Marko Ljubić ugostio je u svojoj emisiji „Podcast Velebit“ prof. Slobodana Prosperova Novaka, kojemu su istupi u hrvatskim medijima suženi s obzirom na britkost njegova izričaja. Razgovor je tekao, kako je voditelj istaknuo, između novinarske provokativnosti i akademske finoće.
Kao autor hrestomatija hrvatske književnosti prof. Novak je svoju „Povijest hrvatske književnosti“ napisao kao vrlo mlad, u dobi od 33 godine. U nju je uvrstio 300 suvremenih autora čime je, kako kaže, stvorio 300 neprijatelja, ali i novih 300– prijatelja njegovih neprijatelja. Za one suvremenike koje nije uvrstio u knjigu tvrdi da ih nije uvrstio namjerno.
Zakon o knjizi treba baciti
U raspravi o statusu hrvatske kulture s identitetskoga nacionalnog stajališta i mjestu knjige u hrvatskim školama prof. Novak je ustvrdio da se radi sve kako bi se važnost hrvatske knjige dovela u pitanje.
Novi Zakon o knjižničarstvu, koji je trenutačno u Hrvatskom saboru, na oko desetak kartica teksta ima točno 2566 stručnih primjedaba od kojih nijedna nije uvažena. Takav bi zakon trebalo baciti! On je nastao na zagovor novih privatnih knjižnica s nepoznatim osnivačima, ali financiranih i iz državnoga budžeta, čime se narušavaju narodne knjižnice i čitaonice koje su u Hrvatskoj otvarane još od ilirskoga doba.
Kao član Povjerenstva za knjigu u doba ministra kulture Zlatka Hasanbegovića bio je protiv financiranja knjige Predraga Lucića „StepbyStep – Stepinac“.
To je knjiga koja sadrži pjesmu o Ahmićima, koja se izruguje muslimanskim žrtvama i ne može biti financirana novcem iz hrvatskoga državnog proračuna jednako kao ni antihrvatske„Novosti“ koje izlaze u Zagrebu pod manjinskim nazivljem.
Danas je na djelu „feralizacija“ Hrvatske i kultura ruganja, besmislena kritika bez cilja i konstruktivnih namjera. A srpski monasi u Hrvatskoj 1750. godine igrali su Shakespearea – i to je pak dio hrvatske kulture i književnosti, što u Hrvatskoj zna tek šest-sedam ljudi.
Prof. Novak spominje kako je i kandidat za rektora Sveučilišta u Zagrebu prof. Bakić u svoj program zaboravio uvrstiti Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu kao što je to zaboravila i ministrica Blaženka Divjak. Podrijetlo riječi rektor leži u glagolu govoriti („vladati“), a o reformi nitko ne zna govoriti.
Prof. Novak smatra da je svaka rasprava o reformi školstva besmislena bez reforme sveučilišta jer bisveučilište trebalo djelovati na reafirmaciji znanja. Uz elitno sveučilišno iskustvo sa sveučilišta LaSapienza i Yaleprof. Novak progovara o tzv. „znanstvenim janjičarima“ i progonu sveučilišnih profesora, o čemu svjedoči i vlastitim primjerom izbacivanja s Filozofskog fakulteta. Suprotno tome, njegov stric akademik Grga Novak (zatvoren kao mason u NDH) uspio je nakon II. svjetskog rata objaviti knjigu „Prošlost Dalmacije“ – ne Povijest Dalmacije da u naslovu ne bi bio korijenski pravopis iz NDH.
Stranačka reforma školstva
Prof. Novak posebno se i detaljno osvrnuo na eksperimentalnu reformu školstva odnosno takozvanu Jokićevu reformu jer su svi dokumenti njegovi iako je Boris Jokić javnoi stručno dezavuirana osoba. Teza ministrice Divjak da će knjiga biti lakša za 25 % (a intelektualni dignitet ministrice Divjak u javnosti prof. Novak smatra vrlo niskim) doživljava kritiku stručne i znanstvene javnosti.
Ministrica Divjak zagovornica je samo tehničkih investicija u reformi (pola milijarde kuna iz EU-fondova za nabavu tableta), a šampioni reforme školstva su političari HNS-a (Vrdoljak i Batinić). Glupost je univerzalna kategorija. I staklar i akademik trebaju imati jednako znanje o hrvatskoj povijesti.
HDZ-ovi intelektualci trebali bi brinuti o pola milijuna hrvatske djece, ali politička je pogreška reforme što je to stranačka reforma – i to HNS-ova! U eksperimentalnim školama četvrtina je stranačkih ravnatelja iz redova HNS-a. U reformi se propagiraju populističke fraze da se reforma temelji na učiteljima, ali oni bi trebali biti obrazovani učitelji.
Istodobno se javljaju uličarski antifa pokreti, a bivši ministri znanosti i obrazovanja Željko Jovanović i Vedran Mornar započeli su proces kupovanja utjecaja, tj. nabavku tehnologije, što čini moćan lobi. Tko su lovci u mutnom iza reformske galame? Za hrvatsko sveučilište, obrazovanje i duh naroda vrlo su opasne skupine kao što je ona oko Silobrčića, s Flegom, Pavelom Gregorićem i kompanijom!
Hrvatska se nije „resetirala“
Udar na hrvatski identitet odražava se u nemaru prema hrvatskome jeziku. Dokaz tomu je i tzv. Sarajevska deklaracija o zajedničkome jeziku. Prof. Novak stajališta je da su sličnosti između hrvatskog i srpskog jezika velike, a razlike malene, ali opasne!
Kao apsurdan primjer navodi prof. Tomislava Bogdana koji kao potpisnik sporne Deklaracije i dalje predaje na Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a Matica hrvatska izdala mu je i knjigu. Teza prof. Novaka jest da su Hrvati imali onoliko svoga jezika koliko su imali vojske. Jezik jednoga naroda je rezultat svih njegovih dijalekata i vojske, a hrvatski jezik uključuje sve svoje dijalekte.
U JNA hrvatski jezik činio je 35 %. U pitanju hrvatske suverenosti danas prof. Novak smatra da Hrvatska nije „resetirala“ ključne nacionalne institucije. Treba nam potpuna rekonstrukcija cijeloga jugoslavenskog naslijeđa s hrvatskim biljegom!Hrvatska ne može opstati na katalozima jugoslavenskog duha na kojima počiva, a temeljna su dva: HAZU i Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, a zatim i Matica hrvatska.
Leksikografski zavod izdao je Hrvatsku enciklopediju bez nacionalnog identiteta. Primjerice, Dantea se ne može u Hrvatskoj čitati i interpretirati bez hrvatskoga biljega.Besmisleno je i alternativno djelovanje Matice hrvatskenakon uspostave samostalne hrvatske države. Ona bi trebala djelovati u kulturološkome smislu kao Goethe-Institut ili British Council. Akademija je (sasvim logično) promijenila ime, ali ne i duh.
HAZU u javnosti ne daje nikakve izjave, što dovodi u pitanje i problem njegova članstva. Zadržala se Strossmayerova ideja „DrangnachOsten“, alijoš je uvijek aktualna ideja dr. Ive Pilara izložena u knjizi „Južnoslavensko pitanje“ (za čije je reprint izdanja prof. Novak napisao predgovor). HAZU nema jasno stajalište prema pitanju Bosne i Hercegovine. Domovinski rat vodio se za prevlast oko Drine, što su turske granice Srbije, ali i granice cjelovite Bosne i Hercegovine.
Srbija je nastojala zauzeti tzv. turske granice, a naš trajni cilj mora biti borba za razdjelnicu svjetova na Drini. Drina kao granica nešto je što se ne smije spomenuti. „Zašto bih ja imao kompleks istaknuti da se za hrvatsku slobodu i nezavisnost, za hrvatski narod i njegovu kulturu, dogodilo nešto dobro za vrijeme NDH? Pred kim? Ne pada mi na pamet!“
Mediokriteti u Saboru
Hrvatskoj nedostaje kultura državnosti, teza je novinara Ljubića. Prof. Novak ustvrđuje da u Saboru sjede mediokriteti. Usporedivši ga sa situacijom u 19. stoljeću, ondje nema ni književnika ni umjetnika. Narod može imati pisce i bez države, ali Hrvatska je država bez temelja u kulturi. Cilj države je njezina diplomacija kao u Dubrovačkoj Republici. Time postiže afirmaciju svoga imena i tradicije.
Kod nas funkcioniraju „rodijački programi“ . Isti ljudi djeluju iz istih političkih struktura.Ljubićevoj tezi da u Hrvatskoj djeluju sektaški interesi s ciljanom politikom rastakanja hrvatskoga naroda, prof. Novak odgovara potrebom afirmacijepozitivnih hrvatskih vrijednosti te kaže: „Moja domovina je moja radost, a ne frustracija!“. Ljubićevu tvrdnju o fenomenu hrvatske krivnje i stalnoj potrebi da se „posipamo pepelom“, dok veliki dio ljudi radi protiv svoje nacije i države, Novak oprimjeruje pogrešnom interpretacijom Predsjedničine izjave prilikom posjeta Argentini.
U Hrvatskoj nema ustaštva, tvrdi prof. Novak – to je suludo! „Zlo se ne pamti!“ kaže Shakespeare.
Tema nacionalnih manjina još je uvijek tabu! Cilj politike je uz pomoć manjina onemogućiti život većinskoga naroda u Hrvatskoj zbog čega se javlja novogovor korektnosti, dodaje Ljubić.Europske stranke desnice, mišljenje je prof. Novaka, imaju dobre odnose sa strankama manjina, dok ljevica traži integraciju manjina.
Pogrešna je Pupovčeva teza da su Srbi „poklonili“ Hrvatima antifašizam kao i da je Hrvatska bila najsretnija zemlja svijeta u doba Titove Jugoslavije od 1945. do 1990. Pogrešne su i teze da je Domovinski ratnastavak fašistoidne ideje iz NDH kao i da je sva dijaspora u funkciji toga cilja.
Nije bilo dovoljno obraniti se vojno – obrana duha, jezika i kulture presudna je za ukupnu obranu hrvatskog naroda. Besmislena je hrvatska žrtva bez afirmacije pobjedničkoga duha nacije i pogotovo pobjedničke obrane naroda i zemlje od srpsko-crnogorske agresije, ahrvatski je narod pobjednik!
Pariškom poveljom kršćanstvo se pojavljuje kao novi identitet Europe na stvarnim tradicijama i vrijednostima, a riječ ‘konzervativan’ kod nas ima negativne konotacije.
Još je Marko Marulić afirmirao svoj zavičaj, a to je bila njegova domovina –patria.Danas trebamo mapirati duh Hrvatske prema Jagićevoj ideji „Mi Hrvatsku imamo, ali ju ne poznamo!“. Europski je cilj potraga za identitetom naroda u svijetu globalizacije. Zato u Hrvatskoj treba potencirati duh dobra.
Afirmacija umjesto zaključka
Iako ga nitko iz hrvatskih institucija nije pozvao na suradnju, prof. Novak sa suradnicima radi na kanonskom korpusu hrvatske književnosti, filozofije, kulture i povijesti. Projekt obuhvaća deset svezaka, a svaki ima tisuću stranica i dijeli se na 4-6 manjih svezaka. Bit će objavljen na internetu, a podržavaju ga Grad Zagreb i Sveučilište u Zagrebu, a možda će to učiniti i Matica hrvatska.
Doajen hrvatske inteligencije prof. Slobodan Prosperov Novak za sebe kaže da je „čovjek bez ordena“ jer je društveni aktivizam danas u Hrvatskoj dezavuiran.
Podcast Velebit/Foto:screenshot
