Novinar crnogorskih “Vijesti” Siniša Luković odgovorio je bivšem novinaru Denisu Krniću o školskom brodu “Jadran” koji je Crna Gora 1990. ukrala iz Splita.
Krnić je reagirajući na tekst “Kako je prije 90 godina u Tivtu dočekan danas najvredniji i najznačajniji brod mornarice VCG – jedrenjak Jadran” naveo da je “Jadran do prisilnog ostanka u Tivtu bio vezan uz hrvatske gradove”, da mu je matična luka Split i da sva imovina JNA, po odluci Badinterove komisije, koju su prihvatile sve zemlje nastale raspadom Jugoslavije, pripada zemlji u kojoj se nalazi.
Naglasio je i da je Crna Gora u proračun JNA izdvajala 1,9 posto, a da je prisvojila 85 posto flote JRM.
Lukovićev odgovor Krniću:
“Uvaženi g. Krniću, drago mi je da ste kako kažete, sa zadovoljstvom pročitali moj tekst, ali mi je žao što ste, barem kada je Vaše reagiranje u pitanju, potpuno promašili njegovu poentu.
Naime, moj tekst se bavi podsjećanjem na ono što se desilo prije 90 godina kada je školski brod “Jadran” uplovio u Tivat kao njegovu prvu luku u domovini- Kraljevini Jugoslaviji u koju je tada novi jedrenjak stigao nakon delivery voyage-a iz Njemačke gdje je sagrađen.
Tekst se bavio i drugim aspektima po meni, zaista posebne veze tog broda i grada Tivta tijekom ovih devet decenija – poglavito s pet generalnih remonta tog broda koji su izvršeni u tivatskom Arsenalu (da ne pominjem pregršt manjih popravka i drugih intervencija na “Jadranu”) a koje su rađene isključivo u Tivtu, a ne ni u jednom drugom brodogradilištu na tadašnjoj jugoslavenskoj obali jadranskog mora.
Uopće se dakle, u tom tekstu nisam bavio pričom o tome koja od aktualnih država nastalih na prostoru bivše SFRJ ima preče pravo na “Jadran” kao brod koji je bio u sastavu nekadašnje Jugoslovenske Ratne Mornarice, ali razumijem da Vam je taj tekst zasmetao jer pored ostaloga, pominje i genezu ideje o kupovini ali i to kako je i od strane koga, financirana gradnja školskog broda “Jadran” 1931-33. u Njemačkoj.
Stoga shvaćam da Vam moj kako kažete, “romantizirani, nostalgijom nabijen tekst koji obiluje mnoštvom podatka”, nije baš po volji iz ugla Vašeg višegodišnjeg medijskog i društvenog aktivizma da se, kako ste to dosta puta do sada rekli, “oteti brod ‘Jadran’ vrati Hrvatskoj kao njegovom pravom vlasniku”.
I da se odmah u startu složim s Vama: točna je Vaša konstatacija “da nije bilo rata ‘Jadran’ nikad ne bi ostao u Tivtu, već bi i danas bio u svojoj matičnoj luci Lora u Splitu”.
Slažem se (s izuzetkom dijela o matičnoj luci koji ću objasniti kasnije) da bi “Jadran” u tom slučaju i danas vjerojatno služio u sklopu Centra visokih vojnih škola ratne mornarice “Maršal Tito” u ratnoj luci Lora u Splitu jer bi, da nije bilo rata, Jugoslavija i danas postojala, pa ne bi bilo potrebe da se ovih nekoliko džava nastalih na njenim razvalinama, međusobno glože oko zajedničkih stvari koje su imale jugoslavenski, a ne pojedinačno hrvatski, srpski, crnogorski, makedonski, bosanski ili slovenski karakter.
No, pošto nismo bili te sreće da ta predivna zemlja opstane, danas smo tu gdje jesmo i svako iz svog ugla, pokušava krečiti povijest, grabeći se za nešto što mu nikako ne pripada. Jednako zvanični Zagreb koji govori o “hrvatskom školskom brodu Jadran”, kao i zvanična Podgorica koja lupeta o “Jadranu kao simbolu crnogorskog pomorstva”.
I jedni i drugi su apsolutno u krivu jer školski brod “Jadran” nije ni hrvatski, ni crnogorski, ni srpski, ni slovenački, ni bosanski, ni makedonski, već je on jugoslavenski brod, kupljen još u doba Kraljevine Jugoslavije kada niti jedna od kasnijih šest republika SFRJ, nije postojala, čak ni u obliku geografskog pojma, a kamoli samostalnog političkog entiteta.
Nema spora oko činjenice da je inicijativa za nabavku novog školskog broda (budućeg “Jadrana”) potekla 1926. od pomorsko propagandne i patriotske organizacije Jadranska straža (JS) sa sjedištem u Splitu, ali se ja i Vi kolega Krniću, nećemo složiti oko nacionalne prirode zalaganja te organizacije jer Vi kažete da je ona “hrvatska inicijativa”.
“Sad će eto, i naša mornarica imati takav brod, a što je najvažnije, imat će ga kao poklon naroda, koji će njime ujedno manifestirati probuđenu želju Jugoslavena (podvukao S. L.) hoćemo da napreduje naša Ratna mornarica!” – stoji u uvodniku glasila “Jadranska straža” iz travnja 1930. dok u prosincu iste godine isti magazin sa sigurnošću piše da “neće biti rodoljubivog građanina ove zemlje” koji neće pomoći njihovu akciju za sakupljanje sredstava za gradnju broda, “akciju koja u današnjici još uvijek ozbiljnim vremenima predstavlja plebiscit jugoslavenskog naroda za svoje more, za slavenski Jadran”.
Dakle, opet ti “zli” Jugoslaveni, a ne neki partikularni Hrvati, Srbi, Crnogorci itd… Vjerojatno zbog “ignorantskog odnosa beogradske čaršije” kako Vi kažete, JS je za svog pokrovitelja imenovala prestolonasljednika Petra II Karađorđevića i redovno u Beograd slala telegrame njegovom ocu, kralju Aleksandru, zaklinjući mu se na “svoju duboku odanost i bezgraničnu vjernost”?
Sigurno zbog toga što je nesumnjivo bio etnički Hrvat, a ne uvjereni Jugoslaven, inženjer Jozo Škarica je pored ostaloga u “Jadranskoj straži” napisao: “Našem čitavom narodu služit će školski brod ‘Jadran’ na ponos, a mornarici na korist. Neka stoga ponese našu ratnu zastavu sigurno i sretno, po dalekim morima, drugim narodima na uvid”?
Druga bitna stvar, kolega Krniću, jeste ta što ugovor o gradnji broda za kojeg je s područja cijele Jugoslavije uspjela skupiti tek manje od jedne osmine (a ne jedne šestine potrebnih sredstva kako Vi kažete), nije 1931. sklopila JS, već Kraljevska Mornarica Jugoslavije (KrMJ).
Dakle, kasnije JS de iure, nije mogla KrMJ poklanjati nešto (brod) što već pripada Mornarici, iako je u tu svrhu 6. rujna 1933. u Splitu priređena cjelodnevna fešta, isključivo u propagandne svrhe. Ako je JS “Jadran” KrMJ “poklonila” 6. rujna, kao to da je već 16. srpnja u Tivtu potpisan ugovor o primopredaji broda između brodogradilišta H.C. Stulcken i predstavnika KrMJ, odnosno kako to da je Mornarica već 19. kolovoza “Jadran” upisala u svoju flotnu listu?
Ratne reparacije Njemačka je isplatila Kraljevini SHS, ali sigurno ne za ratnu štetu počinjenu na teritoriju današnje Hrvatske ili Boke Kotorske koje su 1914.-18. bile u sastavu Austro-Ugarske, dakle Centralnih sila koje je predvodila ta Njemačka, ili štete na teritoriju Crne Gore gdje se ona bukvalno i nije imala nad čime napraviti, te koja je de facto i de iure, kao država prestala postojati još u siječnju 1916.
Dakle, ratna odšteta plaćena Kraljevini SHS jeste, sviđalo se to kome ili ne, kompenzacija za štetu napravljenu od vojski Centralnih sila na teritoriju Kraljevine Srbije, kao članice Antante – saveza pobjednika u Prvom svjetskom ratu.
“Jadran” 16. srpnja 1933. nije uplovio u Makarsku, Portorož ili Dubrovnik, iako je u Gružu bilo sjedište Mornaričke vojne akademije, već u Tivat zato što je Tivat sa svojim Pomorskim arsenalom bio i ostao najvažnija i najveća vojnopomorska baza Kraljevine Jugoslavije tijekom cijelog vremena trajanja te države.
Mnogo važnije je, međutim, Vaše i insistiranje drugih krugova iz Hrvatske na “Jadranu” kao “hrvatskoj imovini” iz sukcesijske mase SFRJ – države koja taj brod nije ni kupila, već ga je naslijedila. Pritom kao vrhunski argument za takvo traženje pominjete nešto što je potpuni nonsens – tezu da je “Jadran” kao ratni brod imao “matičnu luku Lora u Splitu” i još spominjanje neke “luke upisa” u kontekstu ratnog broda.
Kolega Krniću, to je nešto što se uči na prvoj godini Pomorskog fakulteta, a ako ne vjerujete meni, pogledajte bilo koji udžbenik iz pomorskog prava, ili Pomorski enciklopediju ili leksikon i vidjet ćete da niti jedan ratni brod na svijetu nema matičnu luku, niti luku upisa. To imaju samo civilni, dakle trgovački brodovi.
Jeste li kad vidjeli da na krmi npr. topovnjače “Kralj Petar Krešimir IV” ispod imena broda stoji ispisano ime “Split” ili pak na krmi američkog nosača aviona “Gerald R. Ford” koji je nedavno pohodio Hrvatsku da ispod imena broda stoji “Norfolk”? Naravno da ne, jer ratni brodovi nemaju matičnu ili luku upisa.
Ratni brodovi se upisuju u flotnu listu države u kojoj Mornarici služe, a ona se vodi u mjestu gdje je sjedište Ministarstva obrane dotične države – stoga, ne u Splitu, Dubrovniku, Puli, Divuljama ili Šibeniku gdje je pored ostalih mjesta “Jadran” služio od 1933. do 1990, već u Zemunu, odnosno u Beogradu.
Ako pogledate sadržinu flotnih lista iz vremena Kraljevine Jugoslavije, odnosno SFRJ, u njima nećete naći ni podatke o lukama baziranja ratnih brodova koji su u tim listama upisani, iz prostog razloga što se luke baziranja ratnih brodova mijenjaju tijekom njihovog upotrebnog vijeka, u skladu s operativno-taktičkim potrebama dotične Mornarice.
Tako je i “Jadran” tijekom svog života, kronološki služio u Dubrovniku, Šibeniku, Đenovićima, Puli, Divuljama, Splitu i Tivtu, a da nijednog trenutka nije napustio vrhovnu nadležnost koju je nad brodom u konačnici imalo Ministarstvo obrane i Generalštab, a koji su tada imali sjedište u Zemunu i Beogradu.
Ako Vi, međutim, nađete u upisnicima brodova koje su od 1933. do 1991. godine vodile Lučke kapetanije u Dubrovniku, Splitu, Puli ili Šibeniku da je u njima bilo gdje i bilo kada bio upisan školski brod “Jadran” kao u njegovim tobožnjim “matičnim ili lukama upisa”, ja ću uz izvinjenje Vama, javno pojesti taj dokument, i to bez soli i papra…
I na kraju najbitnije: aneksom A Sporazuma o sukcesiji SFRJ koji su potpisale i Hrvatska i tadašnja SRJ je regulirano pitanje nasljeđivanja pokretne i nepokretne imovine bivše države.
Članu 3. tog aneksa glasi: “Pokretna materijalna državna imovina SFRJ koja se nalazila na teritoriju SFRJ prijeći će na državu sukcesora na čijoj se teritoriji ta imovina nalazila na dan kada je ova proglasila nezavisnost”. Republika Hrvatska je nezavisnost proglasila 25. lipnja 1991. a u djelo formalno tu odluku sprovela 8. listopada iste godine.
Na oba ta datuma školski brod “Jadran” kao dio pokretne imovine SFRJ nije bio na njenom teritoriju, jer se još od 15. listopada 1990. nalazio u Tivtu, na redovnom generalnom remontu.
Čak i da je dinamički plan od 18 mjeseci za njega potpuno ispoštovan (a nije) remont bi se završio tek u travnju 1992. – davno nakon što je Hrvatska već postala nezavisna država – bez “Jadrana” na svom teritoriju. Sapienti sat”, naveo je Luković u odgovoru.
Siniša Luković/Foto: S.L.
