Na dan 29. studenog 1909 godine, u Gorici kod Gruda, rođen je Cvitan Galić, hrvatski Zračni As. Ukupno ima 38 potvrđenih i sedam nepotvrđenih pobjeda.
Osnovnu školu završio je u Sovićima, a od 1927. godine živi kod strica liječnika u Stocu te radi kao mlinar i mehaničar. Uskoro ulazi u pješaštvo Kraljevske jugoslavenske vojske u Posušju.
Kao izvrsnom učeniku u vojnoj školi, odobrava mu se molba za premještaj u zrakoplovstvo. Zrakoplovnu školu u Mostaru završava odličnim uspjehom u 7. zrakoplovnom puku prosinca 1930. godine.
Godine 1932., nakon službe u Skopju, zbog pokazane sposobnosti, primljen je u lovačku zrakoplovnu školu u Zemunu, gdje završava obuku za zračnu borbu. Radi i kao nastavnik letenja. Lovački zrakoplovac postaje 1. kolovoza 1935 godine.
Vjenčao se s Anom Vocel 29. ožujka 1937. U Zemunu je izgradio malu obiteljsku kuću, koja je poslije Drugog svjetskog rata konfiscirana. Imao je dvije kćeri, a obje su preminule u prvoj godini života.
Njegova vojna karijera obilježena je i čestim sukobima sa srpskim časnicima s kojima je dolazio u sukob zbog svog naglašenog hrvatstva.
Formuranje NDH zateklo ga je kao narednika zrakoplovca na pomoćnome uzletištu Kosor kod Mostara. Tada radi u 3. pilotskoj školi Ratnog zrakoplovstva vojske Kraljevine Jugoslavije. Kad je proglašena Hrvatska zrakoplovom prelijeće na uzletište kod Sinja te se stavlja na raspolaganje Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu.
Dobrovoljno pristupa Hrvatskoj zrakoplovnoj legiji gdje je raspoređen u 4. zrakoplovnu lovačku skupinu. Odlazi na specijalnu izobrazbu u Fürth kraj Nürnberga u Njemačkoj. Nakon školovanja 28. rujna 1941. pridružuje se 10. lovačkom jatu, 4. lovačke skupine Hrvatske zrakoplovne legije.
Njegova jedinica poslana je na južni sektor Istočnog bojišta. Prvu pobjedu ostvario je krajem studenoga iste godine. Veliku pobjedu zastavnik Galić postiže 17. travnja 1942. obaranjem tada najboljeg sovjetskog lovačkog zrakoplova MIG-3. U to vrijeme jato postiže svoju 50. pobjedu, a 21. lipnja izvršen je tisućiti let protiv neprijatelja. Cijeli domovinski tisak i radio zabilježili su taj podatak.
Početkom srpnja iste godine jato je opremljeno najsuvremenijim lovačkim zrakoplovima Messerschmitt Bf 109 G (G – Gustav), što je bio dokaz da Nijemci cijene sposobnost hrvatskih zrakoplovaca.
Galić je 1. kolovoza 1942. oborio najnoviji sovjetski lovački zrakoplov, a tijekom istoga mjeseca još tri neprijateljska zrakoplova.Tijekom rujna Galić obara još četiri sovjetska zrakoplova pa se broj pobjeda Skupine Džal, kako se zvala hrvatska zrakopolovna skupina, popeo se na 100 priznatih zračnih pobjeda.
U borbama je njegov zrakoplov dobio više pogodaka od sovjetskih lovaca. Vješto manevrirajući i leteći maksimalnom brzinom, uspio je pobjeći iz borbe. Pobjede se nižu sve više tijekom nastupajućih mjeseci te su 25. listopada hrvatski zrakoplovci zabilježili već 150. zračnu pobjedu.
Konačno hrvatski zrakoplovci dolaze 22. prosinca 1942. pred sam Božić u Zagreb na zasluženi odmor. Bilanca bilježi da su u 3000 borbenih letova ostvarili 164 pobjede, uz gubitak šest pilota.
Najuspješniji As Skupine Džal postao je tada poručnik Cvitan Galić koji je u 407 letova postigao 29 priznatih pobjeda. U domovini je odlikovan Željeznim trolistom III stupnja s hrastovim grančicama, a odlikovalo ga je i njemačko zapovjedništvo Željeznim križem II. i I. stupnja.
Za vrijeme zasluženoga odmora novinari su salijetali poručnika Galića. Kratko vrijeme obavljao je u I. zrakoplovnoj skupini Prve zrakoplovne luke u Zagrebu na uzletištu Borongaj dužnost zapovjednika zrakoplovnog jata.
Većina hrvatskih zrakoplovaca sredinom veljače 1943. godine nalazi se na Krimu i nastavlja djelovanje s uzletišta na Kerču. Ubrzo poručnik Galić postiže u travnju svoju 32. pobjedu. Za dotadašnje uspjehe dodijeljen mu je Njemački križ u zlatu.
Uskoro dobiva takmaca u mladom zrakoplovcu, poručniku Mati Dukovcu, koji je u 22 dana oborio čak 13 sovjetskih zrakoplova. Dukovac i Galić postali partneri u parnoj formaciji i najuspješniji hrvatski piloti.
Mate Dukovac ima 46 ratnih pobjeda, a 44 su mu priznate i vodeći je hrvatski zračni AS. U vojničko karijeri srušio je 18 lovaca LaGG-3, 12 bombardera Ilyushin IL-2, tri P-39, 2 Yak-1, 2 DB-3 te po jednog MiG-3, Pe-2, A-20, La-5 i Spitfire plus dva zrakoplova tipa Spitfire tijkom prvog Izraelsko-arapskog rata.
Događali su se i gubici u jatu, ali poručnik Galić postiže još 5 pobjeda. Po prvi puta je oborio i jedan lovački zrakoplov engleske proizvodnje Spitfire sa sovjetskim pilotom.
Saveznici su slali raznim kanalima svoje lovačke zrakoplove jer je sovjetsko zrakoplovstvo znatno oslabilo. Svoje posljednje zračne pobjede Galić postiže 5. lipnja 1943. kada u jednom danu obara dva najnovija sovjetska lovačka zrakoplova.
Pod utjecajem sovjetske promidžbe, ali i neprimjerenog odnosa Nijemaca, bilo je i nekoliko prebjega naših zrakoplovaca zbog čega je smijenjen potpukovnik Franjo Džal. Novim zapovjednikom bojnoga zrakoplovstva Hrvatske postaje 19. rujna 1943. pukovnik Adalbert Rogulja koji unapređuje Franju Džala u čin pukovnika i vraća ga na prijašnju dužnost.
Veterani lovačke skupine ”Džal”, Stožer bojnoga zrakoplovstva Hrvatske, povlači na novu dužnost u domovini. Oni najbolji postaju zapovjednicima lovačkih jata u Hrvatskoj, kao i instruktori u zrakoplovnim školama.
Karijeru bojišnoga pilota lovca Cvitan Galić je završio s 38 priznatih (potvrđenih) i 7 nepriznatih pobjeda, koje je ostvario u 439 borbenih letova.
U Zagrebu, na uzletištu Borongaj, smjestilo se 11. lovačko jato u 1. Zračnoj luci. Zbog velikog gubitka njemačkih lovačkih zrakoplova Messerschmitt Bf 109 G-10 hrvatsko bojno zrakoplovstvo dobilo je krajem 1943. i početkom 1944. znatno slabije francuske lovačke zrakoplove Morane Saulnier MS 406, koje su njemačke snage zarobile od Francuza.
S njima su stvorena nova jata sa zrakoplovcima, veteranima istočnog bojišta. Cvitan Galić dobiva čin natporučnika, neprekidno je u opasnosti da se na njegovu zrakoplovu izvrši diverzija na uzletištu Borongaj koje je bilo povezano s partizanskim pokretom otpora.
Sve te akcije vodio je zapovjednik 19. promidžbenog jata nadsatnik Ivan Cvenček, koji je otkriven pri “padu Hrvatske pod oslobođenje”.
Iz kojih je razloga natporučnik Cvitan Galić upućen na pomoćno uzletište Zalužani kraj Banje Luke nije ni danas jasno. Galić je bio određen zapovjednikom 23. lovačkog jata 5. zrakoplovne luke Banja Luka koje je štitilo područje pod nadzorom spomenute luke, te izviđalo i djelovalo po partizanskim položajima.
Zbog velike važnosti ishoda rata na Hrvatsku, zrakoplovne snage Velike Britanije često su bombardirale ciljeve na području Hrvatske.
U mnogim eskadrilama lovačkih zrakoplova letjeli su srpski piloti koji su se kao četničke formacije prebacili u Kairo. U prvih nekoliko mjeseci 1944. iznad područja bivše Jugoslavije zrakoplovne snage RAF-a (Kraljevsko zrakoplovstvo Velike Britanije) započele su niz operacija uz podršku partizana. U tim akcijama bombardiranja, mitraljiranja i opskrbe partizana zračnim putom posebno su angažirane postrojbe DAF-a (Desert Air Force).
Na pomoćnom uzletištu u Zalužanima prikupilo se četrdesetak njemačkih i hrvatskih zrakoplova kojima se namjeravalo napasti partizanske linije opskrbe i komunikacija.
Eskadron 2. SAAF (2. eskadrila Južnoafričkoga zrakoplovstva) izveo je napad zrakoplovima Spitfire na stajaće hrvatske zrakoplove na uzletištu Zalužani.
Natporučnik Cvitan Galić pokušao je uzletjeti i stupiti u borbu. Jedna od bomba pala je uz njegov zrakoplov u kojemu je već sjedio pri čemu je zrakoplov izgorio u plamenu. Tijelo natporučnika Cvitana Galića prevezeno je u Zagreb i pokopano 8. travnja 1944. na Mirogoju. Nad otvorenim grobom oproštajni govor održao je zapovjednik bojnoga zrakoplovstva NDH pukovnik Adalbert Rogulja. Na fotografijama s pogreba vidi se zemljani grob i drveni križ s imenom i godinama rođenja i smrti.
Posmrtno je Galić promaknut u čin zrakoplovnoga satnika, a odlikovan je i Zlatnom kolajnom poglavnika Ante Pavelića za hrabrost, s pravom na naslov viteza. Još je dobio sljedeća odličja: Željezni trolist III. stupnja s hrastovim grančicama, Željezni križ II. stupnja i Željezni križ I. stupnja. Nosio je činove: narednika, stožernog narednika, časničkog namjesnika, zastavnika, zrakoplovnog nadporučnika i zrakoplovnog satnika, posmrtno.
Preorani grobovi
Po dolasku partizana u Zagreb, grob mu je preoran, kao i svih ostalih hrvatskih vojnika na Mirogoju, tako da se danas tek naslućuje mjesto ukopa.
Vojničko groblje na Mirogoju je preorano po naredbi partizanskih vlasti. Ministarstvo unutarnjih poslova Demokratske Federativne Jugoslavije donijelo je 18. svibnja 1945. Odluku br. 1253 o uklanjanju grobalja i grobova “okupatora i narodnih neprijatelja”, koja je obuhvatila groblja i nadgrobne spomenike vojnika njemačke, talijanske i mađarske vojske te ustaše, četnike i slovenske domobrane.
Temeljem te odluke ministar unutarnjih poslova Federativene države Hrvatske Vicko Krstulović je tada zapovjedio “da se ukloni sve, što bi moglo potsjećati na vremena fašističkog zuluma”. Privremenom Gradskom NO-u Zagreb je naloženo: “Treba izbrisati svaki trag zloduha fašističke vladavine. Tako je potrebno i da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi, po kojima bi se razaznavalo mjesto, gdje su se dizala takova groblja.”
U Hrvatskoj, kao i drugdje u Jugoslaviji, uklanjanje grobalja i grobova “okupatora i narodnih neprijatelja” u neposrednom poraću sustavno je provođeno. Hrvatski domobrani bili su izuzeti iz te odluke, ali su i njhovi grobovi preorani.
Na zagrebačkom groblju Mirogoj u potpunosti je u ljeto 1945. uklonjeno njemačko i hrvatsko vojničko groblje, najmanje 3.000 grobova njemačkih vojnika, pripadnika Wehrmachta i Waffen-SS-a i hrvatskih vojnika, domobrana i ustaša, pripadnika Oružanih snaga NDH.
D. M. /foto: arhiv
