Silvana Oruč Ivoš u petak je bila izaslanica predsjednice Kolinde Grabar Kitarović na obljetnici partizanskog pokolja u šumi Lug kod Bjelovara.
Naglasila je da su poratni zločini počinjeni na 940 mjesta diljem Hrvatske su sustavno planirani i iznimno brutalni, da trebamo podsjećati na njih, ali ne zbog širenja mržnje nego u traganju za istinom.
O tužnoj obljetnici oglasila se na Facebook profilu.
“Jučer sam kao izaslanica predsjednice Republike Hrvatske, gospođe Kolinde Grabar-Kitarović nazočila obilježavanju spomena na tragične žrtve partizanskih zločina počinjenih u svibnju 1945. godine u šumi Lug kod Bjelovara.
Tom sam prigodom kazala:
‘Zločini počinjeni ovdje u šumi Lug, oni počinjeni na 72 gubilišta u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, kao i na 940 mjesta diljem Hrvatske, te na stotinjak mjesta u Sloveniji, na trasi Križnoga puta, u svibnju i lipnju 1945. – imaju isti obrazac. A to je da su bili sustavno planirani, iznimno brutalni, da je među njihovim žrtvama bilo djece, žene, staraca, te da su i počinitelji i nalogodavci – partizanska Titova vojska te njegove službe OZNA i UDBA – ostali nekažnjeni.
Samo na ovom spomeničkom području pokopana su 293 ostatka dosad prešućivanih žrtava poraća. Nedužnih ljudi, pa i cijelih obitelji, ubijenih bez ikakvog suđenja. Njihova jedina krivica je bila ta što su domoljubi, Hrvati. Što su voljeli svoj narod i Katoličku crkvu. Pogubljeni su mučki, bez svjedoka, daleko od očiju javnosti, u šumama i skrovitim mjestima. A i oni svjedoci koji su znali ili naslućivali što se dogodilo, koji su čuli vapaje i krikove hrvatskih mučenika, u strahu za vlastiti i živote obitelji – morali su šutjeti.
I tako gotovo 45 godina. Tek je 1992. na ovom je području započelo iskapanje grobnih jama, a 2006. dio žrtava našao je mir i spokoj u obilježenom dostojnom počivalištu.
No to nije slučaj sa stotinama tisuća drugih hrvatskih domoljuba.
Bivša država i njen represivan aparat svoje su krvave tragove u obliku povijesnih krivotvorina u hrvatskoj historiografiji ostavili puno prije Domovinskog rata. Na žalost, osamostaljenjem Hrvatske mnoge su povijesne krivotvorine nastavile egzistirati. A brojne tragične sudbine nedužnih hrvatskih domoljuba ostale su skrivene i – zaboravljene.
Ni dan danas na pravi se način nisu osudila zbivanja iz vremena poraća 1945. i komunističkog totalitarizma godinama kasnije. Uspostavom komunističke diktature i nametanjem partijskog jednoumlja federalna Hrvatska odvojila se od europskog civilizacijskog kruga kojem je do tada pripadala, a novi okrutni režim počeo provoditi masovni progon političkih i drugih neistomišljenika.
Pod parolom klasne borbe koja je bila neodvojivi dio komunističke ideologije, počinjeni su najbrutalniji zločini, zločini genocidnoga razmjera kao što su pokolji na trasi Križnog puta. Oni koji su bili nepodobni zbog vjere i pripadnosti Katoličkoj Crkvi, političkih uvjerenja ili zagovaranja nacionalne države, domoljubi, intelektualci i umjetnici, državni službenici NDH, njima bliske osobe, obitelji, djeca – okrutno su smaknuti.
Komunistički partizani smatrali su da se sa svima njima u poraću i kasnije moglo raditi što god ih je volja i upravo su tako postupali.
Danima nakon završetka Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj je nakon masovnih ubojstava, došlo do masovne nacionalizacije privatne imovine, poljoprivrednih zemljišta i cijele industrije. Sve se to radilo pod krinkom tobožnjeg obračuna s ostatcima fašizma u Hrvatskoj, a zapravo da bi se uništili intelektualci, slobodno misleći ljudi i da bi se istodobno na njihova mjesta stavili oni koji su bili u razini kulturne i ljudske ispodprosječnosti.
Na žalost, danas, 73 godine nakon počinjenih zločina, krivci nisu odgovarali. Najveći broj nedužnih žrtava još uvijek nije našao mir.
Danas, s ovog mjesta ne širimo mržnju prema krivcima i ne pozivamo na osvetu. Ali vapimo i pozivamo na istinu. To je minimum onoga što, uz molitvu, moramo napraviti za sve one koji su mučki ubijeni u poraću 1945. i kasnije.
No isto tako, treba javno reći da je danas – kada znamo što je komunistički režim napravio – neprihvatljivo, ostaviti slobodnu mogućnost da se u javnom prostoru koriste simboli tog režima koji je iza sebe od 1945. pa i tijekom Domovinskog rata, ostavio krvave žrtve. Nenormalno i ponižavajuće za sve žrtve, ali i za sve uljudbene snage da se danas, u demokratskoj Hrvatskoj, vrijednosni sudovi tog režima ne samo nameću, nego imaju veliki prostor u javnosti.
Nedužni hrvatski mučenici, koji su stradali kao žrtve ideologije komunističkog totalitarnog sustava i njegovih vođa, obvezuju nas da napravimo sve kako bi zaustavili krivotvorenje povijesti. Zaslužuju da istina o njima ali i o njihovim krvnicima izađe iz ovih tužnih i krvlju natopljenih šuma i postane – javna. Uložimo sve napore da se istraže grobišta i popišu žrtve partizanskih zločina. Ponavljam, ne radi osvete, nego istine kako bi žrtvama vratili dostojanstvo. Sve drugo je moralna i civilizacijska sramota.
Svim žrtvama neka je laka hrvatska zemlja. Počivali u miru Božjem!'”, napisala je Silvana Oruč Ivoš.
MP/Foto:Facebook
