bili protiv Pašalića? Jeste li danas sigurni u to da je Sanader bio bolje rješenje za predsjednika HDZ-a?
Smatrao sam da smo još obilježeni raznim negativnim refleksima iz prošlosti i da tada Pašalić ne treba biti kandidat za predsjednika HDZ-a. Istovremeno sam držao da Sanader ima sve refenrecije za jednog kompetentnog političkog vođu. On je bio dobar izbor. Visoko je podigao rejting HDZ-a i pod njegovim vodstvom smo pobijedili na izborima. No, nažalost nije se trebalo ići na to da se isključi Pašalića.
Zbog čega je Sanader abdicirao?
Ne znam. Bilo bi neodgovorno da iznosim razne spekulacije i teorije. Onaj dan kada je odlazio smišljao sam razloge kako ga odgovoriti od toga. Kada sam došao kod njega u stan s Lukom Bebićem Sanader je rekao da će dati ostavku i da o tome nema rasprave. Nije je i bilo. Rekao je da je on svoju dionicu ispunio. To su bili razlozi. Sigurno da postoje i drugi razlozi, no to ćemo tek čuti.
Optužili su vas da je HDZ 2011. kao stranka predlažio samo jednog kandidata za Sanadarovog nasljednika.
Ja sam htio da Predsjedništvo HDZ-a predloži Jadranku Kosor kao kandidatkinju za predsjednicu, što nije isključivalo da se netko treći kandidira.
Je li točno da ste Andriju Hebranga htjeli izbaciti iz HDZ-a?
Nije točno. Imamo dobre odnose. Onaj dan kada je u Saboru stavljena knjiga žalosti za Đurom Brodarcem. Njegova smrt je bila posljedica njegovog tretmana u istražnom zatvoru. Tada je Hebrang napisao da je njegova smrt pokazatelj da vlada ide u krivom smjeru. Ja sam to demantirao i Hebranga je to uzrujalo. Rekao sam mu da ne može tako govorti kao član HDZ-a i da je pogriješio.
Vaš stav o Karamarku?
Karamarko je napravio jednu političku pogrešku. Nije bilo političkog razloga da traži moje micanje s mjesta potpredsjednika Sabora. Dao sam ostavku da izbjegnem poniženje smjene. Iskusnih ljudi se ne treba rješavati. Došao sam s njim u jedan kritički rakurs kada je prokockao jednu političku pobjedu. Upustio se u teme iz prošlosti i tada je morao u suradnju s Mostom. Zamjeram mu što je obmanuo Predsjedništvo stranke i Odbor da će uspjeti u preslagivanju. Nagovorio ih je da sruše vlastitu vladu i da idu na izbore. Time je zavarao većina zastupnika HDZ-a. Riskirao je i taj rizik je mogao značiti poraz HDZ-a. Plenković je prepoznao da je riskantna igra dovela do toga da HDZ može potonuti. Dao je izjavu da HDZ ne može biti taoc jednog čovjeka i zadobio povjerenje stranke.
Gdje bi smjestili Plenkovića i današnji HDZ?
Andrej Plenković je uspio postrojiti HDZ kao jednu umjerenu konzervativnu stranku. Vodi vladu na izvrstan način, tako da osiguava stabilnost. Vrlo vješto upravlja i kormilari hrvatskim brodom. Bitna je stabilnost i uravnoteženost. On je predvodnik i izdanak jedne moderne napredne demokratske Hrvatske.
Na pitanje je li Glavaš za njega svetac ili zločinac, Šeks je rekao kako je Glavaš nesporno jedan od heroja Domovinskog rata.
On je heroj Domovinskog rata. Ima zasluge za obranu Hrvatske u onim najkritičnijim dijelovima Hrvatske. On je jedan od najvažnijih ljudi koji je političkim i vojničkim djelovanjem pružio otpor i zaustavio agresorsku silu. Ja vjerujem u njegovu nevinost i mislim da će se to u konačnici dokazati.
Bio je organizator obrane, ne samo u Osijeku nego u cijeloj istočnoj Slavoniji. On ima goleme i neizmjerne zasluge za obranu Hrvatske. Je li kriv u nekom drugom smislu – ja mislim da nije, vjerujem u njegovu nevinost i mislim da će se to u konačnici i dokazati.
