Početkom listopada prošle godine u medijima lijeve političke orijentacije pojavili su se napisi protiv voditelja Hrvatskih studija Marija Grčevića. Grčeviću se stavljalo na teret što želi “pohrvatiti” Hrvatske studije, a zamjeralo mu se i što je bio jedan od potpisnika peticije podrške najpopularnijem hrvatskom pjevaču Marku Perkoviću Thompsonu.
Ključne optužbe protiv Grčevića bile su jasno ideološki profilirane i nisu se ni na koji način doticale njegovih znanstvenih radova ili njega kao znanstvenika. Za Grčevićeve kritičare pitanje ideološke podobnosti bile su jedini kriterij. Takav pristup otkriva i protagoniste napada, te im je nužno posvetiti veću pozornost i detaljnije ih opisati.
Nepunih mjesec dana prije medijskih napada na Grčevića, dana 11. rujna održani su parlamentarni izbori na kojima je teško poražena Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP). Dva dana nakon toga, 13. rujna, počeo je tzv. studentski prosvjed na Filozofskom fakultetu u Zagrebu usmjeren protiv tadašnjeg vodstva tog fakulteta. Prosvjed su podržali te mu i osobno prisustvovali istaknuti članovi SDP-a Ranko Ostojić, Sabina Glasovac i Aleksandra Kolarić te profesor na Filozofskom fakultetu i SDP-ov kandidat za ministra znanosti Neven Budak. Dakle, pozadina studentskog prosvjeda imala je jasnu političku razinu a cilj joj je bio zauzimanje “rezervnih položaja” nakon SDP-ovog gubitka izbora.
Slična situacija dogodila se nepunih mjesec dana i na Hrvatskim studijima, ali uz razliku što u pozadini nije bio SDP, nego stranka još izrazitije lijeve orijentacije pod nazivom Pametno.
Stranka Pametno predstavlja se kao okupljalište lijevih intelektualaca koje je SDP pod vodstvom Zorana Milanovića razočarao svojim populizmom, izostankom osjećaja za vođenje intelektualne borbe i postupnim skretanjem u desno.
Međutim, kritike stranke Pametno na račun SDP-a bile su tek način da čelnici stranke Pametno opravdaju vlastiti poraz na parlamentarnim izborima 2016., na kojem ta stranka nije dobila niti jedan saborski mandat usprkos velikoj medijskoj podršci istih medija koji su nepunih mjesec dana nakon tih izbora krenuli s napadima na Grčevića.
Sukladno tome, na temelju rezultata održanih parlamentarnih izbora koji su jedino stvarno mjerilo stava građana u društvu utemeljenom na demokratskim temeljima, očito je kako stranka Pametno nema demokratski legitimitet, odnosno nema gotovo nikakvu stvarnu stranačku bazu, nego živi na fikciji određenih medija koji tu stranku podržavaju zbog istih svjetonazorskih pogleda.
Opisana veza između medija koji su podržavali stranku Pametno te napada na vodstvo Hrvatskih studija od tih istih medija nužna je za razumijevanje pozadine događaja na Hrvatskim studijima. U pitanju je ne samo svjetonazorska bliskost (optužbe protiv Grčevića da želi pohrvatiti Hrvatske studije i kritike zbog iskazivanja podrške pjevaču Perkoviću), nego i kadrovska, s obzirom na to da su vodeći kritičari protiv Grčevića unutar akademske zajednice došli iz redova stranke Pametno ili su s njom povezani.
Na čelu zaposlenika Hrvatskih studija koji ujedno stoje iza napada na ministra Barišića je profesor Pavel Gregorić, poznat po tome što se javno hvalio da mu je djed s očeve strane bio jedan od osnivača Komunističke partije Hrvatske (KPH), a djed s majčine strane organizacijski sekretar komiteta Saveza komunista Hrvatske (SKH) i zagrebački gradonačelnik u vrijeme socijalističke Jugoslavije.
Gregorić je zajedno sa svoja druga dva istomišljenika, Sašom Zelenikom i Vlatkom Silobrčićem, bio u izvršnom odboru udruge pod nazivom “Forum za etičnost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja”. Kao što proizlazi iz samog naziva te udruge, njezin cilj bio je diskreditiranje osoba koje im nisu svjetonazorski odgovarale pod optužbama da nisu “etične” u znanosti i visokom obrazovanju. Dakle, bila je to ideološka bitka pod formom znanosti, odnosno etike u znanosti.
Tri člana ove udruge u vrijeme Vlade pod vodstvom SDP-a bile su izuzetno utjecajne. Zelenika je bio pomoćnik tadašnjeg ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića, Silobrčić je nadzirao procese u Institutu Ruđer Bošković a Gregorić u Institutu za filozofiju. Međutim, SDP-ovim gubitkom izbora situacija se mijenja i navedena trojica gube položaje zbog čega kreću u stranački aktivizam. I tu u ovu priču ulazi stranka Pametno, na čijoj su listi kandidati na parlamentarnim izborima bili Silobrčić i Zelenika.
Međutim, s obzirom na to da je stranka Pametno ostvarila još lošiji rezultat od SDP-a, navedeni trojac vratio se SDP-ovom obrascu destabilizacija institucija koje ne nadziru i krenuo u organiziranje studentskih prosvjeda na Hrvatskim studijima.
Za ovu zadaću, glavnu ulogu dobio je Gregorić, koji je okupio istomišljenike među zaposlenicima na Hrvatskim studijima, mobilizirao nekolicinu indoktriniranih studenata (koje je uvjerio da Grčević planira ukinuti Hrvatske studije) i započeo s aktivizmom.
U sklopu toga 14. studenoga prošle godine organizirana je tribina u prostorijama Hrvatskog novinarskog društva (HND) Saše Lekovića pod zvučnim nazivom “Rektore, imamo problem”. Osim Gregorića, glavni govornik na skupu bio je Hrvoje Kraljević, ministar znanosti u Vladi Ivice Račana i jedan od kreatora stranke Pametno.
Na tribini, karakterističnoj po neargumentiranim optužbama na račun Grčevića i ideološkoj pristranosti ispod svake razine, Gregorić je dao dvije ključne izjave, važne za razumijevanje događaja na Hrvatskim studijima.
Prvo, naveo je kako među profesorima na Hrvatskim studijima postoji ogromna polariziranost već duže vrijeme.
Drugo, na upit jedne od studentica iz publike zašto se profesori na Hrvatskim studijima jače ne angažiraju, Gregorić je dao odgovor koji je ukazao na pozadinu “studentskog prosvjeda” i na Hrvatskim studijima i na Filozofskom fakultetu: “osnovni problem znanstveno-nastavnog vijeća je polariziranost (…), ljudi u njemu se boje za svoje pozicije i za svoje radno mjesto, (…) taj strah isto treba ukalkulirati (…), zato će rasplet ove situacije odrediti studenti – kao što su to odredili studenti na Filozofskom fakultetu i zato vi studenti ne nasjedajte na priče ideologizirani, instrumentalizirani i slično, (…) nego pridružujem se pozivu inzistirajte”, odnosno djelujte ili preciznije rečeno nastavite prosvjedovati.
Iz navedenih dviju Gregorićevih izjava očito je da se vodstvo Hrvatskih studija podijelilo u dva tabora ali je skupina koju on predvodi (u pokušaju rušenja Grčevića) iz straha za vlastiti položaj u čitav proces pokušala uvući studente kako bi oni za njih odradili prljavi posao.
Tu činjenicu Gregorić je, vidno oklijevajući, iznio na samom kraju tribine, nakon što su mu gosti tribine izričito naveli da njegovi zahtjevi nemaju pravno uporište i da su u tom pogledu neosnovani. Tribina je, kako se iz toga može zaključiti, završila neuspješno, s obzirom na to da nije rezultirala ni jednim konkretnim podatkom protiv Grčevića, nego je sve ostalo na pozivu Gregorića i Kraljevića okupljenim studentima da trebaju “inzistirati”.
Zaključno uz ovu temu, očito je kako je prosvjed na Hrvatskim studijima organiziran od jedne marginalne ljevičarske skupine koja je u pokušaju oponašanja sličnog događaja na Filozofskom fakultetu po jednakom obrascu pokušala za svoje ciljeve mobilizirati studente prikazujući im stanje posve suprotno od onoga kakvo ono stvarno jest. Ciljevi te skupine, kako se može zaključiti na temelju izlaganja njezinog glasnogovornika, Pavela Gregorića, bili su i svjetonazorski i osobni.
Tomislav Bilić/Foto:
