Tragična sudbina dječaka koji je pao iz aviona – a čija je fotografija proglašena za „najjeziviju ikad“ – šokirala je korisnike društvenih mreža širom svijeta.
Kažu da slika govori više od tisuću, ali priča iza ove jezive fotografije nosi daleko više tuge nego što se na prvi pogled može naslutiti. Dana 22. veljače 1970., australski tinejdžer po imenu Keith Sapsford ušuljao se na pistu u zračnoj luci Sydney i kao slijepi putnik ukrcao Douglas DC-8, avion koji je letio za Tokio.
Amaterski fotograf John Gilpin sasvim slučajno je zabilježio posljednje trenutke života četrnaestogodišnjeg Keitha.Dok je slikao avione na aerodromu u Sidneyju snimio je nevjerojatan kadar – trenutak kada dječak ispada aviona – ali nije bio ni svjestan što je zabilježio sve dok tjedan dana kasnije nije razvio film.
Kako je uopće došlo do toga da tinejdžer padne iz aviona i izgubi život na tako stravičan način?
Keith Sapsford, kako je ispričao njegov otac Charles Sapsford, je oduvijek bio nemirnog duha, s neutaživom željom da stalno bude u pokretu. Taj poriv da vidi svijet dodatno se rasplamsao nakon što je s obitelji putovao u inozemstvo.
No nakon što su se s “terapijskog” putovanja u inozemstvo vratili u svoj dom u Randwicku, u Novom Južnom Walesu, Keith je postao još više željan avanture. Očajnički tražeći pustolovinu, australski tinejdžer ušuljao se na pistu u zračnoj luci Sydney i sakrio se u kotač aviona koji je letio za Japan. Ali Sapsford nije bio svjestan da će se odjeljak ponovno otvoriti nakon polijetanja – i ubrzo je pao s neba u smrt.
“Sve što je moj sin želio bilo je vidjeti svijet”, rekao je Charles novinarima. “Njegova želja da upozna svije i vidi kako drugi ljudi žive – to ga je i koštalo života.”
U pokušaju da ga „izvede na pravi put“, Charles koji je bio sveučilišni profesor mehanike i industrijskog inženjeringa, upisao je sina u jednu rimokatoličku ustanovu u Sidneyju specijalizirana je za rad s problematičnom djecom Ali, Kit se nije snašao – bježao je više puta i dva tjedna nakon dolaska, pobjegao je ponovo i zaputio se pravo na aerodrom.
Očajnički tražeći pustolovinu, australski tinejdžer ušuljao se na pistu u zračnoj luci Sydney. U to vrijeme propisi u glavnim putničkim središtima nisu bili ni približno tako strogi kao sada. To je omogućilo tinejdžeru da se s lakoćom ušulja na aerodromsku pistu.
Primijetivši Douglas DC-8, koji je letio za Japan, kako se priprema za ukrcaj Sapsford je vidio njegov otvor i sakrio se u prostor za kotače aviona.
U malom prostoru unutar spremišta za kotače proveo je nekoliko sati čekajući polijetanje. Ali Sapsford nije bio svjestan da će se odjeljak ponovno otvoriti nakon polijetanja – i ubrzo je, s visine od 60 metara pao s neba udarivši o tlo ispod.
Njegov otac je kasnije izjavio da su ranije već razgovarali o opasnostima skrivanja u podvozju aviona. Čak su pričali i o slučaju dječaka iz Španjolske koji je na isti način izgubio život.
“Upozorio sam ga – možeš biti smrvljen kada se kotači povuku, možeš se ugušiti bez kisika ili se smrznuti na visini zbog ekstremne hladnoće“, ispričao je Charles.
Istraga je potvrdila da su u dijelu za kotače pronađeni tragovi Keitove odjeće i otisci prstiju što je potvrdilo da je upravo tamo proveo posljednje trenutke života. Umro je s 14 godina 22. veljače 1970. godine.
Da stvar bude još tragičnija, malo je vjerojatno da bi Sapsford preživio čak i da se nije srušio na tlo. Sapsford je nosio samo majicu kratkih rukava i kratke hlače, a niske temperature i nedostatak kisika jednostavno bi preplavili njegovo tijelo.
Otac Keitha Sapsforda vjerovao je da je njegovog sina možda čak i zgnječio kotač koji se uvlačio. Ožalošćen do duboke starosti, preminuo je 2015. u 93. godini života.
Od 1947. do 2012. zabilježeno je 96 pokušaja slijepih putnika u odjeljcima za kotače u 85 letova. Od tih 96 ljudi, 73 je umrlo, a samo 23 preživjelo.
Američka savezna uprava za zrakoplovstvo (FAA) objavila je istraživanje 2015. godine koje pokazuje da samo jedan od četiri slijepa putnika u zrakoplovu preživi let. Za razliku od Sapsforda, preživjeli su letjeli na kratkim putovanjima koja dosežu male visine, za razliku od uobičajene nadmorske visine za krstarenje.
Megy M. /Foto: John Gilpin
