Crna Gora ne odriče se tuđe imovine. Tamošnji ministar obrane Predrag Bošković pohvalio se prošlog tjedna novom akvizicijom u floti Ratne Mornarice. Riječ je o nekadašnjoj raketnoj topovnjači RTOP-406 „Ante Banina“ izgrađenoj 1980.godine u Kraljevici, a od strane Crnogoraca maznuta 1991 .godine iz luke Lora u Splitu.
Marko Marković
Nakon obavljenih zahvata konverzije broda i remonta, sada je to patrolni brod imena „Durmitor“. U blizini Valdanosa obavljeno je nedavno gađanje iz topova, ručno i preko radara, na mete koje su bile postavljene na oko šest milja od obale.
Rekonstrukcija nekadašnje topovnjače iz Splita, prema navodima crnogorskog Ministarstva obrane, koštala je oko milion i 100 tisuća eura: kompletno su promijenjeni motori, demontirani su krmeni top i lanseri protubrodskih raketa, oslobođen je krmeni prostor za sa brzi gumeni čamac, ugrađena je nova navigacijska i elektronska oprema, dizalica, …
Ponos ratne mornarice, kako je najavio crnogorski vojni ministar, sudjelovat će na velikoj međunarodnoj vojnoj vježbi „Adrion Arex“, kojoj će u srpnju domaćin biti Crna Gora. Kako očekuju domaćini, u vježbi će sudjelovati i brodovi Hrvatske ratne mornarice. Samo od sebe ovdje se nameće pitanje – treba li Hrvatska sudjelovati na vježbi koja promovira državu koja krade tuđu imovinu? Na to pitanje odgovor treba dati Ministarstvo obrane kao i naše Ministarstvo vanjskih poslova.
RTOP-406 zadnji je iz serije od ukupno 6 raketnih topovnjača koje su za JRM građene u Kraljevici, brodogradilište „Maršal Tito“, između 1977. i 1980.godine. Svaki taj brod, prema službenoj procijeni na dan 31.12. 1990. godine vrijedio je oko 22 milijuna američka dolara.
45 metara dugi crnogorski brod za metar i pol je duži od hrvatskog prototipa „Omiš“ (43,5 m) kojeg ovih dana posade HRM-a testiraju na moru. Kako se radi o prototipu njegove maritimne i tehničke sposobnosti se tek moraju pokazati i dokazati. Nekadašnji RTOP-406, danas „Durmitor“, dokazani je biser nekadašnje jugoslavenske (čitaj – hrvatske) vojne brodogradnje, jer se radi o pouzdanom plovilu izuzetno dobro pogođenih plovnih sposobnosti za uvjete Jadranskog mora. To su i danas vrhunski brodovi u svojoj klasi za nadzor i obranu Jadrana. Raketna topovnjača ove klase („Rade Končar“) bila je u potpunosti projektirana i izgrađena u tadašnjoj socijalističkoj Hrvatskoj uz angažman preko 1500 domaćih kooperanata.
NATO zastavom do legalizacije pljačke?
U kontekstu ovog slučaja treba sagledati namjeru Crne Gore da na školski jedrenjak „Jadran“, broda čija je također Split matična luka, izvjesi zastavu NATO-a. Crnogorci ove godine planiraju dva međunarodna krstarenja s „Jadranom“ i to prema NATO zemljama.
Stavljanje NATO zastave na brod, čije vlasništvo nije jasno pravno utvrđeno te predstavlja predmet spora između dvije NATO države, bio bi – opasan presedan. Takav postupak nije zabilježen u međunarodnom pomorskom pravu, odnosno bio bi to prvi takav slučaj u povijesti međunarodnog pomorskog prava.
NATO se na crnogorske namjere da na brod sa spornim vlasništvom stave NATO zastavu mora očitovati jer je to očiti čin gusarenja crnogorske države – otmeš drugome imovinu, a potom otetu imovinu prekriješ NATO zastavom, a s namjerom da takvim činom suzbiješ sva potraživanja vlasnika za tom istom otetom imovinom.
Zloupotreba članstva u NATO-u
Brodovi u međunarodnim misijama pod okriljem UN-a mogu, pored vlastite zastave, mogu istaknuti i UN-ovu zastavu. Analogno tome, i u NATO misijama može se, pored vlastite zastave, istaknuti i zastava pokrovitelja misije, NATO-a. Međutim, UN ili NATO zastava nije supstitut za vlastitu zastavu, niti se školsko krstarenje crnogorskih srednjoškolaca i kadeta može podvesti pod NATO misiju. Pogotovo ako je u pitanju sporno vlasništvo nad brodom, čime je i sporna upotreba vlastite (crnogorske) zastave istaknute na spornom brodu.
Stoga, NATO ne bi smio dopustiti niti jednoj svojoj članici da na najgrublji mogući način kompromitira Organizaciju Sjevernoatlantskog saveza u cjelini. Članstvo u NATO-u ne može biti pokriće za gusarenje bilo koje članice NATO-a. Iz ovog slučaja NATO savez treba izvući pouku i ubuduće u svoje članstvo ne bi smio primiti niti jednu državu koja ima neriješene imovinsko pravne odnose s drugim državama članicama NATO-a.
Budući da je NATO savez dopustio Crnoj Gori članstvo u NATO-u, koje Crna Gora sada želi sada zlorabiti, NATO bi se trebao umiješati i države u sporu (Hrvatsku i Crnu Goru) prisiliti da postojeći problem žurno riješe dogovorno (bilateralnim putem), ili sudskim putem pred adekvatnim međunarodnim arbitražnim sudom.
Zabraniti vježbe s ukradenim brodovima
Sve dok se nastala situacija ne riješi, državu u sporu, koja trenutno posjeduje spornu imovinu, ne bi trebalo pozivati na međunarodne pomorske vježbe na kojima će ta ista država prikazivati spornu (otetu / opljačkanu) imovinu kao svoje vlasništvo, a pogotovo takovoj državi ne bi trebalo omogućiti da sama organizira NATO međunarodne vježbe i na njima promovira, kao svoju (!), otetu vojnu imovinu drugih članica NATO-a.
Iz prethodno navedenih razloga Hrvatska ne bi trebala sudjelovati na predstojećoj međunarodnoj vojnoj vježbi koju organizira Crna Gora i na kojoj će Crna Gora prezentirati brodove koje je prethodno nasilno otuđila Hrvatskoj.
Bude li, pak, sudjelovala na toj vježbi, Hrvatska će dati prešutnu suglasnost da se odriče otete vojne imovine na koju polaže pravo vlasništva, a u korist Crne Gore koja je tu imovinu otela. Bio bi to skandal, kako i raritetan te nadasve bolestan primjer jedne države koja sama sebi puca u noge.
