Nakon što je Radio Drava donijela sramotnu odluku ( i time se javno pohvalila) da zbog stavova o cijepljenju (i čipiranju) neće puštati pjesme Tonyja Cetinskog, očekivali smo da će reagirati kolege glazbenici, da će reagirati ZAMP i Hrvatska glazbena unija, da će reagirati strukovne udruge – Hrvatsko novinarsko društvo i Hrvatski novinari i publicisti, no nitko se još uvijek nije oglasio.
Mi smo na Maxportalu pozvali sve da bojkotiraju Radio Dravu zbog cenzure Cetinskog, ali i da bojkotiraju sve proizvode i usluge tvrtki koje se oglašavaju na toj radio postaji. Dok ne ponište tu odluku, ispričaju se Tonyju i javnosti.
Na odluku Radio Drave reagirao je Siniša Kovačić, bivši ravnatelj HRT-a, danas glavni urednik Hrvatske katoličke mreže, koji je karijeru počeo na Radio Dravi, radiju koji je danas u vlasništvu bivšeg ministra Damira Polančca.
Kovačić je na Facebooku napisao:
[Cenzura radija Damira Polančeca]Kao što većina vas zna moji novinarski počeci vezani su za Radio Dravu. Tamo sam počeo davne 1994. godine svoje prve radijske korake. Nije bilo lako, ali predvođeni Kapustom, Bojkom, Sandrom, Bernardom i brojnim drugim entuzijastima osvojili smo srca Podravaca, pomutili pamet mnogima, toliko da su na nas poslali policiju. S razlogom, Radio Drava nije imala koncesiju.
Radila je kao i većina novopokrenutih radiopostaja – na divlje. Međutim, bunt građana i moja mladenačka ludost uspjeli su spriječiti pečačenje omiljenog radija.
U tim teškim trenucima bila nam je važna svačija podrška, a među prvima dobili smo je od Tonyja Cetinskog.
Te 95. godine uz ET bio je najpopularniji izvođač. Bili smo mu zahvalni do neba, rado vrtili sve njegove hitove. Damir Polančec istovremeno je tek gazio svoje prve menadžerske korake u Podravci, nije bio ni blizu Radio Dravi.
Godine su prolazile, zahvaljujući razvoju demokracije u Hrvatskoj i poštivanju Opće deklaracije o ljudskim pravima koja u članku 19. definira da “svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice” Radio Drava je legalizirana.
Bili smo sretni, otvarao se šampanjac, slavilo se.
Mene je nakon toga put odnio prema Zagrebu i HRT-u, a gotovo paralelno Tonyja Cetinskog prema Koprivnici. Na poziv Podravskog sunca i ravnatelja, nažalost pokojnog Pere Ivegeša, uz punu podršku tadašnje potpredsjednice Vlade SDP-ovke Željke Antunović, Tony je nekoliko godina na datum svog velikog hita 23. prosinca punio sportsku dvoranu u KC i honorar darivao za završetak te škole za djecu s poteškoćama u razvoju.
Ne znam je li mu se Grad Koprivnica ikada zahvalio, do prekjučer. I to na način da je umjesto zahvalnice dobio košaricu.
Unatoč Ustavom RH zabranjenoj cenzuri, lokalni urednik, inače bez formalnog glazbenog obrazovanja, odlučio je iskoristiti autoritet iz funkcije. Osobno mu se nisu svidjeli privatni stanovi našeg vrhunskog glazbenika pa je odlučio kako Radio Drava više neće svirati pjesme Cetinskog.
I još se naknadno proglasio žrtvom.
E sad, objašnjavati njemu osobno što su to medijske slobode nema smisla. Kao ni koje su obveze svakog medija po Zakonu o elektroničkim medijima. Ali ima Damiru Polančecu. On je vlasnik Radio Drave, on ju je kupio preko tvrtke Irikon, netom prije boravka u Remetincu na odsluženju zatvorske kazne i prije čuvene izjave “Istina je voda duboka”.
E pa prema toj istini, danas bi Polančecovi rumeni obrazi trebali ponovno biti žarko crveni jer je očito zaboravio na poštivanje zakona.
Ni sam se osobno ne slažem s nekim stavovima Cetinskog koji je inače poznat po “dugom jeziku”, sjetimo se samo njegovih priča o namještanju Dore, tužbi, svađama s kolegama, ali nikada nikome nije palo napamet da ga zbog toga na HRT-u cenzurira.
Uostalom netko je dobro napisao “pa nije Cetinski doktor, već vrhunski pjevač”, sada to još samo netko treba objasniti Polančecu. Sve drugo ići će po zapovjednoj odgovornosti”, napisao je Siniša Kovačić.
M. Marković/Foto: Facebook/pxll
