Slaven Čolak: “Presumpciju nevinosti krše gotovo svi. I mediji i predstavnici izvršne, zakonodavne i sudske vlasti”

5 veljače, 2025 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

U interviewu sa Slavenom Čolakom, predsjednikom uprave grupacije Fantasyland iz Samobora,  koji je potrajao više od sedam sati, doznali smo doista mnoge informacije te i više nego zanimljive detalje vezane uz projekt Fantasyland u Samoboru i predmet tzv. „HPB Bankomat“ te tužbe grupacije Fantasyland i dr. protiv HFP-a, AUDIO, CERP-a i Republike Hrvatske koje već sada premašuju iznos od 1,6 milijardi EUR-a.



Ali ne samo to. Čolak je u tonski snimanom interviewu Maxportalu otkrio i mnoge druge javnosti nepoznate detalje. I sam je bio jedan od prvih članova HDZ-a kojeg je napustio 2000. godine zajedno sa svojim šogorom, poznatim HDZ-ovcem Marijom Kapulicom, a kad je Ivo Sanader, nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika i utemeljitelja HDZ-a dr. Franje Tuđmana, preuzeo tu stranku.

Od 2000. godine pa do danas Slaven Čolak više nije član niti jedne stranke, ali vrlo dobro poznaje gotovo cjelokupnu hrvatsku političku scenu od 90-tih do danas za koju smatra da je glavni „kočničar razvoja Republike Hrvatske“.

Zašto je postupak tzv. “HPB Bankomat” trajao gotovo 15 godina do donošenja prvostupanjske presude, tko po vašem mišljenju snosi za to odgovornost?

Prije odgovora na ovo Vaše pitanje potrebno je istaknuti tko snosi odgovornost za pokretanje iskonstruiranog postupka tzv. „HPB Bankomat“, tko su inicijatori pokretanja tog kaznenog postupka, kako je postupak tzv. „Bankomat“ pokrenut te s kojom krajnjom namjerom onih koji su ga pokrenuli, a potom i ustrajali u njegovom nezakonitom vođenju 15 godina.

Stoga se moramo vratiti unazad 15-ak godina, odnosno u 2009., a tek onda i kronološkim redom javnosti predočiti sve zlouporabe i nezakonitosti počinjene od strane državnih i pravosudnih tijela i institucija te njihovih odgovornih osoba tijekom razdoblja 2009. – 2024. koje su za posljedicu imale pokretanje tog iskonstruiranog kaznenog postupka.

Grupacija Fantasyland je u jesen 2009. najavila početak izgradnje vodenog i zabavnog parka te hotelskog kompleksa Fantasyland Šmidhen u Samoboru koji je direktna konkurencija slovenskom Čatežu koji je godišnje bilježio više od 700 tisuća posjeta turista iz RH.

Tada  je očito nekome zasmetalo pokretanje jednog tako velikog turističkog projekta čijom se realizacijom trebalo otvoriti više od 800 novih radnih mjesta, pokrenuti gospodarstvo i ostvarivati velike prihode, kako u korist investitora, tako i u korist proračuna Grada Samobora i državni proračun.

Naime, veliki su projekti u Republici Hrvatskoj u pretežitoj mjeri, da ne kažem gotovo uvijek, bili rezervirani za politički podobne „investitore“ koji su svoj poslovni uspon postigli kroz unaprijed dogovorene i netransparentne privatizacije državnih tvrtki, odnosno bolje reći preuzimanje istih u bescjenje.

Sve te državne tvrtke su u rukama države ciljano bile „uništene“ kako bi im se što više smanjila tržišna vrijednost, a potom su iste pod izlikom očuvanja radnih mjesta rasprodane novim vlasnicima za simbolične novčane iznose sa svom vrijednom imovinom.

 

Ubrzo nakon što su politički podobni investitori preuzeli vlasništvo od države kao prethodnog neodgovornog vlasnika, sve te privatizirane državne tvrtke postale su odjednom u vrlo kratkom roku izuzetno profitabilne, a sve uz obilne bespovratne državne poticaje u milijardama kuna. 

Na potpuno identičan način bivši ministar financija Slavko Linić pokušao je 2013-te prodati i posljednju banku u državnom vlasništvu u bescjenje unaprijed dogovorenim zainteresiranim „ulagačima“. Umjesto da državne tvrtke, županije, općine i gradovi  deponiraju svoja sredstva u Hrvatsku poštansku banku i da Republika Hrvatska ima jaku državnu banku koja će imati najveći udio u bankarskom tržištu Hrvatske, bivši ministar financija Slavko Linić pokušao je 2013-te godine prodati HPB.

Postupak tzv. „HPB Bankomat“ pokrenut je između ostalog kako bi se HPB-u onemogućilo daljnje osvajanje udjela bankarskog tržišta koje je započela Uprava Banke pod vodstvom Josipa Protege u razdoblju 2005.-2009., kada je HPB sa 2% udjela na bankarskom tržištu došao do 5,5% udjela u bankarskom tržištu RH. Ako tome pridodamo i potencijal HPB-a koji je u vrijeme Josipa Protege još 2005/2006. započeo i sa pružanjem bankarskih usluga u poslovnicama Hrvatske pošte (a kojih u Republici Hrvatskoj ima više od 1 000)  te činjenicu da je uprava HPB-a pod vodstvom Protege u razdoblju 2005.-2009. povećala aktivu Banke na više od 17 milijardi kuna preuzimajući i brojne klijente vodećim konkurentskim bankama, takav pozitivni zamah HPB-a kao državne Banke zasigurno nije išao u prilog  konkurentskim financijskim grupacijama i interesnim skupinama krupnog kapitala okupljenim oko njih. Stoga je njihov zajednički interes bio pod svaku cijenu i ne birajući sredstva spriječiti daljnju ekspanziju HPB-a na hrvatskom bankarskom tržištu te smanjiti vrijednost HPB-a kako bi se posljednja banka u državnom vlasništvu pripremila za privatizaciju, odnosno prodaju u bescjenje unaprijed dogovorenim zainteresiranim „ulagačima“. 

A  za takvo što je idealno tu Banku staviti u negativan kontekst pred hrvatskom javnosti te proglasiti propast Banke uzrokovane nekim navodnim, a nepostojećim zlouporabama onih koji su zapravo zaslužni za ubrzani razvoj i širenje HPB-a na bankarskom tržištu RH. Stoga je pokretanje postupka tzv. “HPB Bankomat“ bio lukav te unaprijed dobro osmišljen i pripremljen model za privatizaciju Hrvatske poštanske banke koja se tada nalazila u 99%-tnom vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju i Hrvatske pošte d.d. Država bez jake državne banke kao da i ne postoji, a oni (neodgovorni političari) su Hrvatsku poštansku banku s takvim potencijalom i tadašnjom aktivom većom od 17 milijardi kuna htjeli prodati za iznos nešto veći od 100 milijuna EUR-a. Takvo što zasigurno ne predstavlja potez kojim se žele zaštititi interesi RH, već naprotiv. 

Da je 2013. uspio pokušaj privatizacije HPB-a kako je to isplanirao tadašnji ministar financija Slavko Linić, slijedeći njihov korak bi zasigurno bio i privatizacija Hrvatske pošte d.d. sa svim vrijednim nekretninama koje se nalaze u njenom portfelju. Taj pokušaj nezakonite privatizacije posljednje banke u državnom vlasništvu onemogućila je upravo grupacija Fantasyland u prosincu 2013. kada je stavila zabilježbu na nekretnine HPB-a radi naplate naknade štete po jednom od sudskih sporova koje grupacija Fantasyland vodi protiv HPB-a pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a s čime je javnost djelomično već i upoznata.

Iako sam dobio ponudu da za određeni iznos obeštećenja povučem tužbene zahtjeve nakon što se HPB proda zainteresiranim kupcima, takav je prijedlog s naše strane odbijen. Erste&Steiermärkische Bank dostavila je Vladi RH uvjetovanu ponudu za kupnju 99% dionica HPB-a kojom je ponuda ERSTE snižena sa 135 milijuna EUR-a na iznos od 103,5 milijuna EUR-a za kupnju 99% dionica HPB-a uz uvjet da Vlada RH izda jamstva za sudske sporove koji se vode protiv HPB-a, a koji sudski sporovi protivno zakonu nisu bili iskazani u financijskim izvješćima HPB-a pod vodstvom Čede Maletića kada se 2013. radila dubinska analiza HPB-a. O svemu tome sam osobno i u ime grupacije Fantasyland izvijestio tadašnjeg predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića koji je odbio uvjetovanu ponudu Erste&Steiermärkische Bank na iznos od 103,5 milijuna EUR-a za kupnju 99% dionica HPB-a, što je imalo višestruke pozitivne učinke po državu.

Time je, između ostalog, HPB-u omogućeno pripajanje Jadranske banke, a potom i preuzimanje Sberbank za iznos od 71 milijun kuna što je, između ostalog, spriječilo štetu i izdatke po hrvatski proračun u iznosu 8 milijardi kuna slijedom čega je HPB nastavio još 2006. godine započeto strateško širenje na hrvatskom bankarskom tržištu.

Također, tijekom 2012. – 2015. bili su raznorazni pokušaji rasprodaje i preostalih gospodarskih subjekata koji predstavljaju strateški interes Republike hrvatske, pokušaji privatizacije autocesta putem osmišljenog manipulativnog modela monetizacije, zatim pokušaji davanja u bescjenje rudnih bogatstava i naftnih zaliha, itd.

Takvo što zasigurno nije bilo u interesu RH i njenih građana, a u konačnici Vlada RH je prije 6 ili 7 godina proglasila strateškim tvrtkama i ACI, i Hrvatsku poštansku banku, itd. a naftna polja i rudna bogatstva su ostala u vlasništvu države i pod njenom kontrolom.

Takvo što je pozitivno, ali ne dovoljno jer smo i nadalje država koja nije pravno uređena, a pritajene interesne skupine i s njima povezani dijelovi hrvatske političke scene čekaju pogodan trenutak za preuzimanje preostalog strateškog hrvatskog gospodarskog potencijala, i to naravno na štetu države. 

Za pokretanje kaznenog postupka tzv. „HPB Bankomat“ odgovornost snose Hrvatski fond za privatizaciju koji je 8. prosinca 2009. te potom  28. svibnja 2010. podnio kaznenu prijavu DORH-u protiv Slavena Čolaka i grupacije Fantasyland te njenih odgovornih osoba ( a koje lažne prijave su temeljene na neistinitim navodima HFP-a i njegovog tadašnjeg predsjednika Vedrana Duvnjaka te stručnih službi HFP-a i njihovih odgovornih osoba),

Zatim HPB d.d. koja se u tom postupku pojavila kao navodni oštećenik prema Slavenu Čolaku ( a sve to unatoč činjenici da niti Slaven Čolak niti društva u vlasništvu Slavena Čolaka nikada nisu bili korisnici niti jednog kredita u HPB-u), a naravno najveću odgovornost snose Državno odvjetništvo i USKOK te tadašnja zamjenica ravnatelja USKOK-a Sani Ljubičić koja je 2009. pokrenula taj iskonstruirani postupak tzv. „HPB Bankomat“ čineći pri tome brojna kaznena djela pri obnašanju službene dužnosti tijekom svih faza postupka, i u fazi istrage, i u fazi podnošenja optužnice, i pred optužnim vijećem Županijskog suda u Zagrebu, i pred raspravnim vijećem Županijskog suda u Zagrebu.

Odgovornost snosi i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji je, a nakon što je Županijski sud u Zagrebu 2012.-te godine odbacio optužnicu tzv. „HPB Bankomat“ zbog nepostojanja niti jednog dokaza iz kojeg bi proizlazila osnovana sumnja u počinjenje kaznenog djela, bez ikakve zakonske i pravne osnove prihvatio žalbu USKOK-a protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu o odbačaju optužnice uz skandalozno obrazloženje nepojmljivo u uređenim pravnim državama.

Naime, Vrhovni sud RH pod predsjedanjem sutkinje Senke Klarić Baranović prihvatio je žalbu USKOK-a i potvrdio optužnicu uz skandalozno obrazloženje da „unatoč nepostojanju materijalnih dokaza, organizirana grupa djeluje pod velom tajnosti pa se dokazi iz tog razloga imaju izvesti na glavnoj raspravi, jer možda neko nekoga oda.“

Takvim nezakonitim rješenjem Vrhovnog suda RH, s posebno otegotnom okolnosti da se radi o najvišem tijelu sudbene vlasti u Republici Hrvatskoj, svi optuženi, članovi uprave HPB-a i korisnici kredita u HPB-u, pa tako i ja koji nikada nisam bio korisnik kredita u HPB-u, stavljeni smo u poziciju da je nad nama bez ijednog materijalnog i personalnog dokaza pokrenut kazneni postupak pred Županijskim sudom u Zagrebu koji je potrajao 15 godina.

S druge pak strane, takvim nezakonitim rješenjem Vrhovnog suda RH Županijskom sudu u Zagrebu zapravo je naloženo ponovno provođenje istrage putem nezakonito potvrđene optužnice koja je od strane USKOK-a podnesena bez ijednog materijalnog i personalnog dokaza koji bi upućivao na osnovanu sumnju u počinjenje kaznenih djela koja su tom optužnicom stavljena na teret optuženima, a što je u uređenim  pravnim državama nedopustivo. Sukladno zakonu, provođenje istrage mora prethoditi eventualnom podnošenju optužnice te optužnica ne može biti niti podnesena a kamoli potvrđena ukoliko ne postoji niti jedan dokaz koji bi upućivao na osnovanu sumnju u počinjenje kaznenog djela, kao što je to u konkretnom slučaju tzv. „HPB Bankomat“. 

Optužnicama tzv. „HPB Bankomat“ USKOK je s jedne strane I-III optuženima Josipu Protegi i dr. stavio na teret da su se isti 2004. udružili u grupu radi počinjenja kaznenih djela i to temeljem ugovora o radu koji zapravo predstavljaju neizostavan zakonom propisan okvir bez kojeg nije niti moguće biti član uprave ili direktor bilo koje Banke u RH pa tako i Hrvatske poštanske banke, a s druge pak strane USKOK je IV-XI optuženima stavio na teret da bi tu navodno organiziranu grupu ( koja se navodno udružila 2004.) poticali na počinjenje kaznenog djela tijekom razdoblja 2006. – 2007., dakle 2 godine nakon njihovog udruživanja ( a koji činjenični opis navodnog počinjenja kaznenog djela poticanja ne postoji niti u jednoj od optužnica USKOK-a po kojoj se vodi predmet tzv. „HPB Bankomat“).

Optužnica USKOK-a od 8. srpnja 2010.g. vraćena je USKOK-u od strane optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu kao nerazumljiva a nakon čega je USKOK dostavio sudu „novu“ optužnicu od 24. studenog 2011. koja je potpuno identičnog sadržaja kao i prethodna optužnica USKOK-a od 8. srpnja 2010. koja je vraćena USKOK-u.

Sasvim logično, Županijski sud u Zagrebu odbacio je takvu iskonstruiranu optužnicu USKOK-a koja ne sadrži niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazila osnovana sumnja u počinjenje kaznenog djela, međutim temeljem žalbe USKOK-a Vrhovni sud RH donio je skandalozno rješenje kojim se uvažava žalba USKOK-a, a sve to uz obrazloženje citirano “da unatoč nepostojanju materijalnih dokaza, organizirana grupa djeluje pod velom tajnosti pa se dokazi se imaju izvesti na raspravi jer možda neko nekoga oda“ čime je zapravo Županijskom sudu u Zagrebu bez ikakve zakonske i pravne osnove dodijeljena uloga da u fazi glavne rasprave provodi istražne radnje iako je njihovo provođenje sukladno zakonu obveza iz nadležnosti DORH-a, USKOK-a, PNUSKOK-a i MUP-a prije eventualnog podizanja optužnice.

Takvim nezakonitim rješenjem Vrhovnog suda RH optuženi su bez ikakve zakonske i pravne osnove „gurnuti“ u proceduru da se nad njima 15 godina vodi kazneni postupak tzv. „HPB Bankomat“ temeljem iskonstruirane optužnice USKOK-a koja ne sadrži niti jedan dokaz koji bi upućivao na osnovanu sumnju u počinjenje kaznenih djela koja se tom optužnicom stavlja na teret optuženima, te ne sadrži čak ni činjenični opis navodnog počinjenja kaznenog djela poticanja.

Nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je na prijedlog USKOK-a prihvaćena sva dokazna dokumentacija od više desetaka tisuća stranica kojom je USKOK zatrpao i optužene i Županijski sud u Zagrebu, te u kojem dokaznom postupku je na prijedlog USKOK-a saslušano i više od 90 osoba, Županijski sud u Zagrebu donio je oslobađajuću presudu u odnosu na sve optužene te nedvojbeno utvrdio da niti nakon provedenog dokaznog postupka ne postoji čak niti osnovana sumnja u počinjenje kaznenih djela koja su se stavljala na teret optuženima temeljem iskonstruiranih optužnica tzv. „HPB Bankomat“, a što i više nego dovoljno pokazuje da takva optužnica nikada nije smjela biti niti podnesena, a kamoli potvrđena.

I osobno sam kao optuženi u viša navrata pred sudom i sudskim vijećem, između ostalog i u svom iznošenju obrane, te i nakon podnošenja izmijenjene optužnice USKOK-a od 20. ožujka 2023.g., kao i u svojoj završnoj riječi, pozvao USKOK i njegove odgovorne osobe da konačno, nakon gotovo 14 godina postupka, 40 000 – 50 000 stranica koje je USKOK priložio a sud prihvatio, nakon 90 ispitanih svjedoka pred sudom, konačno kaže dan, mjesto, vrijeme, način navodnog izvršenja kaznenog djela poticanja.

Naravno, USKOK i njegove odgovorne službene osobe zamjenik ravnatelja USKOK-a gdin. Saša Manojlović i dr. nisu to učinili, jer se takvo što nikada nije niti dogodilo te ne postoji niti jedan dokaz koji bi upućivao na osnovanu sumnju u počinjenje kaznenih djela koja se tom optužnicom stavljaju na teret optuženima slijedom čega jasno proizlazi da su DORH i USKOK te njegove odgovorne službene osobe Sani Ljubičić, Saša Manojlović i dr. svjesno i s namjerom nezakonito pokrenuli i više od 15 godina nezakonito vodili kazneni postupak tzv. „HPB Bankomat“, a sve to čak i bez činjeničnog opisa kaznenog djela poticanja koje je meni kao optuženom stavljeno na teret tom iskonstruiranom optužnicom USKOK-a. Takvo što nedopustivo je u uređenim pravnim državama, a sve službene osobe koje su ispred DORH-a i USKOK-a sudjelovale u tom nezakonitom postupanju sukladno zakonu trebaju biti odmah trajno udaljeni od obnašanja bilo kakvih dužnosti unutar hrvatskog i europskog pravosuđa. Obzirom da to još uvijek nije učinjeno, isto ima za posljedicu da su Ured europskog javnog tužitelja, pa i sama zgrada u Savskoj ulici u kojoj  je na istoj lokaciji smješten Ured europskog javnog tužitelja zajedno sa Visokim trgovačkim sudom RH i Visokim kaznenim sudom RH, kontaminirani osobama kojima nije mjesto među sucima Visokog trgovačkog suda RH i Visokog kaznenog suda RH.

Nakon gotovo 15 godina „Bankomata“ te brojnih postupaka koje pred sudovima i državnim odvjetništvom vodite ili ste ih vodili u proteklih 15-ak godina, recite nam vaše osobne dojmove o stanju hrvatskog pravosuđa? Kakvo je prema Vašem mišljenju stanje bilo prije a kakvo je danas? 

Nažalost, u RH već dugi niz godina pravna sigurnost i vladavina prava ne postoje. Termine „pravne sigurnosti i vladavine prava“ u svrhu javne promidžbe koriste gotove sve političke stranke kao temeljna načela njihovog programa, a kada dođu na vlast pravna sigurnost i vladavina prava i nadalje ostaju samo mrtvo slovo na papiru. Zakoni u našoj državi ne vrijede jednako za sve i ne primjenjuju se jednako na sve, niti u odnosu građane kao fizičke osobe, niti u odnosu na pravne osobe koje posluju u RH.  Upravo je nevjerojatna manipulacija i drskost kada se građanima prezentiraju „rijeke pravde“ od strane onih koji su suodgovorni za nefunkcioniranje državnog i pravosudnog aparata u proteklih 20, 25 godina.

Također, HDZ-ove četiri točke predizbornog programa prije osam godina bile su politička stabilnost, pravna sigurnost, razvoj gospodarstva i socijalna pravednost. Još uvijek je za HDZ najaktualnija samo prva točka njihovog programa, a to je politička stabilnost. Politička stabilnost svakako je nužno potrebna za prosperitet i razvoj države i gospodarstva, ali održavanje navodne političke stabilnosti pod svaku cijenu i sa onima kojima ta stabilnost predstavlja narušavanje pravne sigurnosti, nesaglediva je šteta koja ima dalekosežne negativne posljedice po pravni i demokratski sustav RH, a time i razvoj gospodarstva.

Od političke nestabilnosti, a koja može trajati samo određeno vrijeme, daleko je pogubnija politička stabilnost koju osiguravaju oni koji narušavaju pravnu sigurnost. Pravna sigurnost postala je tek nakratko aktualna potkraj prošlog mandata HDZ-ove Vlade kada su pojedinci unutar HDZ-a konačno shvatili da i sami mogu postati metom kaznenog progona i kaznenog postupka samovoljom pojedinog neodgovornog državnog odvjetnika ili njegovog zamjenika, a sve to bez obzira postoje li za to opravdani razlozi ili ne.

Načelo presumpcije nevinosti temeljno je načelo zajamčeno Ustavom RH i Europskom konvencijom. U Republici Hrvatskoj presumpciju nevinosti svakodnevno krše i mediji, i predstavnici zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti. Tijekom proteklih 15 godina, vezano uz predmet tzv. „HPB Bankomat“ i u tom predmetu optužene/okrivljene osobe, brojni su primjeri kršenja načela presumpcije nevinosti, kako od strane medija, tako i od strane predstavnika zakonodavne, izvršne, pravosudne i sudske vlasti. Oni koji krše načelo presumpcije nevinosti s pozicije moći, a pri tome mislim na neodgovorne državne dužnosnike i političare, državne odvjetnike i njihove zamjenike, trebaju biti sankcionirani.

Kada je pak u pitanju kršenje načela presumpcije nevinosti od strane pojedinih neodgovornih medija koji u brojnim slučajevima unaprijed proglašavaju krivima osumnjičene ili okrivljene osobe, takvo postupanje gotovo je uvijek povezano s nekolicinom neodgovornih osoba unutar DORH-a i USKOK-a po čijem se nalogu nezakonito u javnosti plasiraju iskonstruirane i netočne informacije kojima se svjesno i s namjerom diskreditiraju i unaprijed proglašavaju krivima osobe koje su metom progona DORH-a i USKOK-a, odnosno predmetom njihovih istraga i optuženja.

Uostalom, i Maxportal je objavio brojne primjere kršenja presumpcije nevinosti kada je u pitanju predmet tzv. „HPB Bankomat“ te i brojne primjere grubog narušavanja pravne sigurnosti i vladavine prava od strane predstavnika zakonodavne, izvršne, pravosudne i sudske vlasti.

Takvo što je nedopustivo u uređenim pravnim državama. U Hrvatskoj je postalo već uobičajeno pravilo, naravno nezakonito, da USKOK i njegove pojedine osobe zatrpavaju sudove sa više desetaka tisuća stranica dokumentacije i brojnim svjedocima, nakon čega se osumnjičene ili optužene unaprijed proglašava krivima što predstavlja teški oblik narušavanja pravne sigurnosti i vladavine prava te kršenja načela presumpcije nevinosti kao temeljnog prava zajamčenog Ustavom RH i Europskom konvencijom.

Posebno otegotna okolnost proizlazi iz činjenice da su u tom višegodišnjem nezakonitom postupanju sudjelovali čak i državni odvjetnici te brojni političari i predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti koji su bez ikakve zadrške u javnosti unaprijed optužene proglašavali krivima bez pravorijeka suda. U uređenim pravnim državama takvo što je nedopustivo.

Također, u Hrvatskoj je postalo uobičajeno pravilo da „istraživački“ novinari koji prate suđenja u velikim predmetima objavljuju samo od strane DORH-a i USKOK-a plasirane informacije, a da uopće ne iznose očitovanja osoba koje su predmetom DORH-ovih i USKOK-ovih istraga ili optužbi.

Medijski prostor u Hrvatskoj zatrpan je ili bolje reći ciljano „zatrovan“ plasiranim negativnim vijestima kojima izjave i međusobna „prepucavanja“ brojnih hrvatskih političara te svakodnevne akcije DORH-a i USKOK-a ( koje bi zapravo trebale predstavljati njihov redovit rad) pune naslovnice hrvatskih medija, a što se negativno odražava i na hrvatsko gospodarstvo, i na potencijalne investitore jer u takvim uvjetima ne žele ulagati u pravno neuređene države u kojima zaštita kapitala i ulaganja nije zajamčena.

Građani RH već godinama u medijima svakodnevno slušaju izjave predstavnika pravosudne, zakonodavne i izvršne vlasti koji se navodno zalažu za uspostavu pravne sigurnosti i vladavine prava iako su zapravo upravo oni razlogom što u RH još uvijek ne postoji niti pravna sigurnost niti vladavina prava. U uređenim pravnim državama zakonodavna, sudska i izvršna vlast su potpuno neovisne u svom radu, što u RH još uvijek nije slučaj.

Hrvatsko pravosuđe pod kontrolom politike, a pri tome mislim na desetak posto obnašatelja dužnosti unutar Ministarstva pravosuđa, Državnog odvjetništva, USKOK-a, MUP-a i hrvatskih sudova, glavni je rušitelj pravne sigurnosti i razvoja gospodarstva RH već više od 20 godina.

Možete li to malo konkretnije pojasniti vezano uz desetak posto obnašatelja dužnosti unutar Ministarstva pravosuđa, Državnog odvjetništva, USKOK-a, MUP-a i hrvatskih sudova? 

Glavni kreatori neuređenog hrvatskog pravosuđa upravo su predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti kojima u vrijeme obnašanja visokih dužnosti unutar državnih tijela i institucija itekako odgovara takav neuređen pravni sustav koji je pod njihovim utjecajem i kontrolom. Oni tu kontrolu i utjecaj ostvaruju na uhodane načine kojima je onemogućeno napredovanje u struci i pozicioniranje na visoke dužnosti unutar pravosuđa bez podrške politike.

Takvim, već godinama uhodanim modelom već unaprijed dogovorenog netransparentnog zapošljavanja podobnih, onemogućuje se stručnim, poštenim, savjesnim i odgovornim sucima i državnim odvjetnicima napredovanje u struci jer je kao prioritetni preduvjet stavljena kvalifikacija „podobnosti“ a ne stručnosti, savjesnosti i poštenja.

Takvo stanje u hrvatskom pravosuđu domino efektom se negativno odražava i na sve ostale segmente u društvu jer bez pravne sigurnosti i vladavine prava nema a niti može biti razvoja gospodarstva na zdravim osnovama.

Hrvatsko gospodarstvo je u svim bitnim segmentima pod utjecajem dijela hrvatske politike koja s pozicije moći na štetu RH i njenih građana stavila „šapu“ na gotovo sve velike projekte odlučujući o tome kome se dozvoljava a kome ne, ostvarivati poslovne poduhvate.

To je u potpunoj suprotnosti sa europskom pravnom stečevinom koja jamči zaštitu ulaganja i kapitala te ravnopravnu tržišnu utakmicu svim poduzetnicima i investitorima. Također, gospodarstvo u Hrvatskoj već je godinama i pod direktnim utjecajem dijela neodgovornih obnašatelja službenih dužnosti unutar Državnog odvjetništva koje nerijetko s pozicije moći, uslijed prevelikih ovlasti koje su im dane, u mnogim slučajevima bez ikakve zakonske i pravne osnove te bez ikakve kontrole pokreću kaznene progone protiv pojedinih gospodarskih subjekata i njihovih vlasnika kojima se onemogućuje realizacija njihovih projekata i poslovanje na gospodarskom tržištu RH.

Tako je primjerice i slučaj s projektom Fantasyland u Samoboru čija je realizacija zaustavljena još 2009., dakle prije više od 15 godina, i to koordiniranim zajedničkim zlouporabama i nezakonitostima državnih i pravosudnih tijela i institucija te njihovih odgovornih osoba koji su između ostalog bez ikakve zakonske i pravne osnove pokretali i godinama provodili istrage i kriminalistička istraživanja te iskonstruirane sudske postupke i kaznene progone protiv mene i grupacije Fantasyland te njenih odgovornih osoba. 

Maxportal i Z1 televizija nazočili su na mnogim ročištima predmeta tzv. „HPB Bankomat“ te su i javno objavljeni deseci zlouporaba i nezakonitosti državnih i pravosudnih tijela i institucija te njihovih odgovornih osoba kojima je tijekom razdoblja 2009. – 2024. onemogućena realizacija projekta Fantasyland, u čemu su između ostalih aktivno sudjelovali Hrvatski fond za privatizaciju i Agencija za upravljanje državnom imovinom te njihove odgovorne osobe ( Vedran Duvnjak – predsjednik HFP-a i ravnatelj AUDIO, Dubravka Jakić Maurman – pravnica iz stručnih službi HFP-a i AUDIO, Iva Galić – šefica stručnih službi HFP-a,…), HPB d.d. pod vodstvom Čede Maletića kao predsjednika Uprave HPB-a,  te DORH, USKOK i ŽDO Zagreb te njihove odgovorne službene osobe (Sani Ljubičić – bivša zamjenica ravnatelja USKOK-a, Saša Manojlović – bivši zamjenik ravnatelja USKOK-a, Sunčica Blažević – zamjenica u ŽDO Zagreb…). 

Iako su od strane mene osobno i grupacije Fantasyland pred nadležnim tijelima i instancama već odavno poduzete pravne radnje protiv HFP-a, AUDIO, Državnog odvjetništva, USKOK-a i dr. te njihovih odgovornih osoba ( Vedran Duvnjak, Dubravka Jakić Maurman, Sani Ljubičić, Saša Manojlović,…), još uvijek nitko nije odgovarao, a što je posljedica upravo koordiniranog zataškavanja institucionalnog kriminala na najvišoj državnoj i pravosudnoj razini, odnosno onih koji su u zlouporabama i nezakonitostima direktno ili indirektno sudjelovali.

Umjesto da su prijavljene osobe odgovarale za zlouporabe i nezakonita postupanja počinjena pri obnašanju službene dužnosti te odmah i bez odlaganja razriješene, te su osobe u međuvremenu čak i napredovale u svojoj državnoodvjentičkoj karijeri, a što im je omogućeno od strane bivših glavnih državnih odvjetnika, Državnoodvjetničkog vijeća i Ministarstva pravosuđa RH koji godinama koordinirano zataškavaju prijavljene zlouporabe i nezakonitosti unutar državnog i pravosudnog aparata.

Isto je imalo za posljedicu da je bivša zamjenica ravnatelja USKOK-a Sani Ljubičić, a koja je kao službena osoba pokrenula iskonstruirani postupak tzv. „HPB Bankomat“ u kojem je tijekom svih faza tog postupka počinila čitav niz teških oblika zlouporaba i nezakonitosti pri obnašanju službene dužnosti, 2015. imenovana županijskom državnom odvjetnicom u Zagrebu, a svoje mjesto u tom predmetu tzv. „HPB Bankomat“ formalno je prepustila zamjeniku ravnatelja USKOK-a Saši Manojloviću koji je tijekom 2015. – 2023. nastavio sa zlouporabama i nezakonitim postupanjima.

O tome postoji cjelovita materijalna dokazna dokumentaciju i u spisu Županijskog suda u Zagrebu tzv. „HPB Bankomat“, a neke od brojnih zlouporaba i nezakonitosti Državnog odvjetništva i USKOK-a evidentirane su i video zapisima sa rasprava Županijskog suda u Zagrebu koje je i maxportal objavio. Sani Ljubičić je još 2014./2015. od strane grupacije Fantasyland i mene osobno prijavljena svim nadležnim tijelima i instancama za brojne zlouporabe i nezakonitosti počinjene pri obnašanju službene dužnosti u 5 predmeta, između ostalih i u predmetu tzv. „HPB Bankomat“.

Prijavljena je i glavnom državnom odvjetniku, i ravnatelju USKOK-a, i Državnoodvjetničkom vijeću, i Ministarstvu pravosuđa RH te je zatraženo i provođenje inspekcijskog nadzora nad radom DORH-a i USKOK-a zbog brojnih zlouporaba i nezakonitosti počinjenih pri obnašanju službene dužnosti. No, nitko od nadležnih nije poduzeo ništa, već naprotiv, svi su zajedno koordinirano godinama zataškavali prijavljene nezakonitosti Sani Ljubičić i ostalih odgovornih službenih osoba Državnog odvjetništva i USKOK-a.

Da su nadležni i odgovorni pravovremeno reagirali na brojne prijave grupacije Fantasyland i mene osobno koje su upućene svim nadležnim tijelima i instancama RH, Sani Ljubičić bi još 2015. godine bila razriješena s dužnosti. Kako to nije učinjeno, isto je imalo za posljedicu da je  tužiteljstvo u predmetu tzv. „Agrokor“ kao glavna i odgovorna osoba zastupala Sani Ljubičić kao županijska državna odvjetnica u Zagrebu.

U više navrata pisanim putem upozorio sam i tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika i predsjednika Vlade RH da odobrena sredstva za financijsko-knjigovodstveno vještačenje u predmetu tzv. „Agrokor“ dolaze u ruke Sani Ljubičić koja je već prethodno počinila brojne zlouporabe i nezakonitosti, pa je tako između ostalog u predmetu tzv. „HPB Bankomat“ preplatila izradu financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po cijeni satnice rada 11 puta većoj od one koja je propisana, i to vještacima USKOK-a Vladimiru Krklecu te Anti Blaževiću koji je istovremeno tijekom izrade vještačenja u predmetu tzv. „HPB Bankomat“ 2010. godine pa sve do 2014. godine obnašao dužnost predsjednika uprave Banke Splitsko Dalmatinske koja se nalazila u suvlasništvu Ecije Bajić Kuljiš, odnosno supruge tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića koji je i osobno, zajedno sa ravnateljem USKOK-a Dinkom Cvitanom i tadašnjom zamjenicom ravnatelja USKOK-a Sani Ljubičić sudjelovao u odabiru sudskih vještaka u predmetu tzv. „HPB Bankomat“.

Dakle, osim što su izradu financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u predmetu tzv. „HPB Bankomat“ DORH i USKOK nezakonito angažirali vještaka Antu Blaževića koji se nalazio u višestrukom sukobu interesa ( a koji vještak Blažević je zajedno sa Vladimirom Krklecom sudjelovao u izradi vještačenja iz svibnja 2010. godine temeljem kojeg je podnesena optužnica tzv. „HPB Bankomat“), Sani Ljubičić je to financijsko-knjigovodstveno vještačenje još 2010. platila po cijeni satnice rada 11 puta većoj od one koja je propisana čime je prouzročena direktna šteta državnom proračunu u iznosu od više stotina tisuća kuna te u istom iznosu stečena protupravna imovinska korist vještaka USKOK-a.

O svemu tome kao i o svim ostalim brojnim zlouporabama i nezakonitostima Sani Ljubičić i ostalih odgovornih službenih osoba DORH-a i USKOK-a izviještena su sva nadležna tijela i instance. 

No, nitko nije poduzeo nikakve mjere kako bi se spriječilo daljnje nezakonito postupanje Sani Ljubičić, što je za posljedicu imalo da je u predmetu tzv. „Agrokor“ bačeno u vjetar 10 milijuna kuna za izradu financijsko-knjigovodstvenog vještačenja jer je Sani Ljubičić odabrala osobe koje čak nemaju niti zakonom propisan legitimitet za izradu vještačenja.

Vezano uz naručivanje i preplaćivanje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u predmetu tzv. „HPB Bankomat“ evidentno se radilo o nezakonitostima počinjenim pri obnašanju službene dužnosti koje kao takve ulaze i u sferu kaznene odgovornosti, dok se s druge strane u predmetu „Agrokor“ evidentno radi o najblaže rečeno nestručnom postupanju Sani Ljubičić i dr. koji su za izradu financijsko-knjigovodstvenog vještačenja odabrali osobe koje čak nemaju niti zakonom propisan legitimitet za izradu vještačenja, što u najblažem obliku sankcija podliježe stegovnoj odgovornosti. Takva osoba u uređenim pravnim državama ne može obnašati bilo kakvu službenu dužnost unutar državnog i pravosudnog aparata.

Međutim, zbog izostanka reakcije nadležnih, Sani Ljubičić je u međuvremenu čak i napredovala u svojoj državnoodvjetničkoj karijeri te 2018. imenovana na mjesto zamjenika glavnog državnog odvjetnika RH a potom na prijedlog onih koji su godinama štitili njen nezakonit i nepravilan rad, postala i delegirana zamjenica u Uredu europskog javnog tužitelja.

I zamjenik ravnatelja USKOK-a Saša Manojlović kao njezin nasljednik u predmetu tzv. „HPB Bankomat“, koji je također počinio brojne zlouporabe i nezakonitosti u predmetu tzv. „HPB Bankomat“, od kojih su neke od njih evidentirane i video zapisima s rasprava Županijskog suda u Zagrebu koje je i maxportal objavio, 2023. postao je delegirani zamjenik u Uredu europskog javnog tužitelja koji je u većem dijelu kontaminiran osobama koje su već odavno trebale biti razriješene s obnašanja bilo kakvih službenih dužnosti unutar pravosuđa. Ima još takvih, odnosno sličnih osoba unutar Uredu europskog javnog tužitelja, što je odgovornost onih koji su ih na te dužnosti postavili unatoč činjenici da im je prethodni državnoodvjetnički rad bio prožet brojnim zlouporabama i nezakonitostima pri obnašanju službene dužnosti o čemu postoji obimna dokazna dokumentacija koju sam osobno dostavio bivšim glavnim državnim odvjetnicima, Ministarstvu pravosuđa i Državnoodvjetničkom vijeću. 

Sankcioniranje neodgovornih koji čine zlouporabe i nezakonitosti pri obnašanju službene dužnosti unutar pravosudnih tijela (DORH, USKOK, EPPO,..) prioritet je bez alternative, a tek se onda može pokrenuti istinska i učinkovita borba protiv institucionalnog kriminala na državnoj razini, ministarstvima, državnim tvrtkama, itd., odnosno u svim ostalim segmentima društva gdje postoji kriminal. Kompromitirane osobe unutar pravosudnog sustava trebaju biti odmah sankcionirane i razriješene s dužnosti, a ne imati uvida u povjerljive informacije jer njihovo prisustvo unutar pravosudnog sustava ima dalekosežne negativne posljedice po pravni i demokratski sustav te isto predstavlja i ugrozu nacionalne sigurnosti.

Osobe koje zastupaju RH, a pri obnašanju službene dužnosti krše zakone, krivotvore službene isprave, ovjeravaju neistinit sadržaj, lažno iskazuju pred sudom, itd. ( kao što su to primjerice u predmetu tzv. „HPB Bankomat“ godinama činili zamjenica ravnatelja USKOK-a Sani Ljubičić i Saša Manojlović o čemu je i cijela hrvatska javnost upoznata), trebaju biti odmah udaljeni s obnašanja bilo kakve dužnosti unutar pravosudnog sustava, sve radi zaštite pravnog i demokratskog sustava RH čija je zaštita u nadležnosti i odgovornosti između ostalih DORH-a i glavnog državnog odvjetnika te Ministarstva pravosuđa RH. 

S obzirom da ste u više navrata pisanim putem izvijestili i glavnog državnog odvjetnika te i predsjednika Vlade RH o zlouporabama i nezakonitostima Sani Ljubičić pri obnašanju službene dužnosti upozoravajući ih između ostalog da odobrena sredstva Vlade RH za financijsko-knjigovodstveno vještačenje u predmetu tzv. „Agrokor“ dolaze u ruke Sani Ljubičić koja je već prethodno počinila brojne zlouporabe i nezakonitosti pri angažiranju i plaćanju vještaka u predmetu tzv. „HPB Bankomat“, smatrate li da za „bačenih u vjetar“ 10 milijuna kuna u predmetu tzv. „Agrokor“ postoji i odgovornost predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića i tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana?

Nisam ja taj koji odlučuje o tome. Međutim, uvijek je odgovoran onaj koji je ispred DORH-a i USKOK-a kao službena osoba nadležan za pojedini predmet, osim u slučaju da je nezakonito postupanje počinjeno po nečijem nalogu, u kojem slučaju snose odgovornost i oni koji su potaknuli tu službenu osobu na nezakonito postupanje. Premijer Plenković nije nadležan niti odgovoran za to kome će i na koji način Državno odvjetništvo isplaćivati naknade za financijsko-knjigovodstvena vještačenja, pa shodno tome ne može niti biti odgovoran za 10 milijuna kuna nastale štete državi u predmetu tzv. „Agrokor“.

Međutim, kao što sam već i prethodno istaknuo, da su nadležna tijela i institucije, između ostalih Ministarstvo pravosuđa RH i Državnoodvjetničko vijeće, pravovremeno reagirali na brojne prijave upućene od strane grupacije Fantasyland i mene osobno te sukladno zakonu proveli inspekcijske nadzore nad radom DORH-a i USKOK-a, Sani Ljubičić bi još 2015. bila razriješena s obnašanja službene dužnosti. 

Sani Ljubičić je tijekom svih faza postupka tzv. HPB Bankomat“ počinila čitav niz kaznenih djela pri obnašanju službene dužnosti, i u fazi predistražnih i istražnih radnji, i pred istražnim sucem Županijskog suda u Zagrebu Krešimirom Devčićem, i pred optužnim vijećem Županijskog suda u Zagrebu pod predsjedanjem suca Ivana Turudića, i pred raspravnim vijećem Županijskog suda u Zagrebu pod predsjedanjem sutkinje Jasne Galešić.

I zamjenik ravnatelja USKOK-a Saša Manojlović kao njezin nasljednik u predmetu tzv. „HPB Bankomat“, a koji je 2015./2016. preuzeo taj predmet nakon što je  Sani Ljubičić imenovana županijskom državnom odvjetnicom u Zagrebu, nastavio je sa zlouporabama i nezakonitostima pokušavajući pred sudom ozakoniti nezakonito postupanje Sani Ljubičić počinjeno pri obnašanju službene dužnosti u predmetu tzv. „HPB Bankomat“ tijekom razdoblja 2009. – 2015.

Naravno, to im nije pošlo za rukom jer sukladno zakonu nezakonito postupanje se ne može ozakoniti, a u spisu tzv. „HPB Bankomat“ sadržana je i cjelovita obimna materijalna dokazna dokumentacija o njihovim brojnim višegodišnjim zlouporabama i nezakonitostima pri obnašanju službene dužnosti, između ostalog i video zapisi s rasprava Županijskog suda u Zagrebu koji to potvrđuju.

Posebno otegotna okolnost po DORH i USKOK te njihove odgovorne službene osobe Sani Ljubičić, Sašu Manojlovića i dr. proizlazi iz činjenice da su isti godinama bili ustrajni u tom nezakonitom postupanju, i to više od 13 godina, zaključno sve do 4. svibnja 2023. godine kada je donesena oslobađajuća presuda za sve optužene u predmetu tzv. „HPB Bankomat“.

Dakle, radi se o višegodišnjem kontinuiranom ustrajnom nezakonitom postupanju i čitavom nizu kaznenih djela počinjenih od strane Sani Ljubičić i dr. pri obnašanju službene dužnosti tijekom svih faza postupka tzv. „HPB Bankomat“, pa tako između ostalog o kaznenim djelima zlouporabe položaja i ovlasti, krivotvorenju službenih isprava, ovjeravanju neistinitog sadržaja službenim pečatom i potpisom, lažnom iskazivanju pred sudom, skrivanju službene dokumentacije iz istražnih radnji, itd.

Ministarstvo pravosuđa godinama je odbijalo provesti inspekcijske nadzore zataškavajući na taj način konkretno prijavljene zlouporabe i nezakonitosti Sani Ljubičić i ostalih odgovornih osoba DORH-a i USKOK-a. Bivši glavni državni odvjetnik Dražen Jelinić kao predsjednik Državnoodvjetničkog vijeća 2017. godine i pisanim putem izvijestio je Slavena Čolaka i grupaciju Fantasyland kao prijavitelje da su sve prijave protiv Sani Ljubičić i zahtjevi za provođenje inspekcijskog nadzora nad radom DORH-a i USKOK-a dostavljeni Ministarstvu pravosuđa koje je i nadležno i odgovorno za provođenje inspekcijskog nadzora vezano uz prijavljene zlouporabe i nezakonitosti pri obnašanju službene dužnosti, međutim, Ministarstvo pravosuđa odbijalo je bilo kakvo postupanje po tim prijavama. 

Naravno, za nezakonit i nepravilan rad Ministarstva pravosuđa te njegovo višegodišnje nečinjenje odgovornost snosi i Vlada RH pa tako i predsjednik Vlade RH, pa shodno tome postoji i indirektna odgovornost predsjednika Vlade RH zbog nezakonitog postupanja Ministarstva pravosuđa koje godinama nije sankcioniralo prijavljen nezakonit i nepravilan rad Državnog odvjetništva i USKOK-a te njihovih odgovornih službenih osoba Sani Ljubičić i dr.

Nečinjenje je, sukladno zakonu, i kazneno djelo. Ministarstvo pravosuđa sukladno zakonu i svojoj nadležnosti te svrsi postojanja obvezno je osigurati zakonit i pravilan rad pravosudnih tijela i sudova, ali isto tako i sankcionirati prijavljene zlouporabe i nezakonitosti ukoliko su iste utvrđene provedenim inspekcijskim nadzorom.

Posebno otegotna okolnost proizlazi iz činjenice da su svi zahtjevi za provođenje inspekcijskog nadzora dostavljeni ne samo Ministarstvu pravosuđa RH i Državnoodvjetničkom vijeću, već i bivšim glavnim državnim odvjetnicima koji su zajedno sa Ministarstvom pravosuđa i njegovim odgovornim osobama godinama zataškavali nezakonit i nepravilan rad Državnog odvjetništva i USKOK-a te njihovih odgovornih službenih osoba Sani Ljubičić i dr.

Zašto su to činili? Iz vrlo jednostavnog razloga  što su u brojnim zlouporabama i nezakonitostima sa Sani Ljubičić sudjelovali i najviši predstavnici državnih i pravosudnih tijela i institucija, između ostalih bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić te bivši ravnatelj USKOK-a i bivši glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan

Pogledajte video zapise sa završne riječi Slavena Čolaka u predmetu tzv. „HPB Bankomat:

(Nastavak slijedi) 

M. Marković/Foto: Press


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  


-->