Sjećanje na Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana

Danas obilježavamo Dan pogibije Petra IV. Zrinskog i Frana Krste Frankopana koji su na prijevaru uhvaćeni i protuzakonito osuđeni (mogao im je suditi samo Hrvatski sabor) te pogubljeni 30. travnja 1671. Odsječene su im glave i to mačem, što je bio običaj u slučajevima pogubljenja plemića.

Naime, obojica su se pobunila protiv centralizma i apsolutizma tadašnjeg hrvatsko-ugarskog kalja Leopolda I. i Habsburgovaca tražeći poštivanje prava i obveza koji je bečki dvor imao prema hrvatskom narodnu, što su platili životom.

Oni su postali simboli žrtve za slobodu i pravdu hrvatskoga naroda i hrvatske domovine, a taj se dan obilježava uz geslo Frana Krste Frankopana “Navik on živi ki zgine pošteno.”

Prije nekoliko dana u Bečkom Novom Mjestu svečano je otkriven spomenik ovim velikanima hrvatske povijesti.

Pogubiti ih je dao hrvatsko-ugarski kralj i rimsko-njemački car Leopold I. doznavši za urotu kojom su utjecajni hrvatski velikaši željeli obraniti zemlju od apsolutističke vladavine bečkoga dvora.

Prije smrti Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan lišeni su plemstva, a njihova su imanja zaplijenjena. Bio je to i kraj obitelji Frankopan i početak kraja Zrinskih, dviju najslavnijih velikaških obitelji koje su obilježile hrvatsku povijest.

Godine 1919. posmrtni ostatci dvaju lavova, kako ih u pjesmi Zrinjski-Frankopanka nazvao August Harambašić, pokopani su u zagrebačkoj katedrali. Na njihovu grobu uklesan je stih Navik on živi ki zgine pošteno iz Frankopanove pjesme Pozvanje na vojsku.

U povodu 350. obljetnice pogibije Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu  prošle godine je priredila virtualnu izložbu Zrinski.

U virtualnoj izložbi možete upoznajte književnike, prevoditelje, tiskare, izdavače i bibliofile iz obitelji Zrinski te otkrijte utjecaj njihovih životnih priča. Životi su to ispunjeni politikom, uspješnim bitkama i porazima, hrabrošću, domoljubljem, ljubavlju i patnjom.

U središtu su izložbe članovi ove obitelji koji su se istaknuli svojim djelovanjem u području kulture – najčešće kao književnici, među njima i Petar Zrinski. Izložba u rubrici Ki zgine pošteno prikazuje i najvažnije povijesne događaje – smrt Nikole Zrinskoga u sigetskoj bitci te smrt Petra Zrinskoga i Frana Krste Frankopana koji su potaknuli niz umjetničkih interpretacija, među kojima se ističe poznata slika Otona Ivekovića Rastanak Katarine od Petra Zrinskoga, a posebnu emociju izaziva i oproštajno pismo Petra Zrinskoga supruzi Katarini.

Uz riječi Antuna Gustava Matoša o dvojici rijetkih ljudi, pozivamo vas da uz blog i izložbu istražite ovaj dio fonda Knjižnice koji čuva uspomenu na povijesne velikane Zrinskoga i Frankopana te slavu njihovih obitelji.

“Slaveći posljednjeg Zrinskog i posljednjeg Frankopana, ne slavimo u njima samo najdivnije predstavnike onoga doba u našem narodu, nego ih slavimo kao rijetke ljude, koji se ne rodiše za stotinu, nego za stotine godina prerano: tako rano, da njihova misao, misao slobode hrvatske i misao borbe za tu slobodu ni dan današnji nije osvojila inteligenciju, a kamoli cijeli narod hrvatski. “(Antun Gustav Matoš)

Do godine 1884. grob Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana nalazio se u župnoj crkvi označen nadgrobnom pločom. Prilikom restauracije crkve njihove su kosti prenesene u mrtvačnicu gdje su ostale dvije godine. Tada su, po naredbi načelnika Bečkog Novog Mjesta, prebačene u skupu grobnicu, čime je procedura povrata odgođena za skoro 20 godina.

Odbor Braće hrvatskog zmaja iznova je, 11. travnja 1907. godine, pokrenuo inicijativu za ekshumaciju. Njihov tadašnji predsjednik Emilije Laszowski stigao je 19. srpnja u Bečko Novo Mjesto u pratnji kćerke.

Dan poslije, stigao je i potpredsjednik Braće hrvatskog zmaja dr. Velimir Deželić sa suprugom i kćerkom te tajnik društva Stjepan Širola. Uslijedila je ekshumacija posmrtnih ostataka u nazočnosti mjesnog podnačelnika Schwarza, dr. medicine H. Geisera, okružnog gradskog fizičara dr. Leopolda Jackela i grobara Ivana Hofbocka.

Ekshumaciju je vodio nadzornik groblja. Nakon ekshumacije krenuo je sprovod predvođen ženama koje su nosile vijenac s hrvatskom trobojnicom i natpisom: Mučenicima 30. IV. 1671./Braća hrvatskog zmaja/20.VII. 1907. godine. 

Potom je sastavljen zapisnik o ekshumaciji, a posmrtni ostatci pokopani su u novi grob u Bečkom Novom Mjestu, koji su Braća hrvatskog zmaja iznova uredila 1913. godine. Vrpca s vijenca sljedeći je dan pohranjena u Gradskom muzeju Bečkog Novog Mjesta.

Povratak posmrtnih ostataka u Hrvatsku

Na 42. sjednici Hrvatskog sabora 13. ožuja 1914. godine, zastupnik velečasni Franjo Novak podnio je interpelaciju Kraljevskoj hrvatskoj vladi da se s uspomene hrvatskih velikana Zrinskoga i Frankopana skine žig veleizdajstva, kako bi se omogućio prijenos njihovih kostiju u domovinu.

Naime, na molbu Braće hrvatskog zmaja 12. travnja 1919. godine nakon potpune promjene političkih prilika izazvanih raspadom Austro- Ugarske Monarhije, vlada je dopustila prijenos njihovih zemnih ostataka u Hrvatsku.

Oformljen je i Odbor za prijenos posmrtnih ostataka. Ekshumacija je obavljena 26. travnja 1919. godine u Bečkom Novom Mjestu i tada su kosti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana iskopane po četvrti put.

Zatim je lijes prenesen u mrtvačnicu te kočijom na kolodvor. Posebni vlak sa zemnim ostatcima hrvatskih velikana krenuo je 27. travnja, a u Zagreb je stigao 28. travnja. Tu su govorili dr. Velimir Deželić u ime Družbe te tadašnji zagrebački gradonačelnik dr. Stjepan Srkulj.

Potom je lijes prenesen u zgradu Akademije. U žalobnim počastima 28. i 29. travnja sudjelovalo je 50. 000 ljudi. Dana 30. travnja lijes je iz Akademije, u nazočnosti više od 100 tisuća ljudi, prenesen pred zagrebačku katedralu. Svečanu misu zadušnicu predvodio je zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer.

Lijes je zatim položen u grobnicu iza glavnog oltara. Zmajevci su u lijes položili i tuljac s poveljom na hrvatskom i latinskom jeziku, koju je sastavio Laszowski, a potpisali članovi Odbora za prijenos kostiju hrvatskih velikana.

U Hrvatskoj se 30. travnja obilježava kao Dan pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana.

Foto: Veleposlanstvo RH u Austriji