Na taj dokument reagirao je Helsinški odbor za ljudska prava Srbije priopćenjem u kome se navodi kako Prijedlog zakona “nije u skladu sa povijesnim činjenicama, da relativizira istrebljenje Židova tijekom Drugog svjetskog rata i kako je u funkciji dnevnopoličkih potreba vlasti”, piše Branka Mihajlović za Radio Slobodna Europa.
Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za Srbiju, kaže kako prijedložni zakon zamagljuje povijesne činjenice:
“Ovaj zakon je falsifikat i u kontinuitetu sa revizijom povijesti i isticanja Srba kao apsolutnih žrtava, uz marginalizaciju činjenica kako je Sajmište bilo simbol holokausta nad Židovima u Srbiji. I drugo, falsifikat je pošto je to pripisano Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH).
Logor jeste formalno bio na teritoriji NDH, međutim, logor je bio pod kontrolom okupatora i kvinsliške vlade Milana Nedića u Srbiji. To se potpuno zanemaruje i Srbija se amnestira od odgovornosti.”
Primjedbe priprema i Židovska zajednica.
Zakonskim prijedlogom se utvrđuje izgradnja memorijalnog centra na mjestu nacističkog logora Staro sajmište u Novom Beogradu, mjestu gdje su tijekom trajanja holokausta ili, rečeno nacističkim jezikom, „konačnog rješenja židovskog pitanja u Srbiji“, stradali svi Židovi, žene, djeca, muškarci, koji su većinom živjeli u Beogradu, kao i jedan broj Roma.
Nakon toga na istom mjestu formiran je drugi logor zamišljen kao tranzitni centar odakle su logoraši, većinom Srbi antifašisti, upućivani u radne logore širom okupirane Europe.
Haris Daič, povjesničar i potpredsjednik Židovske općine Beograda, bio je član Komisije formirane sa zadatkom pripreme Memorijala na Starom sajmištu, u okviru čega je pripremala i tekst zakonskog prijedloga. Nitko iz židovske zajednice nije bio uključen u pisanje zakona, kaže Daič:
„Do prošlog tjedna, kada smo dobili ovaj nacrt zakona, mi nismo znali tko sudjeluje u njegovoj izradi. Ja sam čuo da neke moje kolege sudjeluju u tome ali nismo nikada dobili jasan spisak tko radi na tome. I ono što je interesantno, mi uopće u to nismo bili uključeni, tako da smo zatečeni. I naravno da mislimo kako ovakav nacrt mora da se mijenja.“
Predsjednik Komisije i radne grupe koja je pisala nacrt prijedloga zakona, episkop Srpske pravoslavne crkve, Jovan Ćulibrk međutim tvrdi kako je Komisija formirala radnu grupu koja je priredila Prijedlog zakona. Dalje, dodaje on, od članova Komisije se očekuje da dopune obrazloženje zakona:
“Ovaj Nacrt prijedloga zakona nije kompletan bez obrazloženja.”
Na pitanje je li to znači kako tekst nacrta ostaje isti, dok će mu biti dodano jedino obrazloženje, Ćulibrk u kratkoj izjavi za RSE odgovara: “Da. Vjerojatno.”
Savez židovskih općina će vrlo brzo objaviti svoj stav kaže Haris Daič:
„Savez židovskih općina u Srbiji će u nedjelju iznijeti svoj stav o Nacrtu zakona kojim nije zadovoljan. Nadamo se kako ćemo biti kooptirani u rad na Nacrtu, pošto ovakav prijedlog, kakav sad imamo, ne obilježava naše stradale na adekvatan način.“
Narodni zastupnik u Skupštini Srbije Žarko Korać koji je također pročitao predloženi tekst zakona iznosi primjedbe na tekst njegove preambule:
“Spominje se neka vidovdanska etika, genocid na Kosovu …To sve nikakve veze nema sa ovim logorom i sa spomen memorijalom koji tu treba da se napravi. Obilježen je politički skandalozno i velikim djelom služi i da opere Nedićev režim koji se uopće ne spominje ni na koji način. Spominju se Srbi, ne kaže se da su ti Srbi bili antifašisti, nije jasno po kom kriteriju su ti Srbi bili u logoru i streljani u Jajincima. Riječ antifašisti je potpuno izbjegnuta.”
Povjesničar Milan Koljanin, iz Instituta za savremenu historiju, podsjeća kako je logor Staro sajmište formiran u prosincu 1941. godine. Židovi su masovno streljani ali i stradali u kamionu „dušegupki“ koji je vozio kroz Beograd. To je bio logor smrti. Drugi logor, formiran na istom mjestu poslije 1942. godine bio je tranzicijski centar.
“To je bio najužasniji period takozvanog ‘konačnog rješenja’ odnosno holokausta. U sklopu tog projekta su internirani svi Židovi na beogradsko sajmište, njih oko 6.400, zajedno sa njima i oko 600 Roma. Time što su Židovi 1942. godine uništeni, prestala je funkcija logora kao židovskog logora. Tako da je on promijenio i ime i namjenu. U istim tim paviljonima je organiziran novi logor koji se zvao Prihvatni logor.
On je služio za prikupljanje svih protivnika Nijemaca. Kada je riječ o političkim protivnicima, to su pripadnici partizanskog pokreta odnosno komunističkog pokreta. Također, tu je bilo radno sposobno stanovništvo jer je to mjesto bilo predviđeno kao centralno za distribuciju u druge logore. Dakle, radi se o dva logora koja su imala različiti karakter. Logor za Židove je bio logor smrti, a ovaj drugi je bio distribucijski centar.”
Zbog veoma loših uvjeta, gladi, bolesti i dijelom zbog torture, tu je stradalo do 1944. godine oko deset tisuća logoraša, većinom Srba, ali ne samo njih, navodi Koljanin.
U tekstu prijedloga zakona predviđeno je da u memorijalnom centru bude smješten, pored postojećeg Muzeja genocida nad srpskim narodom, Muzej holokausta i Muzej porajmosa, genocida nad Romima. Tim redoslijedom.
Na mjestu gdje je bio logor Staro sajmište na neuređenom prostoru decenijama se nalazi poluurušena zgrada.
MP/RSE/foto:Anadolija
