Sjećanja fotoreportera: Bolničar u Vukovar spasio mi je život, a ja njegovu djecu

Uz Dan Hrvatske vojske i Dan državnosti u  karlovačkom Muzeju Domovinskog rata u Turnju otvorena je izložba fotografija pod nazivom “1991.” autora  Zoran Filipović Zoroa.

Zoran Filipović profesionalni je ratni fotograf i pisac, rođen u Brčkom 1959. godine. Od 1978. živi u Zagrebu gdje se posljednjih godina sve više bavi grafičkim i produkt dizajnom. Član je HKD Napredak koji još od ranih devedesetih godina prošlog stoljeća sudjelovao s Napretkom u različitim projektima koji su obilježili neke od najvažnijih događaja vezanih za hrvatski narod i stvaranje hrvatske države.

Filipović je duboko unesen u tu nedavnu prošlost. Bio je i likovni urednik knjige prvog Ustava RH, a ostvario je i niz publikacija fotografijama nastalim tijekom Domovinskog rata.

– Na početku rata sam kao i svi htio dati doprinos obrani zemlje. Išao sam se unovačiti da je branim puškom jer sam smatrao da je to najadekvatniji odgovor na agresiju kojoj smo bili izloženi. Otišao sam do generala Špegelja, kojeg sam znao, i rekao da se hoću unovačiti, a on je rekao “Ti si lud! Moram s tobom poslati dvojicu da te čuvaju. Stradat ćeš mi za tri dana. Idi raditi ono što najbolje znaš – snimaj i svjedoči i objavljuj i stvaraj sliku o ovome.” I tako sam ja umjesto puške uzeo moju kameru i prošao sam sva ratišta, kazao je Filipović u emisiji “Dobro jutro Hrvatska

“.

Izložba tako predstavlja dio autorova opusa i podsjetnik na stradanja ratne 1991. godine diljem Hrvatske – od Vukovara,  Vinkovaca  i Petrinje  do Dubrovnika i Slatine.

– Postoji otrcana fraza da slika govori tisuću riječi, ali to je uistinu tako. Živimo u suvremenom, elektroničkom dobu. Ljudi žive brzo, nemaju vremena puno čitati i samo nadnaslovi i jake slike ih uspiju na trenutak odvući od njihove svakodnevice. Očito je ta preporuka generala Špegelja urodila plodom. Neće vjerovati, ali ja sam u to vrijeme sa svojim fotografijama ušao čak i u Vogueova izdanja s ratnim reportažama, kaže Zoran.

U to vrijeme je bio velika svjetska fotografska zvijezda:

– Objavljivao sam preko agencije Magnum Photos i potpisivao sam se isključivo pseudonimom Zoro. Moji pravi identitet bio je tajna zbog sigurnosti. Zatekao sam se u jednom momentu u Londonu na nekom novinarskom druženju i pristupio mi je jedan čovjek srednjih godina i kad smo se upoznavali tutnuo mi je papirić u ruku. Poslije sam sam pogledao i vidio da je on urednik Vogueovih izdanja, dodaje Filipović. U poruci je uz kontakt telefon stajalo da želi otkupiti Zoranove fotografije za objavu.

– Tako je krenula naša suradnja i ja sam par godina bio uglavnom u Vogueovom izdanju GQ. Objavljivao sam te ozbiljne teme. Prije mene i poslije mene nitko to nije uspio, ističe Zoran.

Iz tog vremena ima i jedna anegdota vezana za događaj u međunarodnom press centru u Hotelu Westin u Zagrebu:

– Tamo su se okupljali novinari iz cijeloga svijeta. I ja sam povremeno znao doći, ali kao Zoran Filipović, a ne Zoro. A oni su tamo listali strane magazine s mojim fotografijama potpisanim sa Zoro, pa je jedan strani novinar dosta otresito rekao “Tko je do vraga taj Zoro?!”, priča Zoran.

Izvještavajući iz Vukovara, Zoran Filipović izašao je iz grada u posljednjem trenutku, a postoji i priča o bolničaru Marku čiju je djecu spasio, a kasnije je u intervjuima govorio da je Marko zapravo spasio njega.

– To je jedan lijepa i bolna priča. Vukovar je postao jedno opsesivno mjesto gdje je svatko tko je iole držao do sebe, morao je u nekom trenu biti u tom mjestu o kojem prije rata nismo znali ništa. U tom trenu, kad je trebalo, svi smo pohrlili u Vukovar. Ja sam bio među zadnjima koji je ušao kroz raj famozni Kukuruzni put. Htio sam pod svaku cijenu biti tamo. Nitko nije vjerovao da sam uspio proći. Prvo mjesto gdje sam došao bila je bolnica i tamo sam naletio na bolničara Marka Mandića. Kad me vidio rekao je da me bog poslao da spasim njegovu djecu, prisjeća se Zoran.

@dobrojutrohrvatska

Kažu da kad spasiš jedan život, spasio si cijeli svijet. Zoran Filipović Zoro, ratni fotoreporter prošao je sva ratišta u Hrvatskoj, nama je ispričao kako se dogodilo da mu vukovarski bolničar spasi život, a on spasi djecu vukovarskog bolničara Marka Mandića . #hrvatska #zivot #prica #dobrojutro #emisija

♬ original sound – DobroJutroHrvatska

 

Zoran je Marku odgovorio da je došao u Vukovar da ostane, a Marko ga je nastavio uvjeravati da će spasiti njegovu djecu.

– Tako je i bilo. Drugi dan sam uzeo to dvije djece. Imali su 8 i 10 godina, zvali su se Igor i Saša. Dečki su danas veliki, obiteljski ljudi i žive svoje živote. Marko je završio na Ovčari, ubijen je. I na neki način ja sam spasio njegovu djecu, ali Marko je spasio moj život jer smo mi bili među zadnjima koji su izašli iz Vukovara. Tako da ja dugujem život Marku, ali si ne umišljam da ta djeca duguju život meni, zaključio je Zoran.

Izložba “1991.” Zorana Filipovića Zoroa u Muzeju Domovinskog rata ostaje otvorena do 30. rujna.

M. Marković/Foto: hrt