Gnušanje javnosti izazvao je tekst Vedrane Rudan o požaru koji je uništio katedralu Notre Dame u Parizu, objavljen na njenom Facebook profilu.
Kontroverzna spisateljica koja vrlo često, ali i vrlo promišljeno, vulgarnim i prostačkim napisima, provocira ustaljene društvene norme, ovaj put je naišla na osudu većine njenih obožavatelja i pratitelja
Objavom “Je*e mi se što se u Parizu srušio toranj”, svrstala se u društvo srbijanskih četnika, ISIL-a i šačice istarskih antifa koji su likovali zbog požara u pariškoj katedrali Notre-Dame.
Vedran Rudan je 17. travnja, dva dana nakon požara na znamenitoj pariškoj katedrali, na Facebooku napisala:
“Notre-Dame
U Parizu je u plamenu nestao toranj Notre-Dame. Gorjela je Notre-Dame, čitav je svijet gledao visoki plamen, svatko tko u svijetu danas nešto znači pustio je suzu. Čak i Trump.
Bila bih se kladila da nikad nije čuo za Katedralu. Što je Notre-Dame? To je fenomenalna gotička, to je bila fenomenalna gotička katedrala. Dragulj u kruni koja krasi glavu Zapada.
Civilizirani ljudi su izvan sebe. Jedna je novinarka izjavila: “Činilo mi se kao da je pokraj mene pala bomba.” Kako ona zna kakav je osjećaj kad pokraj tebe padne bomba?
Neka otputuje u Libiju, Afganistan, Irak, Palestinu, Siriju, tamo ljudi znaju kako je to kad pokraj tebe padne bomba. Sve te bombe koje desetljećima padaju diljem Kugle baca Zapad.
Pritom se Francuskoj, Americi, Engleskoj, Italiji i ostalima živo jebe kako će se osjećati oni dole. Djeca će umirati u najstrašnijim mukama, ostajati bez ruku, nogu, očiju, njihovi roditelji izgubit će i kuće i kućišta. Gorjet će minareti, nestajat će gradovi stari tisuće godina.
ZAŠTO? U ime demokracije, naravno. Tko plače nad Libijom i ostalim spaljenim zemljama? Jebe mi se što se u Parizu srušio toranj.
Da su radnike koji su obnavljali Katedralu bolje plaćali, možda bi još stajao na mjestu? Da Zapad troši onoliko para na gradnju koliko troši na razaranje, Notre-Dame ne bi ostala bez tornja.
Za mene je mokro pariško zgarište simbol trulog Zapada. U jednom danu može tuđe zemlje pretvoriti u prah i pepeo, uništiti sudbine milijuna ljudi, a nije u stanju ugasiti toranj u plamenu.
Svi smo čuli kako će jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, težak je nekoliko milijardi nečega, donirati 100 milijuna eura da bi Notre-Dame postala još starija i ljepša. Pridružit će mu se mnogi njemu slični.
Odakle pare, gospodo? Koliko je ljudi pobijeno, koliko je zemalja razvaljeno da bi JEDAN čovjek mogao imati milijarde dolara? Jebeni licemjeri.”
Njena zluradost zasmetala sve civilizirane ljude u Hrvatskoj ( i šire), bez obzira na vjersko, nacionalno ili bilo koje drugo drugo opredjeljenje. U reakcijama na njenu objavi žešći su bili oni iz Srbije gdje Ruda ima značajan broj poštovatelja.
“Iako sam cesto nalazio razumijevanja za vaše tekstove sada sve manje. Svaki ali bas svaki događaj vam smeta i u svakom nađete razloga za istresanje neke svoje frustracije…. Mogli bi krenuti u maniri ovoga teksta pa spaliti Rim i Bec…za početak…” ( pisac ovog komentara dobio je podršku od čak 2300 sviđanja)
“Odavno ne pratim tekstove Rudan i nije mi jasno zasto doticna osjeca potrebu da bas svakom loncu bude poklopac po svojoj mjeri. Neka se i dalje uvlaci onima koji je podrzavaju, meni se zgadila.”
“Slažem se, sramota me da sam uopće čitala njezine komentare. Dno dna od jedne žene!”
“Crkva je vezana uz Napoleona, Ivanu Orleansku, krunidbe kraljeva, Hugoa… kako dovraga to povezati sa ovime sto ona pise. Pa svi su se zgrazavali kada su talibani minirali spomenike Budhi u Afganistanu ili kada je ISIL unistavao drevni grad i muzeje u Siriji i Iraku… To su stvari koje civiliziran svijet radi! Nije bitno je li u pitanju egipatska piramida ili Pećka patrijaršija! To je gubitak za sve normalne ljude!“
“Tolika količina zla na tako malom prostoru. Ne razlikuje bitno od nebitnog”
“Prijezira su vrijedni ljudi koji nedostatak talenta nadoknađuju uvredama. Rudanice, skini se gola i prošetaj korzom, izazvaćeš više pažnje!”
“Ovo što ste napisali, i logika koju ste upotrijebili može biti upotrijebljena za bilo koji događaj. Da, ljudi su ginuli i ginu, ali ovo je jedna druga priča. Priča o ljepoti, kreativnosti i veličanstvenosti jedne građevine. (…)
Da ste je posjetili (Notre Dame), vidjeli, razgovarali sa ljudima koji tu rade, da ste znali da je to mjesto na koje dolaze ljudi svih religija i ateisti. Da se svi obredi obavljaju u prisustvu turista, da Notre Dame nema nikakav ekskluzivitet, da je otvorena kuća svim ljudima, da je to topografska tačka 0 od koje se mjeri udaljenost gradova. Gašenje plamena, što da ste se edukovali umjesto što ste nagađali nije moglo biti tonama vode, zbog kamena od kojeg je napravljena, da su vatrogasci napravili nezapamćen trud, da su se ljudi okupli, volontirali, iznosili kroz dim slike. Ljudi se rađaju i umiru a o njihovim životima govori veličanstvenost onoga što ostavljaju iza sebe, a to su građevine, bilo čije i bilo gdje. Žalim za svim koje su srušene ili spaljene, od Bliskog Istoka do Amerike.
Ali što bi Šopenhauer rekao tko piše za budale, uvijek će imati veliku publiku, a to izgleda i imate, ali samo ovdje.”
M. Marković/Foto:
