“Moj prilazak policajcu ispred Vlade Republike Srbije je bila reakcija na to što se smijao ženi dok je plakala”, kaže Dunja Cvejanov, čiji su pogled na proscjedimad Vlade Srbije zapamtili svi.
U moru utisaka, fotografija, snimaka, pokliča, akcija, jedna od slika kojom će se pamtiti protesti 2024/2025 je ona kad studentica s ispruženim crvenim rukama gleda policajca odlučno i ljutito da mu je ostalo samo da spusti glavu. Iza se vidi transprate na kojem piše “Ne bi bilo ove krvi da je sve bilo po zakonu“, što je stih iz Balaševićeve pjesme Ne lomite mi bagrenje.
Mjesto radnje je plato ispred zgrade Vlada Republike Srbije u Beogradu, vrijeme 3. studeni 2024., a povod prosvjed zbog pada nadstrešnice u Novom Sadu 1. studenog kad je poginulo 15 osoba, uključujući šestogodišnje dijete, dok su dvije osobe teško ozlijeđene.
U sceni koja je opisala emocije i stanje stotina tisuća ljudi u Srbiji, glavnu „ulogu“ je imala studentkinja druge godine produkcije na Akademiji umetnosti u Beogradu Dunja Cvejanov. Ona je za portal N1, u trenucima dok se spremala za polazak u šetnju od Beograda do Novog Sada, dugu 80 kilometara, opisala taj događaj iz njenog ugla.
Na početku Dunja otkriva da je, iako sada živi u Beogradu, vezana za Novi Sad jer je u tom gradu odrasla.
“Često sam prolazila ispod nadstrešnice željezničke stanice, a tog dana su prošli tuda i moji prijatelji. Zahvalna sam što su oni dobro. Bila sam svjesna da je tu mogao stajati bilo kod od nas. Osjećaj koji sam nosila u sebi tog dana bio je neopisiv, nikada nisam osjećala toliki bijes i tugu u isto vrijeme“, kaže Dunja za N1.
Navodi da su na društvenim mrežama vidjeli da se organizira prosvjed i najavili su da ponesemo crvenu boju što smo i uradili.
Tuga i bol sada su prerasli u ljutnju i bijes
Kako kaže, tokom prosvjedne šetnje jedna gospođa ih je pitala da li imaju crveni karmin da oboji šaku što joj je dalo ideju da navuče rukavice i oboji ih u crveno.
“Cijeli događaj je bio veoma spontan. Malo je reći da su ljudi bili potreseni i bjesni. Svrstala bih taj prosvjed u jedan od najemotivnijih na kom sam prisustvovala. Naime, kordon policije je stajao ispred Republičkoj javnog tužilaštva gdje je nastala jedna od tih fotografija. Moja potreba da priđem policiji i da stanem ispred njih je odgovor na njihovu reakciju na nas. Nisam mogla podnijeti njihove podrugljive poglede i osmijehe“, kaže Dunja.
“Moj prilazak policajcu ispred zrade vlade je bila reakcija na to što se smijao ženi dok je plakala. Nakon toga je nastala fotografija njega sa spuštenom glavom.”
Kako kaže, nije mogla ni pretpostaviti, niti je razmišljala o tome kakav će efekt izazvati ta fotografija i koliko će je ljudi vidjeti.
“Tuga i bol koja se osjećala tijekom prvog protesta sada su prerasli u ljutnju i bijes, i sve dok ne prekinu da nas gaze na ulicama svakodnevno, emocije se neće ni mijenjati”, poručuje Dunja.
“Nemamo prostora za apolitičnost”
Govoreći o motivaciji, Dunja kaže da je odrasla uz roditelje koji su je naučili da uvijek treba biti pravičan, da šutnja nikad nije rješenje i da ako želim da promijenim nešto u svom okruženju, moram da počnem od sebe.
“Vodeći se time, cijeli život sam aktivni sudionik na svim prosvjedima. U tome i leži motivacija za moj aktivizam tijekom ovih studentskih akcija. Ja, kao jedna od njih, student u Beogradu, osjećam dužnost biti među svojim kolegama danas. Smatram da više nemamo prostora za apolitičnost i da se ova zemlja može dići iz letargije samo ujedinjenjem. Potrebno je vratiti nadu u bolje sutra i pokazati ljudima da sloga i jedinstvo i dalje postoji“, naglašava Dunja.
Kaže kako se nada da je javnost do sada shvatila da među studentima ne postoji vođa.
“Demokracija je trenutačno najbitniji adut među studentima i drugačije ne bismo bili ovdje gdje jesmo. Baš zbog toga što ne postoji vođa, mi studenti vam ni ne možemo reći kuda ćemo dalje, strpljivo čekamo dalje planove, aktivno sudjelujemo na plenumima i dajemo sve što je u našoj moći da dođemo do našeg cilja. Do ispunjenja svih zahtjeva i do sistema u državi koji nama obećava sigurnost i funkcionalan život“, zaključuje Dunja Cvejanov.
D.M. /Foto: M. Risović
