Sjevernoirski grad Londonderry (Irci ga zovu Derry) obilježava u nedjelju jedan od najmračnijih dana u modernoj povijesti Ujedinjenog Kraljevstva kada su, prije 50 godina, britanske snage neopravdano otvorile vatru na pobornike građanskih prava.
Britanski padobranci ubili su 14 osoba (od kojih je dvoje pregaženo oklopnim vozilima), a stotine su ranjene i uhićene Taj je događaj prozvan Krvavom nedjeljom.
Grad Derry, službeno Londonderry, drugi je po veličini grad u Sjevernoj Irskoj i peti po veličini na otoku Irska. Ime Derry je anglizacija staroirskog imena Daire što znači “hrastova šumara”.
Katolička Sjevernoirska organizaciju za građanska prava (North Ireland Civil Rights Association), organizirala je nedjelju 30. siječnja 1972. godine do tada najveći prosvjed u drugom po veličini sjevernoirskom gradu Derryju.
Povod mirnom, ali od vlasti zabaranjenom prosvjedu, bila je i odluka britanske vlade da se sve one za koje se sumnja da su članovi neke od frakcija IRA-e može uhititi i internirati bez istrage i suđenja. Prema jednim procjenama na prosvjedu se okupilo oko 5 000 ljudi dok druge procjene spominju i do 20, odnosno 30 000 prosvjednika.
Prosvjednici su kanili umarširati na glavni gradski trg Guildhall, ali su britanske vojne jedinice, sastavljene ponajviše od Padobranske pukovnije, postavile barikade na prilazima glavnome trgu. Organizatori prosvjeda su zatim odlučili povorku preusmjeriti prema Free Derry Corneru, ali se grupa mlađih prosvjednika izdvojila iz mase i počela bacati kamenje na vojne barikade na što su vojnici uzvratili vodenim topovima, gumenim mecima i suzavcem.
No onda je vojno zapovjedništvo dobilo informaciju da se negdje u blizini nalazi snajperist, pripadnik PIRA-e (Provisional IRA), na što je izdalo naredbu da padobranci krenu u akciju s bojevnim mecima. Situacija se tada otela kontroli. Padobranske postrojbe, navikle prvo pucati pa onda postavljati pitanja, otvorile su vatru na agresivni dio prosvjednika koji su odmah počeli bježati.
Mural u Derryju koji prikazuje događaje iz Krvave nedjelje. ‘Pola stoljeća kasnije, važno je priznati ovo još uvijek nemirno nasljeđe.’ Foto: Paul Faith/AFP
Prva je žrtva ubijena s leđa u ulici Chamberlain dok je pokušavala pobjeći od britanskih trupa, a adrenalin britanskih padobranaca porastao je do te mjere da su zanemarili zapovjed o prekidu vatre koja je odmah potom izdana.
Nasilje je tada eskaliralo i pretvorilo se u pravo krvoproliće. Padobranci su počeli nekontroliralo pucati na civile pa je uskoro još 12 ljudi ubijeno, 12 ih je ranjeno, dvoje je pregaženo oklopnim vozilima, a stotine prosvjednika je uhićeno.
Mnogi od poginulih i ranjenih upucani su dok su pokušavali pomoći prethodno pogođenima te u takvoj situaciji nisu predstavljali nikakvu opasnost za britanske vojnike.
Obljetnica “Krvave nedjelje” dolazi u trenutku kad je krhki mir u Sjevernoj Irskoj destabiliziran brexitom a obitelji žrtava očajne zbog neizvjesnosti hoće li se vojnici koji su uključeni u taj zločin ikada suočiti s pravdom.
Charlie Nash vidio je kako je njegov 19-godišnji rođak William Nash ubijen jednim od više od 100 metaka koje su ispalili pripadnici Britanske padobranske pukovnije 30. siječnja 1972. godine.
“Mislili smo da bi moglo doći do nereda, ali ništa, ništa slično onome što se dogodilo. Isprva smo mislili da su gumeni meci”, rekao je Nash, sada 73-godišnjak, za AFP.
“Ali tada smo vidjeli Hugha Gilmoura (jednu od šest 17-godišnjih žrtava) kako leži mrtav. Nismo to mogli prihvatiti. Svi su bježali”, rekao je.
“Važno je da ostatak svijeta vidi što su nam učinili tog dana. Ali hoćemo li ikada vidjeti pravdu? Nikad, pogotovo ne od Borisa Johnsona.”
Amnestija?
Britanski premijer ovoga tjedna nazvao je Krvavu nedjelju “tragičnim danom u našoj povijesti”. No njegova vlada forsira zakon za koji kritičari kažu da predstavlja amnestiju za sva ubojstva tijekom tri desetljeća sektaških nemira u Sjevernoj Irskoj, uključujući i ubojstva koja su počinile sigurnosne snage.
Trinaest prosvjednika je poginulo na Krvavu nedjelju, kada su padobranci otvorili vatru u uskim ulicama i po otvorenim prostorima. Nekim žrtvama je pucano u leđa, ili dok su bili na tlu, ili dok su mahali bijelim maramama.
Na ulazu u gradsko katoličko područje Bogsidea stoji zid na kojemu obično piše: “Sada ulazite u Free Derry.”
No, ovog vikenda, dok se rođaci žrtava pripremaju ponoviti marš za građanska prava iz 1972., mural kaže: “Ne postoji britanska pravda.”
Nakon što je početno vladino izvješće uvelike oslobodilo odgovornosti padobrance i vlast, velika 12-godišnja istraga na 5000 stranica 2010. pokazala je da su žrtve bile nenaoružane i da nisu predstavljale prijetnju, te da je zapovjednik vojnika na terenu prekršio zapovijedi.
“U istrazi smo došli do zaključka da je pucnjava bila neopravdana i ne može se opravdati”, rekao je u subotu za BBC radio voditelj istrage Mark Saville, bivši sudac i član Doma lordova Ujedinjenog Kraljevstva.
“I razumijem, ljudi smatraju da u tim okolnostima pravda tek treba biti zadovoljena”, rekao je dodajući da je s obzirom da su preživjeli vojnici sada stariji, vlada trebala pokrenuti bilo kakav kazneni progon odavno.
Ulice Derryja tijekom “Krvave nedjelje” / Foto: Keystone pictures USA
Tada kao i sada, Londonderry – poznat kao Derry među proirskim nacionalistima – bio je uglavnom katolički grad. Ali stanovanje, poslovi i obrazovanje bili su u posjedu probritanske protestantske manjine.
Tinjajuće napetosti oko nejednakosti učinile su Derry kolijevkom “nevolja” u Sjevernoj Irskoj počevši od kasnih 1960-ih, što je konačno završilo Sporazumom na Veliki petak 1998. godine.
Nepromišljenost
Britanski razvod od Europske unije poremetio je krhki konsenzus nakon 1998. godine.
Protestantski unionisti žele da Johnsonova vlada ukine protokol koji regulira trgovinu Sjeverne Irske nakon Brexita, a koja pokrajinu tretira drugačije od ostatka Ujedinjenog Kraljevstva (koji se sastoji od Engleske, Škotske i Walesa).
Vlada, koja je u dugotrajnim pregovorima s EU o tom pitanju, ima simpatije prema njihovim zahtjevima.
Ususret regionalnim izborima u svibnju, neki nacionalisti se nadaju da bi brexit mogao pomoći u postizanju onoga što Irska republikanska armija (IRA) nikada nije učinila – ujedinjena Irska, stoljeće nakon što je Ujedinjeno Kraljevstvo stvorilo protestantsku državu na sjeveru.
Sinn Fein, koji je nekoć bio političko krilo IRA-e, u anketama je ispred nekada dominantnih unionista.
“Sjeverna Irska se ponovno našla u središtu političke oluje u kojoj se čini da smo kolateralna šteta za premijera čija budućnost visi o koncu”, rekla je profesorica Deirdre Heenan, stanovnica Derryja koja predaje socijalnu politiku na Sveučilištu Ulster.
“Ponašanje vlade u pogledu mirovnog procesa bilo je krajnje nepromišljeno”, dodala je.
Protestantski tvrdolinijaši istaknuli su podsjetnike o svojim stajalištima: uoči obljetnice, zastave Padobranske pukovnije vijorile su se u jednom unionističkom uporištu Derryja, izazivajući odbojnost nacionalista.
“Kako to mogu učiniti, ovaj vikend od svih vikenda? To su nevini dječaci koje su ubili padobranci”, rekao je George Ryan, 61, turistički vodič i lokalni povjesničar.
“Hoće li itko od vojnika ikada izaći pred sud?” on je dodao.
“Izgleda malo vjerojatnije nego ikad, ali je važno kao i uvijek.”
M.M. /Hina/Foto: Screenhot “Bloody sunday”
